Prije nego se napravi poveznica između Europskog zelenog plana i ravnopravnosti spolova nije na odmet podsjetiti o kakvom se planu radu. Europska komisja je krajem 2019. godine predstavila Europski zeleni plan kao strategiju postizanja održivosti gospodarstva EU-a, pretvaranjem klimatskih i ekoloških izazova u prilike u svim područjima politike i osiguravanjem pravedne i uključive tranzicije, a koja za cilj ima da Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine. Starategija bi trebala rezultirati čistijim okolišem, pristupačnijom energijom, pametnijim prijevozom, novim radnim mjestima i općenito boljom kvalitetom života. Činjenica je je da do sada ništa slično nije pokušavalo jer je uzorak ljudskog napretka od industrijske revolucije bio način nemilosrdnog iskorištavanja i uništavanja prirodnog svijeta, ispunjavajući atmosferu ugljikom, a mora plastikom.
Europski zeleni plan izazvao je prijepore oko klimatskih promjena i uključivanja spola. Naime, predstavci intitucija EU, razne inicijative, zaklade navode kako je žana postala nevidljiva u EU zelenom planu. Primjera radi, Alice Kuhnke, zastupnica u Europskom parlamentu za Zelene/EFA, čiji je rad u Europskom parlamentu usmjeren na sjecište između klime, spola i društvenih pitanja, poznatih i kao klimatska pravda, navodi kao je ostala iznenađena, vjerujući da će predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen podržati svoje izjave o ravnopravnosti spolova i važnosti rodne perspektive u uključivanje politike. Neuključivanje povezuje s velikim pritiskom konzervativnih snaga, opisujući ih kao „jake i vrlo tvrdoglave“, te da za donošenje zelene odluke i promijene načina rada treba progresija, odnosno donošenje odluka koje, kako kaže nisu ugodne za one koji danas imaju moć. Navodi, kako se pokušava jednakost učiniti izoliranim pitanjem. Joanna Maycock glavna tajnica Europskog ženskog lobija (EWL) smatra da postoji rizik od toga što je potpuno izostala bilo kakva rodna analiza, ne samo zato kako kaže što je Von der Leyen bila vrlo glasna o potrebi ravnopravnosti žena i muškaraca, već i zato što je Frans Timmermans vrlo jasno vodio kampanju na feminističkoj platformi te je kao potpredsjednik EK -a odgovoran za Zeleni dogovor. Također izjavljuje da je prilika propuštena te da su prava žena godinama prestala napredovati na razini EU -a. Nevladina organizacija Women Engage for a Common Future u svom izvješću zaključuje kako su unatoč deklariranoj opredjeljenosti EU za ravnopravnost spolova, žene nevidljive u vodećem Europskom zelenom dogovoru i da se na taj način riskira pretvoriti rodni jaz u ponor i odgoditi prijelaz na održivost. Izvješće prezentiraju i Europski ured za okoliš (EEB) i Women Engage for for Common Future (WECF), uz podršku austrijskog i njemačkog ministarstva zaštite okoliša, Zaklade Heinrich Böll i projekta Climate of Change. „Klimatska kriza jedan je od ključnih izazova našeg vremena i različito utječe na žene i muškarce. Na primjer, većina ljudi pogođenih energetskim siromaštvom su žene”, objašnjava austrijska ministrica za klimatske akcije Leonore Gewessler. “Europska politika Zelenog dogovora u najboljem je slučaju rodno slijepa, a u najgorem slučaju povećava rodnu nejednakost”, napominje Nadège Lharaig iz EEB-a, koautorica izvješća.
Postavlja se i logično pitanje kakve veze ima spol s klimatskim promjenama, s obzirom da iste utječu na sve podjednako. Međutim, znanstvenici o spolu, razvoju i okolišu izradili su veliki broj literature koja pokazuje da su klimatske promjene doista rodne. Rani doprinosi ovoj literaturi tvrdili su da strukturne nejednakosti u globalnoj političkoj ekonomiji i unutar društava povećavaju osjetljivost žena na utjecaj klimatskih promjena (Agrawala i Crick, 2009; Alston, 2013; Brody i sur., 2008; Skinner, 2011) te da klimatske promjene imaju posebno štetan učinak na najsiromašnije zemlje, a unutar njih i na najsiromašnije dijelove stanovništva. Budući da žene čine veliki dio najsiromašnijih u društvu, bit će među najteže pogođenim i teško će s društvene, prabne i ekonomske osnove moći odgovoriti. Postoje dokazi koji podupiru argument da je ranjivost žena na učinke klimatskih promjena povećana u odnosu na muškarce zbog njihovog relativnog nepovoljnosti u smislu pristupa resursima, vlasništva nad zemljištem, obrazovanja i odgovornosti za brigu. Međutim, postoje i autori koji tvrdo zastupaju stajalište da se žene ne mogu doživljavati kao bespomoćne žrtve klimatskih promjena. Na tragu dovođenja u vezu klimatskih promjena i ravnopravnosti spolova važno je istaknuti i intersekcionalnost, odnosno svojstvo ljudskoga identiteta da se sastoji od međusobno povezanih različitih dimenzija, razina i aspekata pomaže da razumijemo individualne i grupne razlike u odnosu na klimatske promjene. Umjesto da se žene označe kao ranjive žrtve klimatskih promjena, intersekcijski pristup pokazuje da društvene strukture temeljene na karakteristikama kao što su spol, socioekonomski status, etnička pripadnost, zdravlje, seksualna orijentacija, dob i mjesto utječu na odgovornost, ranjivost i moć odlučivanja pojedinaca i grupa. Na primjer, istraživanja o Švedskoj i EU pokazuju da postoje rodne razlike u potrošnji energije i transportu, ali da spol nije jedini relevantan čimbenik. Navodi se da je klasa ponekad važnija od spola. Postoje i neki dokazi koji potvrđuju da bi žene trebale biti uključene u donošenje klimatskih odluka jer donose različite perspektive, znanje i iskustvo, što bi dovelo do različitih rezultata politike u donošenju klimatskih odluka. Kao argument navodi se da su emisije ugljika niže u zemljama u kojima žene imaju viši politički status. Međutim, ne slažu se svi da postoji izravna pozitivna povezanost između prisutnosti žena u odlučivanju o klimi i rodno osjetljivih rezultata politike.
