Ulazeći u politku ministar Vili Beroš pokazao se kao jedan od najomiljenih i najspimatičnijih političara. Nacija mu je vjerovala, dobro se i sigurno osjećala dok je kao izvrstan komunikolog istovremeno pokazivao i empatiju. Tu, jednu od najljepših ljudski osobina Beroš je pokazao kroz crtež dječaka koji je bio u samoizolaciji i koji je Krizni stožer doživljavao kao super junake. Crtež je ministra duboko dirnuo, nazvao je dječaka i napravio jedan ljudski, iskreni čin, netipičan za političara. A onda kako to biva u politici, malo po malo počeo je osporavati svoje kvalitete i potvrđivati kako politika nikad nije poznavala istinoljublje, kako političari predstavljaju prosjek i presjek društva u kojem živimo, ali što je možda i najvažnije potvrđivati i sam Platonov zahtjev da se državnici obvežu zakonom kako će se ponajviše baviti onim obrazovanjem koje će ih osposobiti da znalački postavljaju pitanja i da na njih odgovaraju . Puno je tu potvrda u jednom čovjeku.
Jednostavno, ministar Beroš postao je partijski vojnik, i to neuspješan, što u osnovi pokazuje njegovu unutarnju borbu između onoga što je i što mora pokazati i raditi.
Rezultat koji na kraju imamo je Beroševa politička izgubljenost i politička nemudrost koja je dovela do neznanja, lošeg uvida i zbog koje je u aferi snimke s Dijanom Zadravec izgubio i gradonačelničku kandidaturu za Zagreb. Njegovi silni gafovi u Nacionalnom stožeru za borbu protiv korona virusa, eskapade u izjavama- sad je ovako pa onako da bi opet bilo ovako zakopali su ga do grla, ne razumijevajući kao uostalom ni mnogi drugi da ljudi u ovim složenim vremenima sve više čeznu za jasnim razumijevanjem onoga što se događa.
Možda je ministar Beroš najeklatantniji primjer kako se ne osjećati dobro u politici i vlastitoj koži, ali i kako se čovjeku politika omili pa ne odstupa, već ide dalje. Preko noći postao je, ako ne naomraženiji tada sigurno najizgubljeniji političar. Gafovi se nastavljaju pa platforma CijepiSe, plaćena više od 4 milijuna kuna ne funkcionira no, ministar ne pokazuje odgovornost, ne daje argumente kao ni za ostale gafove, poput dodjeljivanja poslova za IT sustav bolnice tvrtki koja se bavila cvjetnim dekoracijama, obustave isporuke lijekova zbog duga veledrogerijama od 6 milijardi kuna, što je čak na saborskom odboru za zdravstvo uspjelo izbaciti iz takta i smirenog ministra financija Zdravka Mamića.
Koliko je sustav loš,zanemaren i prepušten klanovskim bitkama unutar bolničkih sustava pokazuje i novi reality show iz Kbc ” Sestara milosrdnica” koji će po gledanosti vjerovatno nadjačati i “Ljubav je na selu”. Izgleda da jedino ministar Beroš i premijer Andrej Plenković mogu okrenuti glavu na drugu stranu i praviti se kao da se to njih ne tiče- ma hajte molim vas.
Priča o tome da bi se sustav dodatno urušio da nije bilo požrtvovanih zdravstvenih radnika koje ministar nije nagradio kako treba, što vjerojatno predstavlja presedan u Europi i svijetu je priča koja traži posebno poglavlje.
Nekad obljubljeni ministar i dalje nastavlja pa osobno cijepi ljude na Zagrebačkom velesajmu. Ovaj čin koji je trebao pokazati i osvijestiti javnost o važnosti cijepljanja pretvorio se u predizbornu kampanju pred lokalne izbore. Naravno, iz samog čina i retorike takav zaključak se ne može izvesti, no to je modus operandi koji egzistira u politici i kojem se ministar pridružio.
Bilo bi iluzorno govoriti da u dosadašnjem mandatu ministar Beroš nije ništa naučio. Naučio je puno toga, prije svega da kao ministar ne može ništa, osim nastaviti raditi kao njegovi prethodnici jer esencijalni problem zdravstva zapravo leži u neuređenosti društa, u prelijevanju te iste neuređenosti s makro na mikro sredinu. U lošem kadroviranju, postizbornim smjenama i postavljanja političkih podobnika, i sva reforma zdravstva pa i ona najbolja pada u vodu dok se osnove ne savladaju.
Kakva je ministrova sudbina i hoće li je politički preživjeti teško je u ovom trenutku reći no, kada kola krenu nizbrdo, vođeni iskusvom itekako je izvjesno da će otići s politčke scene. Ovakav mogući politički pad možda je i dobar, ponajviše za njega samoga. Cijenjeni neurokirurg trebao bi se vratiti onome što najbolje radi, uostalom kao i masa drugih stručnih i cijenjenih liječnika koji su prodefirirali hrvatskom političkom scenom. Ako tako bude, problemi reforme i dalje ostaju, a tko će ih i hoće li ih rješavati, ne zna se.
ms/dm
