Saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović gostovao je u N1 studiju uživo te je komentirao policijsku pratnju uz Tomislava Tomaševića te općenito djelovanje platforme Možemo!.
Na pitanje je li postao glavni ideolog i strateg Domovinskog pokreta, kaže:
“Ne, ne znam kako ste došli do toga dojma. Jasno artikuliram svoja stajališta već 5 godina u hrvatskom političkom životu, a oni koji su bili predmet mog posebnog interesa još iz vremena mog ministarskog mandata. Sad su s aktivisičkog parapolitičkog područja prešli na političko-stranački”.
“Ja nikad nisam bio mimoza”
Rekao je i kako Miroslav Škoro nije dobio policijsku zaštitu:
“Naravno da nije dobio policijsku zaštitu, niti ju je tražio. Prvi put sam danas čuo za ovo. Nažalost i MUP se iz stanovitih razloga uključio u kampanju, a mi iz ovih priloga, ne možemo iz odgovora Božinovića zaključiti postoji li redarstvena zaštita.
Mi ne znamo postoji li policijska zaštita, mi raspravljamo o tome, a ministar unutarnjih poslova nije odgovorio postoji li policijska zaštita i ako postoji – zašto. Tomašević je rekao da njegov stožer ima sigurnosnu komunikaciju s MUP-om. Ja sam bio izvrgnut difamacijskoj kampanji bez presedana u hrvatskoj politici i nikad nisam glumio mimozu i tražio policijsku zaštitu”.
“Nažalost mi sada cijeli dan trebamo istraživati postoji li policijska zaštita”, dodaje.
“Ne postoji klevetnička kampanja”
Osvrnuo se i na napise da u Domovinskom pokretu vode klevetničku kampanju:
“Ne, to je tipična zamjena teza. Ne postoji klevetnička kampanja već postoji samo iznošenje empirijski dokazivih činejnica koje se sustavno žele zanijekati, a svi koji iznose neoborive argumente o genezi onoga što nazivamo Možemo! i stvarnim skrivenim ideološkim ciljevima se sustavno redikuliziraju.
Nije ključno obilježje ove kampanje klevetništvo, nego nešto bez presedana u povijesti hrvatskog parlamentarizma da srednjestrujaški mediji, glavnostrujaški mediji, razni društveni komentatori, tzv. neovisni analitičati koji uzurpiraju medijski prostor nastupaju kao bilten i agitprop političkih kandidata”.
Rekao je i kako nema ništa protiv da se mediji, posebno privatni, opredijele za jednog kandidata.
“Ja sam protivnik mimikrijske neutalnosti. Legitimno je pravo medija, napose onih u prvatnom vlasništvu, imati favorite. Ja ukazujem samo na jednu činjenicu da jedan od kandidata ima gotovo devedesetpostotnu potporu tzv. društvenih analitičara, navodno neovisnih političkih komentatora, a potpuno je jasno da nema devedesetpostotnu potporu u biračkom tijelu”, kaže.
“Dugogodišnja interesna hobotnica koja je prerasla u Možemo!”
“U konačnici će o pobjedniku odlučiti birači, dakle naš je jedan od političkih ciljeva neobaviještenoj hrvatskoj javnosti jasno ukazati na genezu onog što se naziva pokretom Možemo i ukazati na činjenicu da je jedini usporedivi ekvivalent Bandićevom koruptivno-klijentelističkom-interesnom modelu upravo koruptivno-klijentelistički-interesni model uzurpacije civilnog društva za političke ciljeve koje predstavlja dugogodišnja interesna hobotnica koja je prerasla u Možemo”, rekao je pa nastavio:
“Radi se o činjenici da je nastanak političke platforme Možemo zapravo tipičan primjer zloporabe i uzurpacije koncepta civilnog društva za postizanje političko-ideoloških ciljeva. Taj model je desetljeće i više financiran iz stranih izvora moći.
Kada sam kao ministar jasno začeo politiku prekida financiranja parapolitičkih aktivnosti u civilnom društvu bio sam izvrgnut difamacijskoj kampanji. Moralna je zadovoljština upravo činjenica da je sada jasno da bila riječ o financiranju političkih ciljeva javnim novcem među ostalim i hrvatskih poreznih obveznika”.
“Prije 3 godine su prosvjedovali pod boljševističkim obilježjima”
Osvrnuo se na kraju još jednom na svoj mandat:
“Dakle, ja sam jasno artikulirao svoja politička stajališta, ono što sam mislio sam govorio, a ono što sam govorio sam djelovao. Nikada nisam imao potrebu prikrivati svoje političke ciljeve.
Mi imamo paradoksalnu činjenicu, u konačnici to je naša zadaća, izbori u Zagrebu prelaze komunalne okvire, cijela javnost samo jednim okom gleda na Zagreb. Domovinski pokret želi jasno razotkriti stvarnu ideološku pozadinu Možemo! i poslati hrvatskoj javnosti, u svjetlu budućih parlamentarnih izbora, da je Domovinski pokret najpostojaniji politički antipod svim ciljevima i vrijednostima Možemo!.
Imamo bizarnu situaciju, da se oni, koji su samo prije 3 godine histerizirali na zagrebačkim trgovima zbog promjene imena Trga maršala Tita pod boljševističkim simbolima, srpom i čekićem, jugoslavenskom zastavom, sada žele prikazati kao neideološko-komunalističko-municiplatističko gibanje, a radi se o jasno artikuliranoj ideologiji”.