Miroslav Škoro: Iskoristili su me ljudi za koje sam mislio da su mi prijatelji…

Miroslav Škoro: Iskoristili su me ljudi za koje sam mislio da su mi prijatelji…

Nakon izlaska iz Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro dao je ekskluzivni intervju Glasu Slavonije. Prenosimo dio tog intervjua.

Oni koji vode igru u DP-u jako su dobri u zakulisnim igrama * DP godišnje ima 8 mil. kuna od mandata, neki to vide kao plijen

Nakon turbulentnih 40-ak dana koji će svoj epilog dobiti na sudu, Miroslav Škoro izišao je iz Domovinskog pokreta. Sada za Glas Slavonije priča svoju istinu o svemu onome što mu se događalo u tom razdoblju.

Objavili ste da izlazite iz Domovinskog pokreta. Jeste li prije nekoliko mjeseci mogli i sanjati da će se to dogoditi, ili ste eventualno naslućivali da bi sve moglo na taj način završiti?

– Od osnutka DP-a sve je bilo vezano uz moje ime i prezime, pa čak i sam naziv stranke. Mišljenja sam da je to trebalo zaustaviti i u komunikaciji sa suradnicima tražio sam način da stranku “oslobodimo” Miroslava Škore. U politici je, kao i u životu, važno imati mjeru ili, kako bi rekao naš narod, znati “zasvirati i za pojas zadjenuti”. Zato i jesam tražio na se na zadnjem saboru stranke “izbaci” moje ime i prezime iz naziva, što je i učinjeno. Pred nama su sada tri godine bez izbora, dakle, vrijeme koje bi trebalo iskoristiti za jačanje, rast, kadrovsko profiliranje i stvaranje preduvjeta za četiri izborna ciklusa koja će onda uslijediti. Za to je bilo više mogućih scenarija, ali su krenula određena neslaganja i razmimoilaženja u mišljenjima, pa se dogodila ostavka, što je, prema mome mišljenju, na kraju i najbolje rješenje. Da mi je netko prije nekoliko mjeseci rekao da će to sve skupa završiti ovako, ne bih mu povjerovao. Očito su neki ljudi u vrhu stranke imali stalno figu u džepu, a vrijeme će pokazati da sam bio u pravu. Pa pogledajte samo kako funkcionira famozni sud časti u DP-u. Naime, pokretanjem stegovnog postupka pred tim sudom časti, članu prestaju sva prava. Pa sva prava ti ne prestaju ni kad si pravomoćno osuđen za teško kazneno djelo i ideš na doživotnu robiju. Sve više to smrdi na diktaturu i puč.

Kako komentirate prozivke da ste prodavali svoje CD-ove i vina stranci, koja ih je onda dalje koristila, ili “počeli koristiti stranku kao bankomat”?

– Već sam vam rekao da je sve imalo moj potpis, pa je tako odlučeno i da darovi za Božić budu ti moji CD-ovi i vino. Pa nije valjda stranka koja se zove “DP Miroslava Škore” trebala dijeliti CD-ove mog prijatelja Tedija Spalata i Grgićevo vino? Ako netko misli da sam dao sebe, obitelj, novac, karijeru, ugled i ono što sam već sve pobrojao odgovarajući na prethodna pitanja, da bi naša tvrtka fakturirala CD-ove i vino, onda mi nemamo o čemu razgovarati. Stranka koja je u tih godinu i nešto dana prometovala više od sedam milijuna kuna, sigurno nije bila moj bankomat. Upravo suprotno, Mario Radić i ja bili smo bankomati stranke. Zar netko stvarno misli da sam toliko glup da bih radio to što mi stranački kolege pripisuju? Nikada nisam imao ili koristio karticu DP-a, niti sam ispisao neki putni nalog. Uostalom, kada su krenule takve konstrukcije i objede, podnio sam kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu, revizorima i Poreznoj upravi, pa neka oni to vide, provjere i pročešljaju. Ne razumijem zašto oni nisu prijavili mene, ali znam pouzdano da se već tjednima nitko iz DP-a ne javlja na pozive PNUSKOK-a, lažući da nema nikoga u uredu. Sve što sam rekao lako je provjerljivo.

Radić se pogubio

Koliko je točna priča o nerazjašnjenom odnosu s bliskom suradnicom Nikolinom Brajković i stranačkoj kartici koju ste joj, navodno, dali na korištenje te tvrdnje da su joj stranačkim novcem kupljeni brojni darovi?

– Gospođica Brajković nikada nije imala nikakvu karticu stranke, što potvrđuje i dokument ERSTE banke koji sam javno objavio, niti su joj kupovani bilo kakvi darovi, i to će autori tih laži morati dokazati na sudu. Imam kompletno poslovanje DP-a i sve transakcije na USB-u i sve sam dostavio nadležnima, pa ćemo stavku po stavku. Potpisao sam odvjetnicima šezdeset punomoći, pa će svi imati prigodu iznijeti dokaze za sve što su izgovorili ili napisali.

Kako ste doživjeli jedno od pitanja koja Vam je prije tjedan dana javno uputio zamjenik predsjednika stranke Mario Radić, a sva su bila u sličnom tonu: “Misliš li zaista da jedino netko iz dinastije Škoro, poput Vama sličnih iz Sjeverne Koreje, može biti predsjednik DP-a”, ili kada spominje “stanje vašeg uma, kao i sumanut pohod u koji ste krenuli”?

– To je na tragu onoga što sam maloprije izgovorio. Pa upravo on i ekipa oko njega nameću Ivana Penavu za novog predsjednika, a čovjek uopće nije član stranke. Mogao je biti bezbroj puta, ali nije želio. Raspravljaju i o drugim osobama koje također nisu u DP-u. Pri tome ne odgovaraju na ključna pitanja članstva, dostavljaju medijima dokumente i sijeku fotografije, pa optužuju mene koji sam dva tjedna šutio, da sam u “rušilačkom pohodu”. U svim istupima pozivao sam na zajedništvo, na očuvanje stranke i na poštivanje procedure. Mislim da se Mario u samo nekoliko tjedana potpuno pogubio u obnašanju samoproglašenog vršitelja dužnosti, jer takva funkcija ne postoji prema Statutu. On je zamjenik koji je trebao pripremiti stranku za izbore po principu jedan član – jedan glas. Sve drugo je suprotno izvornoj ideji Domovinskog pokreta. Da ne govorim da čovjek koji je poduzetnik izjavljuje kako mora imati debitnu karticu da bi plaćao račune i plaće, a svi znamo da to nije moguće. Čovjek koji izjavljuje da sam ja sam sebi odlučio vratiti pozajmicu, a zna da imam dokaze kako mi je on to samoinicijativno ponudio, i da sam to napravio isključivo u dogovoru s njim. Čovjek koji je dao riječ, pa je pogazio.

Kako ste, s obzirom na Vaše prethodne zdravstvene probleme, proživjeli ovih 20-ak dana, jeste li i na trenutak pomislili “što je meni sve to trebalo”?

– Nije čovjeku lako spoznati da je bio iskorišten, a možda je najteže što su ti ljudi, koji su sa mnom sjedili za stolom u našoj kući, i za koje sam mislio da su mi prijatelji, zapravo nešto sasvim drugo. Inače, stvoriti nešto, pa se toga odreći, to je moj život. Svaku sam pjesmu morao “pustiti”, i to mogu razumjeti samo ljudi koji se bave kreativnim poslom. Bez obzira na sve, ponovio bi ovo opet, kad bi bilo moguće, samo bih bio oprezniji.