Biti poduzetnik znači biti inovativan, uvijek spreman odgovoriti na izazove, biti odlučan i uporan, sposoban razumno preuzeti rizik i nadasve razumjeti podkontekst u u kojem živi i radi. Znači, radi se o ljudima kojima imaju određene karakteristike i kompetencije i koji uživaju pozitivne strane prednosti ulaska u poduzetništvo, ali koji se isto tako moraju nositi i s negativnim aspektima ulaska.
U kontekstu navedenoga nameće se pitanje, u čemu je onda razlika između muškog i ženskog poduzetništva, i zašto žensko poduzetništvo nailazi na prepreke. Odgovor kao i uvijek kada govorimo o ravnopravnosti i potrebi uravnoteženja položaja žena u društvu leži u povijesno rodnim stereotipima i predrasudama koje stvaraju prepreke, ne samo ulasku žena u poduzetništvo već i njegovom razvoju, unatoč istraživanju da žene nadmašuju muškarce u većini liderskih vještina, da su postigle više od muškaraca u ključnim vještinama poput timskog rada, inovacija i rješavanja problema, da posjeduju veće znanje jer su statistički gledano obrazovanije. Takvo istraživanje prije svega svjedoči o neizmjernom potencijalu žena, ako im se omoguće jednaki uvjeti u poduzetničkom okruženju.
Unatoč napretku i činjenici da žene neprestano povećavaju svoj postotak bogatstva, da broj žena poduzetnica u svijetu kontinuirano raste jer su motivirane da svojom kreativnošću i novim idejama zauzmu svoje mjesto na tržištu ili ispune praznine na tržištu, putem kojeg mogu iskoristiti i razviti stečeno iskustvo i znanje, i nadalje je neravnopravnost globalno pitanje ili globalni fenomen.
Žensko poduzetništvo ima značajan utjecaj na ekonomije svijeta. Primijećeno je da sudjelovanje žena u poduzetničkim aktivnostima, ne samo da doprinosi njihovom obiteljskom dohotku već ima značajnu ulogu u ekonomskom razvoju i socijalnoj dobrobiti društva, posebice ako govorimo o zemljama u razvoju. Danas žene jednako kao i muškarci prepoznaju poslovne mogućnosti oko sebe, a sam strah od stope poslovnog neuspjeha među ženama jednak je ili manji od onog kod muškaraca.
Gledajući na globalnoj razini žene poduzetnice često zapošljavaju više ženskih radnica, sklone su partnerstvu s drugim ženama, traže tržišne niše, u većoj mjeri raspodjeljuju dohodak između obitelji i imaju veću tendenciju štednje novca. Uz to, žene imaju i tendenciju donositi više horizontalnih organizacija, na temelju timova donose odluke konsenzusom i obraćaju više pozornosti na pitanja povezana s kvalitetom.
Prema izvješću Global Entrepreneurship Monitor u socioekonomskom kontekstu, zbog promjena koje se pojavljuju, poduzetništvo je u nekim slučajevima opcija, a u drugima nužnost. Mnoga nova poduzeća izvorno nastaju iz razloga samozapošljavanja kako u potrazi za novim mogućnostima, tako i u situacijama preživljavanja. Neki istraživači ukazuju na razlike u motivaciji između muškaraca i žena. Dok muškarci osnivaju tvrtke, uglavnom zbog izazova i želje za znatnim poboljšanjem svoje financijske situacije, žene to čine kako bi bi promijenile svoju nepovoljnu financijsku situaciju. Drugim riječima, veći je udio poduzetništva među ženama čije je podrijetlo nužnost, a ne poslovna prilika.
Prema podacima GEM-a (2010.), manji se dio ženskih poduzetničkih akcija kreira i strukturira u okviru održivog poslovnog modela, s široko vidljivom vizijom, tražeći poslovnu priliku. Među onima koji imaju višu razinu osposobljenosti postoji sklonost poduzetništvu s namjerom da se maksimalizira učinak njihovih kompetencija. To je sredstvo kojim žene stječu kontrolu nad svojom profesionalnom karijerom i imaju veće šanse za napredovanje.
