Trgovina ljudima stara je gotovo kao i samo čovječanstvo, i taj složeni kriminalni fenomen u osnovi predstavlja postupak zarobljavanja ljudi korištenjem nasilja, obmane, prisile i iskorištavanja radi financijske ili osobne koristi. Ne radi se samo o kaznenom djelu već i činu kojim se fizički i psihički uništavaju ljudi do te mjere da je gotovo nemoguće vratiti ih više u stanje u kojem bi normalno funkcionirali, posebno uzimajući u obzir činjenicu kako se radi o ljudima koji su ionako već načinom života i pristupa istom ozbiljno načeti.
Oganizirane kriminalne skupine djeluju na osnovnom ekonomskom principu ponude i potražnje, i s moralne i etičke komponente ne zna se jesu li gori oni koji potražuju ili oni koji nude svoje usluge. S jedne strane nasilje, siromaštvo i represija guraju ljude da opstanu ili potraže za sebe, ako ne bolji onda barem dostojanstveniji život, a s druge strane u razvijenim i bogatim zemljama raste potražnja za jeftinom radnom snagom pa markirane tenisice na nogama neke djece izrađuju ruke druge djece.
Jedan od razloga zašto trgovci ljudima ostvaruju enormno visoke dobiti stavljajući u ropstvo milijune ljudi je činjenica sve veće diferencijacije između bogatih i siromašnih u kojem, figurativno govoreći siromašni uvijek izvuku deblji kraj i postaju žrtve trgovine. Kada tome pridodamo činjenicu da su u najvećem postotku žrtve žene i djeca koji se nude u vidu seksualnog i radnog zlostavljanja, prinudne prostitucije, kroz pornografske sadržaje, priča postaje monstruozna, i ne nalazi se niti jedan razlog da se politika svim raspoloživim mehanizmima ozbiljno ne uhvati u koštac u borbi protiv trgovaca ljudima, razbije ovu dobro organiziranu mrežu, i kazni ih.
Siromaštvo dovodi do socijalne isključenosti, društvene neintegriranosti, diskriminacije, društvene ovisnosti, kulturne i obrazovne zaostalosti, nedostatka obrazovanja, nezaposlenosti, nedostatka pristupa tržištu rada…, a sve navedeno do pokušaja da se nešto promijeni ili jednostavno preživi. Nagon za preživljavanjem je najjači nagon koji čovjeka tjera na različite, vrlo često neprovjerene poteze, što je i razumljivo, jer opterećeni vlatitim životima, gladi, nemogućnosti da prehrane i sačuvaju obitelj, vlastite misli ne mogu usmjeriti na nešto drugo pa i na opreznost koja bi ih spasila iz ropstva. Onaj tko nije osjetio siromaštvo, ovakva stanja u kojima se čovjekova duša prelama, posebno kod žena i djece teško da će ih se iz birokratskih stolica, donoseći zakone direktive, smjernice, protokole.. razumjeti i postići potrebne rezultate.
Kad imate i kulturno nasljeđe kao što je primjerce u Afganistanu i Pakistanu koje uključuje seksualno zlostavljanje djece između starijih muškaraca i mladih adolescenata koji se nazivaju plesačima i koji je povezan sa seksualnim ropstvom i dječjom prostitucijom priča postaje još teža u rješavanju. Korupcija, manjkavost zakona, siromaštvo, nepismenost…dodatni su elementi koji otežavaju rješavanje ovog problema i koji ponovno potvrđuju kako je nedostatak političke volje uvijek razlog zašto se nešto ne rješava ili se ne rješava u dovoljnoj mjeri. Zamislite siromašnog dječaka u dobi od deset godina koji je prisiljen prodavati svoje tijelo i svoje plesne vještine kako bi zadovoljio financijske potrebe svoje obitelji. Zamislite dječaka kojeg zovu Bacha Bareesh, ili golobradi dječak, i samu praksu koja se zove Bacha Bazi (dječak iz igre). Moćni muškarci ciljaju tog zgodnog dječaka, tjeraju ga da se oblači u ženu, šminka i pleše na muškim zabavama. Zamislite tog dječaka koji je oduzet od obitelji uz obećanje posla, obrazovanja ili boljeg života. Njegovu obitelj koja uglavnom nije svjesna da se njihovo dijete seksualno iskorištava. Neravnoteža snage između tog dječaka i moćnih muškaraca dovela ga je u teško ranjivo stanje. Kad je napunio 19 godina ili kada mu se brada počela pokazivati, moćnig ga pušta. Psihološka šteta proizašla iz godinama seksualnog zlostavljanja i socijalne izolacije nastala je i nikoga više nije briga.
Trgovci ljudima dolaze do žrtava na različite načine. Iza, na prvi pogled, primamljivih oglasa o dobro plaćenim poslovima u inozemstvu koje nude razne “agencije”, često se krije organizirani kriminal. Žrtve se prijevarom odvode iz mjesta prebivališta, oduzimaju im se osobni dokumenti te ih se prisiljava na razne poslove. Od trenutka oduzimanja dokumenata, žrtve, iako možda još toga nisu svjesne, najčešće postaju žrtve trgovanja ljudima.