Činjenica je da klimatske promjene utječu na sve zemlje Europe i diljem svijeta, ali njihovi utjecaji nisu jednako raspoređeni po regijama, generacijama, dobi, prihodima, zanimanjima i spolu. Logika govori da klimatske promjene imaju veći utjecaj na one dijelove stanovništva koji su najugroženiji, bilo u razvijenijim ili manje razvijenim područjima te pogoršavaju postojeće nejednakosti. Klimatske promjene, degradacija okoliša i gubitak biološke raznolikosti nesrazmjerno utječu na žene i djevojčice, smanjujući njihovu sposobnost prilagođavanja. Na žene i muškarce ne utječu jednako ni zelene politike koje se bave klimatskim promjenama (manje je mogućnosti za žene kao klimatske izbjeglice), ni čista tranzicija (više je žena u energetskom siromaštvu), prijevoz bez emisija (više žena koristi javni prijevoz).
Epidemija COVID-19 pogoršala je ranjiviji položaj žena i djevojaka te zdravstvene rizike specifične za spol, ali je i rasvijetlila njihovu bitnu ulogu i njihovo ključno mjesto u zdravstvenoj i društvenoj odgovornosti tijekom pandemije te u oblikovanju rješenja za otpornije društvo. Na razini EU -a početni rezultati analize ekonomskog utjecaja pandemije bolesti koronavirusa ukazuju na to da postoji rizik da se krhki dobici postignuti u pogledu neovisnosti žena u posljednjem desetljeću povuku. Zapošljavanje i radni uvjeti doživjeli su velike potrese, postavljajući pitanje mogućeg preokreta napretka u ravnopravnosti spolova. Gubici posla veći su među ženama, osobito u nisko plaćenim uslužnim sektorima, koji snose teret krize. Pandemija je donijela značajne promjene u radni i kućni život. Koncentracija aktivnosti kod kuće, uključujući profesionalne aktivnosti, tijekom izolacije pogoršala je sukobe između posla i kućnog života. Ovo je značajno utjecaja na ravnotežu i dobrobit žena i posla, a žene s djecom su nesrazmjerno pogođene. Općenito, učinak pandemije koronavirusa i popratne ekonomske blokade bio je gori za zapošljavanje žena nego za zapošljavanje muškaraca. Predviđa se da će se do 2021. ukupan broj žena i djevojčica koje žive s manje od 1,90 USD dnevno povećati na 435 milijuna, a projekcije pokazuju da se taj broj neće vratiti na razinu prije pandemije do 2030. godine. Sve navedeno važno je iz razloga što kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 čini još neophodnijim održivi oporavak osnažen zelenom energijom, sposoban nositi se s novim valovima, ali i smanjiti njegovu vjerojatnost boljom zaštitom biološke raznolikosti, smanjenjem zagađenja i smanjenjem emisija na dosad neviđenu razinu.
Unatoč činjenici da je okvir za politiku ravnopravnosti spolova EU -a i integraciju načela ravnopravnosti spolova postavljen u Strategiji ravnopravnosti spolova 2020.- 2025., a okvir za integriranje ravnopravnosti spolova u sve vanjske aktivnosti u Akcijskom planu za ravnopravnost spolova ostaje i druga činejenica -.Europski zeleni plan ne spominje spol. Strategija ravnopravnosti spolova 2020. -2025. ima kratki odjeljak o klimatskim promjenama koji ukazuje na neke od načina na koji su klimatske promjene rodno povezane i navodi da „rješavanje rodne dimenzije stoga može imati ključnu ulogu u iskorištavanju punog potencijala ovih politika , ali ne daje detalje o tome kako će to biti učinjeno. Relevantni cilj koji govori o jednakim pravima koje žene uživaju u sudjelovanju i utjecaju na procese donošenja odluka o klimatskim i ekološkim pitanjima, najmanje je uključen u izvješća o provedbi koja su Europskoj komisiji dostavila izaslanstva EU, država članica vlade i europsku službu za vanjsko djelovanje.
