‘Priča o navodnim zločinima samo je uvod u ono što će uslijediti. Bit će obuhvaćen puno već broj zapovjednika, kao i cijeli državni vrh‘
Šira javnost u Bosni i Hercegovini, bez obzira o kojemu se od tri nacionalna kuta radi, ostala je iznenađena kad je hrvatski predsjednik Zoran Milanović s govornice u Kninu, u vezi s mogućom odgovornošću hrvatskih zapovjednika za akciju Bljesak, poručio: “Gospodo, taj film ne bute gledali, tim ljudima se neće suditi!”.
Oslobađanje zapadne Slavonije u našem prvom istočnom susjedstvu već je bilo prilično zaboravljena tema. Posljednji put politika i mediji njome su se bavili još prije petnaest, šesnaest godina, i to kad je MUP Republike Srpske kazneno prijavio četrnaest hrvatskih visokih časnika pod optužbom da su sudjelovali u izdavanju naredbi za neselektivno granatiranje i artiljerijsko djelovanje s područja pod kontrolom HV-a po “civilnim ciljevima i nebranjenim mjestima Bosanske Gradiške i Bosanske Dubice te da je ubijeno više civila”.
Tad se u pravosudnom smislu ništa više od prijave nije dogodilo, pa se svih ovih godina vjerovalo kako od nje u pogledu procesuiranja ništa nije bilo, odnosno da je na neki način odbačena ili odbijena. I onda je došao 5. kolovoza ove godine i stvari su se ponovno zakuhale, piše Slobodna Dalmacija.
Tužiteljstvo BiH sa svoje strane poslalo je institucijama u Zagrebu da se sa svoje strane očituju o mogućem progonu svojih državljana, ali dok se čeka njihova odluka, požutjela prijava stigla je kao naručena mnogima u političkoj bosanskohercegovačkoj areni.
Tu se prije svega misli na srpsku stranu i njihovog beogradskog mentora Aleksandra Vučića, kojemu je nasušno trebalo nešto što bi zasjenilo hrvatsku proslavu oslobađanja svojih okupiranih teritorija, ali i u drugi plan bacilo ne baš neosnovane optužbe na njegov račun o vezama s najcrnjim kriminalnim podzemljem na čelu s već famoznim kasapinom Veljom Nevoljom.
Što se Bošnjaka i njihova establišmenta tiče, dočekali su svojih pet minuta slatke osvete za fijasko oko Pelješkog mosta i sve ove godine bezuspješnih pokušaja da Hrvatsku zaustave u naumu da poveže svoj teritorij. Iskoristili su cijeli slučaj i da SDA, još uvijek njihova najjača politička snaga, završi svoj juriš na pravosudne institucije države na čelu s Tužiteljstvom BiH. Na njegovu čelu još sjedi možda najzanimljiviji lik cijele ove afere – Gordana Tadić, Hrvatica iz Tuzle.
Iako je cijeli rat provela u Bosni i s ponosom javno govorila o svojoj višenacionalnoj obitelji, Sarajevo joj nikad nije vjerovalo. Oduvijek su je smatrali produženom rukom Dragana Čovića, šefa HDZ-a.
Sve je još dodatno podgrijano onog trenutka kad su se pod njezinim povećalom za svoje marifetluke našli bliski i odani ljudi režima Bakira Izetbegovića – supruga Sebija, vječni šef špijuna Mehmed Osmanagić Osmica, i to oboje zbog muljanja s fakultetskim ispitima i diplomama, dok je poslušni federalni premijer Fadil Novalić već završio na optuženičkoj klupi zbog nabave loših respiratora (i tu je gospođa Izetbegović imala vrlo važnu ulogu).
Sve da je i htjela, tužiteljica Tadić malo je toga mogla učiniti i od Hrvatske ne zatražiti očitovanje oko Bljeska. Sama je već smijenjena s dužnosti od strane Disciplinske komisije i samo se čeka pravorijek veće instancije. Pouzdani izvori kažu da je “ni dragi Bog, ni Čović osobno” neće moći spasiti, ali ona se ne predaje, piše Slobodna Dalmacija.
Tako je prilično žestoko odgovorila na prozivanja direktora Memorijalnog centra Srebrenica Emira Suljagića, koji ju je prozvao s optužbom da “muslimanski život nikad nije bio jeftin kao za njezina mandata”. Suljagić joj zamjera da se, umjesto krvnicima iz Srebrenice, bavi Bljeskom.