Trgovci ljudima su žrtvama ponekad i poznate osobe, odnosno prijatelji ili poznanici, koji ostavljaju dojam iskusnih i profesionalnih osoba. Lažni prijateljski posrednici žrtvama nude plaćanje troškova putovanja i rješavanje svih administrativnih pitanja. No, dolaskom na odredište njihovo se ponašanje mijenja. Žrtvama se prvo, uz izliku da je to zbog njihove vlastite sigurnosti, oduzmu osobni dokumenti, drži ih se u fizički i psihički nemogućim uvjetima te postaju prisiljene ilegalno raditi kako bi pokrile novonastale troškove koji neprekidno rastu. Zlostavlja ih se, prisiljava na prostituciju i konzumaciju opojnih droga, izgladnjuje, onemogućava im se kontakt s rodbinom i prijateljima te im nije omogućena zdravstvena zaštita. Ponekad potencijalne žrtve nikada ne stignu na mjesto odredišta, već ih se na putu, u fazi transporta, često preprodaje novim trgovcima. Najčešća mjesta eksploatacije su ulice, noćni klubovi, diskoteke, restorani, tvornice, privatni posjedi, obiteljske kuće, stanovi, domaćinstva( MUP RH).
Novo ropstvo 21. stoljeća je globalni fenomen koji se događa u svakoj zemlji i regiji. Države članice EU prijavile su u razdoblju od 2017. do 2018. godine preko 14 000 žrtava trgovine ljudima, od čega su čak 72 posto žene i djevojčice. Prema izvješću Europske komisije djeca čine gotovo 22 posto registriranih žrtava. Međutim, stvarni broj žrtava je znantno veći. Trgovina ljudima događa se iz više razloga. S gotovo 60 posto registriranih trgovalo se zbog seksualnog iskorištavanja, 15 posto zbog prisilnog rada i 15 posto zbog aktivnosti poput prosjačenje ili uklanjanja organa. Tu je i pornografija, nezakonito usvajanje djece, sklapanje lašnog i prisilnog rada. Gotovo polovina (49 posto) dolazi iz država članica EU-a. Gotovo tri četvrtine registriranih trgovaca ljudima su muškarci, većinom građani EU-a.
Ovaj zločin nad ljudima kojima se pojedincu uništava život, lišava ga se dostojanstva, slobode i ljudskih prava, kriminalcima s jedne strane osigurava veliku dobit, a s druge sa sobom nosi i ogromne ekonomske troškove. U EU se ekonomski trošak procjenjuje na 2,7 milijardi eura na godišnjoj razini.
Te organizirane skupine često su uključene i u krijumčarenje migranata, pranje novca, korupciju, prijevare s dokumentima, drogu i druge ozbiljni zločine. Prihodi od trgovine ljudima za seksualno iskorištavanje, što je najrasprostranjenija svrha trgovine ljudima, procjenjuju se na oko 14 milijardi eura. Ovaj iznos ne uzima u obzir trgovinu radnom snagom i druge oblike eksploatacije. Trgovina ljudima na svjetskoj razini generira godišnju dobit od 150 milijardi dolara.
Ono što čini složenost ovog kriminalnog fenomena u segmentu otkrivanja trgovaca ljudima je i činjenica da isti brzo prilagođavaju svoj način rada promjenom obrazaca potražnje. Prelazeći na novi poslovni model internetskog regrutiranja i iskorištavanja žrtava, čine ga još težim za otkrivanje. Tijekom pandemije Covid-19 situacija postaje još gora. Tehnologija je proširila sposobnost kriminalaca da trguju ljudima za različite vrste eksploatacija, posebno za seksualnu i radnu, za uklanjanje organa, ilegalno usvajanje djece i prisilnih brakova. Djeca su posebno izložena riziku da postanu žrtve trgovaca ljudima na mreži.
Ovaj problem trebao bi se rješavati u skladu sa Strategijom EU-a za suzbijanje organiziranog kriminala 2021.-2025. Europol može podržati otkrivanje internetskog sadržaja koji koriste trgovci ljudima. Iskorištavanje tehnologije i oslanjanje na digitalne dokaze može ublažiti situaciju žrtava u kaznenom postupku. Komisija će voditi dijalog s relevantnim internetskim i tehnološkim tvrtkama, smanjiti upotrebu mrežnih platformi za novačenje i iskorištavanje žrtava, pratiti moguće slične dijaloge koje će voditi države članice na nacionalnoj razini. Davatelji internetskih usluga i povezane tvrtke dio su rješenja za potporu naporima protiv trgovine ljudima identifikacijom i uklanjanjem internetskog materijala povezanog s iskorištavanjem i zlostavljanjem žrtava trgovine ljudima. Aktivnosti prevencije i podizanja svijesti o sigurnoj upotrebi interneta i društvene djelatnosti mediji bi, među ostalim, mogli dodatno pridonijeti ublažavanju rizika od trgovine djecom. U tom kontekstu, nacionalne vlasti treba poticati da pojačaju udruživanje napora s inspektorima rada i / ili socijalnim partnerima i agencijama EU-a, posebno s Europolom, i u okviru svoje nadležnosti s Europskom upravom za rad, provoditi usklađeno i zajednički inspekcije u sektorima visokog rizika radi identificiranja žrtava i njihovih izrabljivača. Raditi na pojačanoj suradnji između relevantnih tijela država članica i drugih aktera u EU. Poticati razvoj javno-privatnih inicijativa s tvrtkama u sektorima s visokim rizikom i okolišima s visokim rizikom, uključivanjem regionalnih i lokalnih razina koje će podržavati napore na povećanju otkrivanja žrtava trgovine ljudima i prijavljivanja zločina vlastima.
