‘Čak sam naručio i tablu s natpisom ‘Dom za vješanje‘ po onom filmu, ali kako mi nije izrađena, otišao sam i kupio konop‘, kaže Rubelj
Nedugo nakon što je građanima na tržnici u Dubravi “upao” u oko jeziv prizor konopaca nalik omčama za vješanje na stablu pa su intervenirali policajci i vatrogasci, došli smo do aktera poruke. Riječ je o 71-godišnjem Ivanu Rubelju, poznatijem kao “tata ćevapa” kojem je policija ispisala optužni prijedlog težak 500 kuna za narušavanje javnog reda i mira.
– Ja sam postavio tu užad! I nije ih četiri kako se piše, već pet. I to nije bila nikakva politička poruka, niti je usmjerena na ičiji rad odnosno nerad. Već je to šaljiva poruka svim kockarima koji od petka ujutro do nedjelje navečer opsjedaju tržnicu počevši od kladionice, lutrije i casina. Sama sirotinja na socijali i penzioneri. Trebate vidjeti kako se samo oni guraju da se što prije riješe novca. Očito da ga imaju na bacanje – priča za Jutarnji list Ivan Rubelj koji je omče postavio, kako kaže, u pola bijela dana u subotu s prijateljima ispred svojeg ugostiteljskog objekta. Doznaje Jutarnji list
– Za počiniteljem policija ne traga. Ja sam im se prijavio u PP Dubrava nakon što su me nazvali i pitali imam li saznanja o tome. Šalio sam se na račun kockara. Danima sam razmišljao što da napravim. Čak sam bio naručio i tablu s natpisom ‘Dom za vješanje’ po onom filmu, ali kako mi nije izrađena, otišao sam i kupio konop. Ja sam neuk čovjek, ne znam vezati omče. Znate tko mi je pomogao da omče napravim? Jedan umirovljeni policajac. A kako sam i nizak, na lojtru se penjala druga osoba koja ih je objesila na drvo – otkriva dalje Rubelj prisjećajući se svoje prošlosti. Ne skriva, naime, da je i on u mladosti kockao, no kad je stigla “nepoštena rabota”, prekinuo je s tim porokom.
– Bio sam kockar dobitnik, a ne gubitnik. Međutim, prestao sam kockati kad se u igru ubacio pokojni Arkan. Počela su varanja. Pobjede su bile nemoguće. I odustao sam. Ali ja sam novca za kocku imao, no ljudi koji se svakodnevno, a najviše od petka do nedjelje guraju pred ovim tu radnjama za igre na sreću, novca nemaju za život, ali ga nekako negdje pronađu za kocku. Vjerujem da im socijala ode na kocku. I to me ljuti. Ja i u 71-godini života radim. Širim poslovanje. Otvorile su se i nove mogućnosti za poslovanje u Libiji, jer tamo je okončan rat. Radit ću dokle god mogu. Prije 18 mjeseci postao sam tata. A na mom grobu, kad umrem, stajat će umjesto križa dva šiš ćevapa. Do tada će biti okončan sudski postupak zbog tih vješala. Svu sam odgovornost preuzeo na sebe jer je moja inicijalna bila ideja, ali uvjeren sam da ću biti oslobođen jer nikome ništa nisam loše učinio a kockanje je zlo današnjice – zaključuje Rubelj.