Zajedno s ovim generičkim vrstama motiva mogu se identificirati i drugi, ekstremniji, gdje žene započinju novi poslovni pothvat iz izuzetno teške socioekonomske situacije. Žene s niskim stupnjem obrazovanja i koje se nađu u ekonomski nepovoljnom položaju podložne su nestabilnijim uvjetima i osjetljivije su na osobne i obiteljske nepredviđene okolnosti koje ometaju nesmetano poslovanje njihovog poduzeća. Na taj način uspostavljen je tip začaranog kruga koji označava tendenciju ka većoj stopi neuspjeha u ženskom poduzetništvu. U takvim se slučajevima poduzetnička aktivnost žena javlja u neprijateljskim okruženjima, okruženim predrasudama i socijalnim nejednakostima koje ograničavaju djelovanje i razvoj različitih sfera života tih žena. S druge strane imamo situaciju žena poduzetnica koje su visoko kvalificirane, imaju iskustvo, dobre ekonomske mogućnosti i zrelu ideju o tome kako stvoriti novu tvrtku, no ne nastoje stvoriti posao s visokim rastom, već onaj koji im omogućuje fleksibilan posao koji odgovara njihovim osobnim potrebama i interesima te interesima njihovih obitelji.
Tema ženskog poduzetništva „eksplodirala“ je posljednih godina, sa sve većim brojem inicijativa, širenjem političkog interesa i, što je najvažnije, rastućim brojem žena poduzetnica. Politike poduzetništva specifične za spol motivirane su danas i ekonomskim uspjehom, razlozima jednakosti i otkrivanjem mnogih prepreka i ograničenja s kojima se žene susreću: optimizam i pesimizam daju utemeljenje rodnom poduzetništvu. Tri su glavna razloga koja zahtijevaju programe ženskog poduzetništva: (a) ekonomsko obrazloženje: zemlje s visokim stopama otvaranja poduzeća također su one u kojima je stvaranje poduzeća slično među ženama i muškarcima; (b) političko obrazloženj: zemlje, regije ili mjesta koja su usvojila politike podrške ženama poduzetnicama pokazuju jasan utjecaj na broj i rast poduzeća u vlasništvu žena; (c) obrazloženje odozdo prema gore: brojne nevladine i privatne inicijative usmjerene na žene poduzetnice pokrenule su niz novih alata i mreža koje su obogatile poduzetnički spektar.
Iako je činjenica da se žene susreću s problemima koji su tipični za bilo koje poduzeće, rodno specifični problemi postoje. Prepreke s kojima se žene susreću mogu se razlikovati od onih s kojima se susreću muškarci, utoliko što od samog početka postoje razlike na temelju položaja žena u kulturi, društvu, zapošljavanju, politici i gospodarstvu neke zemlje.
Rodni stereotipi i predrasude i dalje su jake prepreke i smetnja. Kultura poduzetništva općenito (vrednuje li se poduzetništvo kao dobar izbor karijere?) i posebno rodne uloge imaju izravan utjecaj. Međutim, ono što je možda najvažnije i bez čega će se teško unaprijediti položaj žena u poduzetništvu je činjenica da su žene same sebi nerijetko najveći neprijatelj: nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja, uglavnom kao posljedica raznih stereotipa pa čak i grižnja savjesti zbog previše vremena posvećenog poslu umjesto obitelji prvenstveno ometaju rast poslovanja.
Problemi s kojima se žene susreću kao poduzetnice često su izravno povezani sa statusom žena kao zaposlenica. Prethodno radno iskustvo i utjecaj ljudskog kapitala izravno utječu na dugovječnost i širenje poslovanja. Žene koje dolaze zbog nezaposlenosti, neaktivnosti ili posla s malo odgovornosti imaju manje šansi za uspjeh.
Zaključno, u prvom dijelu ove tematske cjeline koja govori o položaju žena poduzetnica na globalnoj razini potrebno je stvoriti pozitivno poslovno okruženje koje će pružiti jednake prilike za oba spola. Razvijati samosvijest kod žena o njezinoj važnosti u doprinosu razvoja gospodarstva, educirati i razvijati kolektivnu razinu svijesti da još uvijek prisutno patrijahalno društvo mora doživjeti promjene koje će voditi interesu i zadovoljstvu oba spola, i u kojem će i sami muškaraci postati saveznici, i doprinijeti uklanjanju prepreka te unaprijeđenju položaja žena poduzetnica, što će nesporno dovesti do ekonomskog i socijalnog razvoja društva. Osnažena žena poduzetnica ne znači samo ekonomski, već i socijalni razvoj jednog društva.
Piše: Snježana Nemec
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA PLURALIZAM I RAZNOVRSNOST AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