Direktiva 2011 / 36EU temeljni je zakonodavni akt koji se bavi trgovinom ljudima u EU i uspostavlja odredbe za sprečavanje i procesuiranje ovih zločina radi zaštite, pomoći i podrške žrtvama. Iako je odgovornost država članica da osmisle vlastite nacionalne zakone za učinkovito rješavanje problema trgovine ljudima, Direktiva 2011 / 36EU potiče suradnju između tijela za provođenje zakona država članica kroz prekograničnu suradnju, razmjenu informacija i najboljih praksi, kao i kroz otvoreni dijalog između njihovih policijskih, pravosudnih i financijskih vlasti. S tim u vezi, Direktiva 2011 / 36EU ističe važnost da odgovorni za istragu i kazneni progon trgovine ljudima imaju pristup praćenju transakcija i drugim alatima financijske istrage. Države članice poduzimaju potrebne mjere za uspostavljanje nacionalnih izvjestitelja ili ekvivalentnih mehanizama. Zadaće takvih mehanizama uključuju provođenje procjena trendova u trgovini ljudima, mjerenje rezultata mjera za borbu protiv trgovine ljudima, uključujući prikupljanje statistika u uskoj suradnji s relevantnim organizacijama civilnog društva aktivnim na ovom polju, te izvještavanje .
Hrvatska je od 2002. godine pristupila izgradnji sustava suzbijanja trgovanja ljudima te je u tu svrhu ratificirala najznačajnije međunarodne dokumente, kao što su Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i pripadajući protokoli: Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom te Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom. Ratificirala je i Konvenciju o pravima djeteta i Fakultativni protokol o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji kao i Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima. Na razini Europske unije RH ratificirala je Direktivu 2011/36/EU o prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima te zaštitu žrtava. Odredbe prednje navedenih međunarodnih dokumenata ugrađene su u normativni okvir RH.
Podaci za Republiku Hrvatsku prema Ministarstvu unutranjih poslova ne odstupaju od europskih podataka te je od 2002. do 2016. godine ukupni broj identificiranih žrtava trgovanja ljudima iznosi 252, od čega su 207 žene i djevojčice, tj. 82,14%. Također, iako su većina žrtava još uvijek žene i djevojčice, primijećen je i porast muškaraca kao žrtava trgovanja ljudima u cilju radnog iskorištavanja. Na navedene trendove nadležne institucije su odgovorile djelovanjem na području učinkovitije identifikacije žrtava trgovanja ljudima. Važno je naglasiti da pojedine kategorije žrtava trpe različite posljedice nasilja kojeg su preživjele te stoga treba razviti specijalizirani, sveobuhvatni i interdisciplinarni pristup u pružanju pomoći i podrške. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2018. do 2021. godine obuhvaća sva područja dosadašnjih nacionalnih dokumenata koji se bave tematikom suzbijanja trgovanja ljudima te je u predložene mjere i aktivnosti ugrađeno iskustvo rada svih nadležnih tijela državne uprave, organizacija civilnog društva i međunarodnih organizacija. Također posebnu pozornost posvećuje daljnjem jačanju suradnje u kaznenim postupcima u slučajevima trgovanja ljudima između Državnog odvjetništva RH i Ministarstva unutarnjih poslova, unaprjeđivanju metoda identifikacije žrtava trgovanja ljudima te osiguravanju najboljeg interesa žrtava trgovanja ljudima.
Unatoč postignutom napretku, trgovina ljudima ostaje ozbiljna prijetnja na globalnoj razini pa tako i EU, ugrožavajući tisuće pojedinaca svake godine, posebno žene i djecu. Broj žrtava trgovine ljudima raste, a raste jer se uzroci nisu smanjili. Gurati ljude zbog siromaštva na društvene margine, a istovremeno zgrtati enormna bogatstva nije dobar put, i ne može dobro završiti jer će stalno generirati nove probleme ili će povećavati razinu postojećih. Grozomorna hijerarhija u kojoj je većina dole, a manjina gore i upravo trgovina ljudima, odnosno povećanje broja njihovih žrtava potvrđuje navedeno.
Piše Snježana Nemec / demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJA PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