Jedina institucija EU -a koja je značajnu pozornost posvetila odnosu između spola i klimatskih promjena je zapravo Europski parlament koji je izradio niz relevantnih izvješća i rezolucija. Rezolucija ne poziva samo na brojčanu prisutnost žena u donošenju odluka o klimi, već na uključivanje na svim razinama odlučivanja o „ciljevima rodne ravnopravnosti i rodne pravde u politike, akcijske planove i druge mjere“, za sustavnu rodnu ravnopravnost analize te za uključivanje načela ravnopravnosti spolova u sve faze pregovaranja o klimatskim promjenama. Također, poziva EK da ispuni obvezu koju je preuzela predsjednica von der Leyen za promicanje ravnopravnosti spolova u svim procesima donošenja politika, prijedloge potpredsjednika Timmermansa da slijedi „pristup s dva kolosijeka o spolu i klimatskim promjenama”te da preuzme mjere za rješavanje pitanja spola i klime u sve aspekte europske razvojne politike.
U svom radnom dokumentu iz lipnja 2021. „Ravnopravnost spolova i klimatske promjene: prema uključivanju rodne perspektive u Europski zeleni dogovor“, savjetodavno tijelo EU, Europski odbor za regije navodi činjenicu da je Europski parlament naglasio nedostatak rodne perspektive, djelovanja i ciljeva u Europskom priopćenju o zelenom dogovoru te da ukoliko se u Europskom zelenom sporazumu zanemari rodna perspektiva, zelena tranzicija neće pridonijeti osiguravanju ravnopravnosti spolova, već naprotiv. Vijeće Europe također je priznalo važnost primjene perspektive ravnopravnosti spolova u području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Utvrdilo se da rodno osjetljiva politika zaštite okoliša i klime te ravnopravno sudjelovanje žena u donošenju odluka promiču ravnopravnost spolova i učinkovitost borbe protiv klimatskih promjena.
Zaključno, prijepori unutar institucija EU oko utjecaja klimatskih promjena za ravnopravnost spolova zasigurno ne doprinose ovom pitanju te ponovno potvrđuju da će do postizanja pune ravnopravnosti trebati još 60 godina, unatoč činjenici da je EU značajno poboljšala zakonodavstvo o jednakom tretmanu, integrirala rodne perspektive u sve politike i posebne mjere za napredak žena. Kao što je naglašeno i u Strategiji ravnopravnosti spolova, nadolazeće politike u okviru Europskog zelenog dogovora, poput Strategije EU -a o prilagodbi klimi, mogu na žene utjecati različito od muškaraca te se ne smije izgubiti iz vida sve ranjivosti kako bi se spriječila rodno slijepa provedba zelene tranzicije. Potrebno je smisleno i ravnopravno sudjelovanje žena u tijelima za donošenje odluka u klimatskoj politici EU-a, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini a djelovanje je od vitalnog značaja za postizanje dugoročnih klimatskih ciljeva. Na međunarodnom planu, Ujedinjeni narodi (UN) već su priznali važnost ravnopravnog uključivanja žena i muškaraca u svoje procese te u razvoj i provedbu nacionalnih klimatskih politika koje su rodno osjetljive. Procjene utjecaja na spol igrat će presudnu ulogu u razumijevanju kako će nova klimatska i energetska politika i zakoni EU-a utjecati na žene; raspodjela proračuna i sredstava; kako će različiti aspekti energetske tranzicije (na primjer, učinci na cijene energije, zahtjevi za energetskom učinkovitošću ili porast potrošača) utjecati na svakodnevni život i aktivnosti žena u državama članicama. Hrvatska kao članica EU o svemu navedenom treba postavljati pitanja i davati odgovore kako učinkovito raditi na postizanju veće uloge žena u procesu donošenja odluka o zakonodavstvu, politikama i strategijama vezanim uz klimu. Postaviti pitanja i odgovarati jesu li žene uključene u takav proces, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini. Odgovarati na pitanja koji su to elementi potrebni za uspješno proaktivno uključivanje rodnih perspektiva u politike vezane za klimu i energetsku tranziciju, postoje li posebna područja ili sektori u okviru europskog okvira zelenog dogovora u kojima žene mogu voditi borbu protiv klimatskih promjena, tj. obrasce potrošnje ili smanjenje nebitnih proizvoda ili usluga. Ono što je nepobitno je činjenica da su ciljevi ravnopravnosti spolova i klimatske pravde neodvojivi te da će se bez jasnog razumijevanja toga gdje se trenutno nalazimo, teško oblikovati učinkovite politike za pokretanje promjena. Pred EU je ogroman zadatak jer će se gotovo svaki aspekt europskog gospodarstva morati preispitati, od proizvodnje energije do potrošnje hrane, od transporta do proizvodnje i izgradnje, i u svemu tome treba voditi brigu o ravnopravnosti spolova.
Piše Snježana Nemec- demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA PLURALIZAM AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