– Emir Suljagić, kao netko tko tvrdi da je doktor znanosti, umjesto imperativa vrijednosne neutralnosti i u krajnjem slučaju znanstvene objektivnosti, svjesno i vremenski tempirano pokušava spinovati i klasičnom disimulacijom stvoriti negativan javni ambijent s ciljem moje osobne diskreditacije bez i jednog valjanog i istinitog argumenta. U svojim propagandističko-pamfletističkim, intelektualno oskudnim i destimulativnim Twitter postovima, Emir Suljagić pokušava laž predstaviti kao istinu – napisala je tužiteljica i dodala:
– Majčina suza prolivena za sinom, bratom, suprugom, rođakom itd., bez obzira koje nacionalnosti, bila je jednaka i pozivam sve žrtve da jedino u suradnji s Tužiteljstvom BiH možemo zajedno ostvariti naše zajedničke ciljeve: progon počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, bez obzira na nacionalnu i religijsku pripadnost.
Da sve ima prvenstveno unutarnjopolitičku, a najmanje pravosudnu pozadinu, potvrdio je svojim istupom nominalno hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić, inače strastveni borac za bošnjačke interese. Po njegovu mišljenju, ako se radi o operacijama Bljesak i Oluja, ne postoji nijedna pravna osnova da Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine pokrene takve postupke jer ako i postoje kaznena djela, ona nisu počinjena na teritoriju Bosne i Hercegovine, ni nad državljanima Bosne i Hercegovine.
Komšić, međutim, otvara mogućnost da se hrvatski zapovjednici nađu na udaru zbog drugih dviju akcija.
– Ako je riječ o ove dvije operacije, stvari stoje potpuno suprotno. Tužiteljstvo ne samo da ima pravo na pokretanje takvih postupaka, nego ima obvezu procesuirati sva kaznena djela počinjena u tim operacijama – poručio je Željko Komšić.
U taj scenarij uvjeren je i umirovljeni general HV-a i HVO-a Ljubo Ćesić Rojs.
– Priča o Bljesku i navodnim zločinima samo je uvod u ono što će uslijediti, i to po istom principu. I za Maestral i za Južni potez već su podnesene prijave, ali bit će obuhvaćen puno već broj zapovjednika, nas dvadeset i pet, trideset, kao i cijeli državni vrh na čelu s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom i ministrom Gojkom Šuškom. Igra se vodi iz Beograda, ali je iz svojih interesa, ali i starih obavještajnih veza, spremno dočekuju Bošnjaci i Sarajevo. Predsjednik Milanović je u pravu kad kaže da tome već jednom treba reći dosta. Svoje trebaju napraviti i čelnici Hrvata u BiH, čak se i odlučnije založiti za rješenje hrvatskog pitanja u BiH – govori Rojs.
Na potezu je sad Zagreb. Državni tajnik Ministarstva pravosuđa i uprave Josip Salapić pokušavao je smiriti stvari riječima da se ne radi ni o kakvim optužnicama, nego o međunarodnoj zamolnici za pravnu pomoć koju je njegovo ministarstvo zaprimilo od Tužiteljstva BiH.
– Nažalost, dosta kasno smo to primili. Smatramo da je okidač bio politički trenutak u BiH. Malo smo zatečeni jer jasno smo komunicirali što za nas znače te vojne operacije – komentirao je Salapić za N1.
Isto tako, Salapić je upozorio i na jednu stvar, a tiče se slobode kretanja za četrnaest hrvatskih građana.
– Zaključak iz 2015. godine u određenom dijelu štiti naše državljane. Ali ono što i u ovom zaključku stoji jest da nema postupanja Ministarstva pravosuđa i uprave ako se radi o optužnicama koje se pozivaju na udruženi zločinački pothvat, o čemu je već odlučio Haaški sud. Postoji bojazan, ako mi ne postupimo nikako, da BiH digne međunarodne tjeralice. Mi moramo do kraja zaključiti što ćemo s tim predmetima. Zaključak štiti naše državljane, ali ne na način da ih zaštiti od postupanja u BiH. Mi nećemo postupiti ako nema dokumentacije, ali moramo našim ljudima reći da mogu slobodno putovati i kretati se – pojasnio je državni tajnik u hrvatskom Ministarstvu pravosuđa i još dodao:
– Sve je moguće, tu je dosta politike uključeno. Poruke koje dolaze iz BiH su nejasne. Oni se prepucavaju, napadaju svoju glavnu tužiteljicu, Komšić daje izjave što su Bljesak i Oluja. Mi znamo što su Bljesak i Oluja, Haaški sud sve je rekao… Ovo što se događa u BIH nije nam drago. Ne može legalna obrana zemlje od agresora služiti njima u dnevnopolitičke svrhe. Prenosi Jutarnji list