Čini se da je primarni posao banaka da upravljaju nepovjerenem klijenata. Vjerujući da postoje kako bi zaradile novac u potpunosti su izgubile iz vida stvarne potrebe klijenata, među kojima je ključno povjerenje. Uostalom, nisu li zato banke licencirane i regulirane da bi pohranili svoj novac s povjerenjem. To je jedna strana priče. Druga strana priče podrazumijeva mogućnost »bajanja« i govori o bankarskom sektoru koji svoje usluge čini sve kompleksnijim i zamračenijim, i u kojima se više ni financijski pismene osobe ne snalaze, a epilog navedenog je legalno prevaren i legalno opljačkan klijent. Najgori dio priče je zapravo činjenjica da građani nisu zaštićeni od vlastite zemlje i njenih institucija. Ovakav modus operandi je specifičan upravo za zemlje koje nisu visoko razvijene i gdje bankarski kapital doslovno radi što hoće, za razliku od matičnih zemalja od kuda dolaze.
Ako u korelaciju dovedemo snažan rast proizvođačkih cijena u SAD–u i Kini, činjenicu da u SAD-u inflacija doseže najvišu stopu u posljednih 12 godina te da su cijene dobara u proizvodnji u Kini skočile gotovo sedam posto, što za posljedicu ima prelijevanje na cijene gotovih, potrošačkih proizvoda, poprilično je jasno da se nalazimo pred novom svjetskom financijskom krizom.
Banke i financijske institucije, takoreći na samom izvoru informacija prve su to osjetile, i sada se spašavaju. Rezultat vlastitog spašavanja utapljanjem drugih, konkretno 840 000 građana Hrvatske je i ukidanje prešutnih minusa po tekućim računima, što se objektivno i moglo očekivati nakon odluke HNB- a da stane na kraj prešutno odobrenim minusima za koje su kamate od od 8,11 do 17,4 posto. Građanima se šalju obavijesti o ukidanju prešutnih prekoračenja po tekućim računima, u maniri Ivane Orlenaske nude im se skupi krediti kako bi zatvorili još skuplje minuse. Radi se bez sumnje o legalnoj prevari i nečasnoj radnji koja je u osnovi već započela kod samog otvaranja tekućeg računa i ponude minusa, bez bilo kakvog civiliziranog, ljudskog i poslovnog pojašnjenja razlike između dopuštenog i prešutnog prekoračenja. Pojašnjenja radi, dopušteno prekoračenje podrazumijeva iznos sredstava koji banka stavlja na raspolaganje potrošaču na temelju ugovora o tekućem računu i kojim je za potrošača predviđena puna zaštita koja uključuje ograničenje efektivne kamatne stope, otplatu u 12 rata, cjelovito informiranje potrošača o proizvodu, kao i prethodno utvrđivanje kreditne sposobnosti. Kod prešutnog prekoračenja nije obvezna procjena kreditne sposobnosti, ne primjenjuje se ograničenje visine EKS-a, a nije obvezna ni primjena odredbe o otplati duga u 12 rata u slučaju smanjenja ili ukidanja prekoračenja. No, priča je poprimila svoj epilog i ovakva informacija gotovo da može biti bačena u vjetar.
Već su se počeli javljati pametnjakovići koji su stali u rovovsku obranu banaka. Po njima banke nisu socijalne ustanove pa nisu ni krive za minuse po tekućem, naročito one prešućene. Prešućeni minusi po tekućem računu su ilegalni proizvod banaka koji za razliku od ugovorenih minusa ne podliježe zakonu o potrošačkom kreditiranju, dakle ilegalni su. To je isto kao da Vam netko da pištolj koji posjeduje ilegalno, sa kojim se ranite, a policija kaže da ste sami krivi jer ste se igrali pištoljem a ne ovaj koji Vam je dao pištolj koji ilegalno posjeduje…
Ukidanje prešutnih minusa, u svakom slučaju, dovest će stotine tisuća građana u tešku financijsku situaciju, što će posljedično imati i druge ozbiljne implikacije, poput dodatnog zaduživanja i ovrha, iseljavanja.
Svi smo svjesni činjenice da su cijene drastično otišle gore, što predstavlja prvi znak inflacije. Porast inflacije dovodi do smanjenja kupovne moći građana i povećanje ukupnih troškova građana izravno će utjecati na gospodarski rast i količinu novca u opticaju.
Bankari spašavaju sami sebe i po svaku cijenu, a vlast nema političku snagu ni politički ugled da bi državu postavili na ustavne temelje, zaštite onih najslabijih u društvu. Naravno, u svom ovom rusvaju odgovornost trebaju podijeliti Vlada i HNB jer i dalje ostaju u službi banaka umjesto da štite građane i vladavinu prava. Kako je moguće da HNB dozvoli da banke dopuštena prekoračenja, koja su regulirana zakonom o potrošačkom kreditiranju, prebace u “prešutno” i na taj način u maniri “Pere kamatara” gule građanima kožu s leđa kamatom i do 17%. To „prešutno“ mogle bi banke prebaciti u dopušteno, posebno uzimjući u obzir činjenicu da novac nikada nije bio jeftiniji i da se i država i kompanije na tržištu zadužuju po kamatama nižim od 1 posto. No, neće, naravno, jer to bi značilo da u tom slučaju mogu naplaćivati „samo“ 8,11 posto kamte. Još jedan od pokazatelj načina funkcioniranja banaka koje je svojevremeno lord Josiah Stamp, direktor Bank of England opisao kao pozdravljeno i rođeno u grijehu, i ako im oduzmete moć da stvaraju novac jednim potezom pera stvorit će dovoljno novca da je ponovo kupe.
Da smo uređena zemlja, a nismo, banke bi za ovakav potez snosile ozbiljne sankcije, a vlastiti građani bili zaštićeni od prevare i dodatnog osiromašavanja. Kako se čini banke neće odustati od namjere da zatvore minuse slijedom navedenoga, ali Vlada i HNB ih moraju prisliti da se taj dug obročno vraća sukladno mogućnostima dužnika uz minimalnu kamatu jer ne smije se više dogoditi da nas zaspe novi val ovrha.
Sve navedeno, nažalost samo potvrđuje da smo samo robovi banaka, da nam je sve više sužena mogućnost da prestanemo plaćati cijenu vlastitog ropstva prema onima koji stvaraju novac i kontroliraju te da samo i sve dublje taoci neuravnotežene raspodjele bogatstva, bipolarnog društva i podijeli na velike i male u kojem će takozvana srednja klasa i siromašni još više biti osiromašeni. Ili kako je to netko rekao- Čovjek je progovorio, bogovi su zašutjeli!
ms/demos media