Miroslav Škoro podnio je ostavku na sve dužnosti u Domovinskom pokretu. Što je razlog ovakvom neočekivanom potezu teško je reći no, jedno je, čini se nupitno – nenadano je došao i nenadano otišao s političke scene. Unatoč prepostavkama koja se mogu čuti u javnosti kako je ostavka iznuđena, kako neodoljivo podsjeća na ostavku tadašnjeg premijera Ive Sanadera, kako je zapravo Škoro instrument nekih drugih ljudi koji su vukli poteze, fokus bi ipak trebalo staviti na neospornu činjenicu da Miroslav Škoro jednostavno nije bio lider.
Jedna stara izreka kaže- čovjeka od samo početka prati njegov kraj pa tako i nespretni, nezreli počeci ispunjeni nerazumijevanjem politike, nevjerodostojnošću u izgovorenom davalo je indikacije da ova Škorina politička priča neće dugo potrajati.
Ako navedeno dovedemo u korealciju s njegovim napuštanjem Sabora 2008. godine kada je bio zastupnik svega osam mjeseci pa mu je dosadilo ili se nije znao nositi s kritikama javnosti, izjavljujući kako je razočaran da se svi političari u Hrvatskoj prikazuju kao lopovi pokazuju i njegov politički karakter koji nema odliku leptira kao simbola vlastite transformacije i promjena koje bi ga dovele do ispravnog poimanja politike i svega onoga što ista sa sobom nosi.
Činjenica da je u manje u dvije godine kroz izbore tri puta doživio neuspjeh govori da je javnost prepoznala izostanak karakteristika koje treba imati jedan vođa, posebno kada govorimo o „desnici“. Prijepori oko toga da li se lideri stvaraju ili rađaju u ovoj priči su nebitini, jer Škoro niti je rođen niti bi mogao biti stvoren kao lider. Vođe su strastvene, grade inspirativnu viziju i stvaraju nešto novo. Vođe mapiraju smjer gdje idete da biste pobijedili kao tim. Koriste upravljačke vještine kako bi svoje ljude usmjerili na pravo odredište. Ništa od navedenog nije bilo u Miroslavu Škori pa ni vlastito preispitivanje svojih procjena u odnosu na stvarnost.
Od Škore zbog nejasne politike koja jasno komunicira s javnošću i sa svojim partnerima odvojili su se i Hrvatski suverenisti sa svoja četiri mandata, a poslije su ga napustili i Karolina Vidović Krišto i Milan Vrkljan koji su postali nezavisni zastupnici čime je DP pao na 10 saborskih mandata.
Svojevrsna odluka da Zlatko Hasanbegović bude stranački koordinator za Zagreb, što je na neki način tada sugeriralo da će na izborima biti kandidat za gradonačelnika, ne samo da nije bila pametna odluka već već je upravo govorila o o nejasnom smjeru i traženju. Ne biraš za koordinatora čovjeka kojem bi DP bio četvrta stranka u tri godine.
Vrludanje lokalnih organizacija između suradnje s HDZ-om i lijevo-liberalnim blokovima samo je dodatno potvrđivalo kako Škoro nije za lidera.
Pomalo je i čudna posljednja izjava vršitelja dužnosti Maria Radića kako je ostavka Miroslava Škore prije svega visoko moralan čin i demostracija odgovornosti prema brojnom članstvu, simpatizerima i biračima…Dakle, prvo idu hvale, posipanje lovorikama njegovih stranačkih kolega, a potom se ovakvom izjavom otvara prostor sumnji da su bili nezadovoljni njegovim radom ili da su ga jednostavno doživljavali kao premosnicu.
Koliko su ove piarovske smicalice smješnim priopćenjima prozirne potvrdila je i Vesna Vučemilović, sestra Miroslava Škore, koja očito pojma nije imala što se iz brda valja i koja se poprilično ljuta obrušila na Maria Radića, ali i na vlastitog brata.
Dok je svijetom zavladao nedostatak inovativnih ideja i opći osjećaj nemoći, dok su realna ekonomija i stanovništvo prepušteni ne baš blistavoj budućnosti, Domovinski pokret je na čelu sa Škorom živio svoj film. U toj lošoj projekciji u kojoj su se žanrovi miješali od komedije, drame, trilera pa do horora, u kojoj nitko nije sretan, nitko zadovoljan, nitko miran i spokojan, oni su i dalje oblikovali likove u vidu spasitelja koji će nas izvući iz općeg gospodarskog i političkog rasula. Sve će to riješiti pametni, stručni, osviješteni političari, naši mudraci, čarobnjaci, narodni magovi. Ako nikako drugačije onda jahanjem na zmaju.
Koji god bio razlog Škorine ostavke ona je nabolje i najpametnije što je napravio. Sa Škorom ili bez njega ovakav Domovinski pokret nema budućnost. Budućnost se gradi na avangradnim, politički pametnim i privlačnim idejama, a ne na kosturima iz prošlosti. Ako ih već izvlačiš, ako ih hoćeš riješiti kako bi krenuo dalje, mirno i bez tereta, tada pokaži snagu i preuzmi kormilo kako bi mogao uvesti i promjene. Sve ostalo je samo prazna priča koju je Škoro nastavio, i koje se hrvatska javnost naslušala.
ms/demosmedia