Maskirna vojna višekatnica čeka časnike i vojne kadete. Ali i radnike! Prazna je i zatvorena. “Zatvoreni i oni koji u vojnom kampusu imaju ambiciozne planove. O troškovima gradnje čija je cijena – skočila u nebo, ali i svim dodatnim ugovorima na radove – nerado govore”, izvijestila je Ivana Pezo Moskaljov za Dnevnik Nove TV.
Tek na uporno inzistiranje ministar obrane staje pred našu kameru. I potvrđuje ono o čemu je Dnevnik Nove TV izvještavao – na vrhu zgrade u sklopu wellnesa izgrađen i jacuzzi. “Od tih 8,2 milijuna kuna jedan jacuzzi košta 60 tisuća kuna i on je bio dio glavnog projekta iz 2016. Vi nemate tu što sada – na koji način da ja uklonim instalacije, to je nešto što je već izgrađeno?”, rekao je ministar obrane Mario Banožić.
Iako slični sportski sadržaji postoje na vojnom učilištu, nisu odustali od toga.
Na novinarsko pitanje bi li dok je bio ministar ugrađivao jacuzzi? ”Čujte, teško mi je komentirati, da ne bih okrenuo nekog protiv kolega koji su bili u prijašnjem razdoblju. Vjerujem da je rađeno u najboljoj namjeri”, pojasnio je Banožić.
U međuvremenu su odabrali domaćeg proizvođača namještaja, koji nema lak zadatak. Rade po mjeri. “Očekujem u iduća dva mjeseca da će taj objekt biti opremljen, riječ je o specifičnoj izgradnji i sav namještaj mora ići po naruždbi. i nadam se da ćemo u budućnosti biti malo precizniji po pitanju projektiranja”, rekao je Banožić.
Projekt koji je naslijedio od Damira Krstičevića narastao je s 47 na 61 milijun kuna. Banožić uvjerava: potpisao je samo jedan dodatak ugovoru. I njime priznao dio troškova koji su naknadno rasli. Ne otkriva koliko su još dužni splitskom izvođaču, koji je s radovima kasnio.
Brojna neodgovorena pitanja…
A kasnilo je Ministarstvo obrane – s odgovorom na ovo, ali i brojna druga pitanja! “Pitali smo mi njih štošta, što se vidi i iz ovog bunta papira, samo u mandatu aktualnog ministra. Na dio pitanja, ruku na srce, dobili smo službeni odgovor. Najčešće kada je to bilo njima u interesu. Ali velika većina – ostala je neodgovorena!”, kazala je Pezo Moskaljov.
Vidi se to iz niza naših primjera. Na neke se mjesecima nisu povratno očitovali, pa ni odobrili svojim pripadnicima javne istupe. Nisu bili raspoloženi čak ni kada su se mogli pohvaliti nekim vojni uspjehom.
Ignoriranjem medijskih zahtjeva – krše Zakon o pravu na pristup informacijama. Institucije javne vlasti dužne su ih dati. Upozorava na to i Povjerenik za informiranje, čiji Ured zaprima žalbe na njihov rad!
“Sankcije su samo prekršajne. Ured povjerenika je predložio zakonodavcu putem svojeg izvješća da se te sankcije i osnaže ili izravnim sankcioniranjem onog ko ne primjenjuje. Ili javnom objavom tijela koja ne postupaju”, pojasnio je Povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan.
Iz MORH – a najčešće nema detaljnih pojašnjenja gdje, primjerice, zapinje s istragama. Ali ni o ključnim odlukama kao nedavno oko borbenih aviona. A novinarima koji sektor prate i s kritičkim odmakom dugi niz godina kao u našem slučaju, više ni ne šalju obavijesti o svojim dnevnim aktivnostima.
Niti vraćaju na mail listu iako smo ih na to više puta upozorili, staknula je Pezo Moskaljov.