Prvi put nakon izlaska iz pritvora u Remetincu, nakon nedokazanih optužbi i sumnje za pokušaj primanja mita u gospodarskom poslovanju, bivši novogradiški gradonačelnik Vinko Grgić dao je ekskluzivni intervju novogradiškom portalu DEMOS MEDIA. Sukladno zakonskim propisima nije mogao govoriti o spomenutom procesu istrage protiv njega, no otvoreno i bez zadrške govorio je o svom političkom angažmanu, o zanimljivostima iz privatnog i poslovnog života, o razočarenju koje je doživio u SDP-u i svojim ambicijama i željama vezanim uz život u Novoj Gradiški i Hrvatskoj.

Nova Gradiška mi je u srcu

Vi ste rođeni Novogradiščanin. Djetinjstvo i mladost proveli ste u svom gradu, a početkom Domovinskog rata odlazite na studij u Zagreb gdje i prije nego što ste diplomirali krećete u poslovne vode. Što ukratko možete reći o tom periodu?

Rođen sam 7. travnja 1972. godine u Novoj Gradiški. Otac Branko je rođen u Adžamovcima, ekonomist po struci, i dugo vremena bio je direktor novogradiške Tiskare u kojoj je bilo zaposleno oko 180 radnika. Majka Đurđica je bila nastavnica Hrvatskog jezika i radila je u novogradiškoj OŠ „Mato Lovrak” koju sam pohađao. Imam dvije sestre, Zrinku i Dubravku koja je javnosti poznatija kao dr. med., voditeljica Odjela pedijatrije Opće bolnice Nova Gradiška. Završio sam novogradišku Gimnaziju i diplomirao, a potom 1991. godine krenuo na fakultet u Zagreb. Godine 1997. god. diplomirao sam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a potom upisujem i Postdiplomski doktorski studij. Oženjen sam, otac troje djece. Početkom Domovinskog rata, tada kao maturant dragovoljno sam se prijavio u postrojbe Narodne zaštite gdje sam bio jedan od najmlađih pripadnika.

Naša zadaća je bila osiguranje punktova na ulazu u grad NG, da li je riječ bilo o lokacijama silosa, trafoa (kod Kauflanda), bolnice ili slično. Nositelj sam Spomenice Domovinskog rata, a nakon diplomiranja 1997. godine bio sam polaznik prve generacije Časničke škole pri Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“. Imam čin poručnika topništva HV, a posebnu praktičnu sam specijalizirao na višecjevnim raketnim bacačima. Dobio sam posebno priznanje kao najbolji polaznik škole u svojoj klasi. Imao sam ponudu za nastavkom najviše vojne izobrazbe, no odlučio sam se posvetiti arhitekturi jer je to za mene posebna strast i ljubav. Svojedobno sam bio vrlo aktivan u sportu, točnije u rukometu i košarci. Bio sam aktivni igrač u RK Strmac, a kasnije sam se angažirao sa rukometnim veteranima te postao predsjednik Kluba rukometnih veterana „Nova Gradiška“ i Košarkaškog kluba „Nova Gradiška“. Od 2010. organizirali smo tradicionalni međunarodni rukometni turnir veteranskih momčadi. U početku je na turniru bilo svega nekoliko ekipa, a zadnjih godina ih sudjeluje 30-tak.

Slike snova postale su mi slike stvarnosti

Otkud Vam sklonost prema arhitekturi? Je li točno da ste u poslovne vode krenuli i prije nego što ste diplomirali?

Još kao dječak 6. razreda osnovne škole rekao sam kako želim biti arhitekt i ta želja mi se obistinila. Bio sam dobar matematičar i tehnički crtač, a sa kolegama iz časopisa VIDI tijekom studija osnovali smo vlastitu firmu te se počeli baviti svojom arhitektonskom strukom. Pisali smo tekstove na temu primjene računala u arhitekturi i 3D tehnologiji. Gostovali smo tada i na HRT- u gdje smo govorili o toj temi koja je tada bila nešto novo i alternativno. Prvu kuću sam projektirao na 3. godini fakulteta. Zainteresiranog investitora sam, zahvaljujući primjeni tada novih tehnologija, mogao „prošetati” kroz tu kuću. Tako sam stekao odgovarajući poslovni autoritet, i mnogi su prepoznali naše znanje i potencijale. S obzirom da sam u tom periodu bio jedan od rijetkih koji se služio CAD tehnologijama događale su se čudne situacije da bi mi profesori vraćali radove, rekavši: „To je kompjutor nacrtao, a ne ti.”, no ubrzo su i oni vidjeli kako je to budućnost i kako se i oni moraju prilagoditi za to novo što dolazi. Imali smo dosta posla i počeli zarađivati svoj novac već od 1994. godine. U Zagrebu smo razvijali prve poslovne projekte i posao se širio i razvijao, kasnije dosta i na Slavonski Brod. Znatno kasnije, 2003. godine, pobjeđujem na natječaju za tzv. POS- ovu stanogradnju u rodnoj Novoj Gradiški gdje projektiram stambeni blok. To je bio moj prvi veliki samostalni rad i emotivno mi je bilo što je to baš u mom rodnom gradu na parceli gdje sam proveo svoje djetinjstvo. Nažalost, kad je bila primopredaja objekta na tu svečanost nisam bio pozvan. Obično se na takve događaje pozove i arhitekt, ali dobro, život ide dalje i gledamo naprijed što treba dalje novo graditi. Jedan od zadnjih projekata prije mog ulaska u politiku je veliki trgovački centar City Colosseum u Slavonkom Brodu vrijedan oko 370 mil. kn. koji je otvoren 2013. godine.

Puno sam radio u Slavonskom Brodu i Zagrebu pa je bilo i logično da budem nekako u sredini i da ostanem živjeti u svom rodnom gradu. Od 1996. godine sam privatni poduzetnik. Dvije godine sam radio pripravnički u Hidroelektra projektu, kako bih stekao mogućnost pečata i ulaska u našu strukovnu komoru. Danas su te moje bivše kolege ili profesori na Arhitektonskom fakultetu ili vrlo uspješni poslovni ljudi. Naša firma imala je urede u Zagrebu, a 2012. godine ukazala se potreba i za osnivanjem ureda tvrtke u mom rodnom gradu. To sam učinio i početkom 2013. godine, otvorio ured i zaposlio desetak mladih ljudi iz Nove Gradiške i okolice. Surađivao sam s velikanima hrvatske arhitekture, a vremenom sam profilirao vlastiti prepoznatljiv stil kojeg uvažavaju investitori raznih projekata. Do sada sam projektirao petstotinjak projekata: stadion „Tušanj“ za FK Slobodu iz Tuzle, u suradnji s njemačkim investitorima na projektiranju 8 građevina vezanih uz bob-stazu u Torinu za Zimske olimpijske igre 2006. godine, zatim mogu spomenuti objekt „Planet obuća“ i „Tepih centar” u Zagrebu, „Brod-tower“ i stambeno poslovnu građevinu „Centar“ u Slavonskom Brodu, crkvu u Korlatu kod Benkovca koja mi je bila poseban izazov i u duhovnom odnosno spiritualnom smislu. Projektirao sam spomenik Toši Proeskom u Novoj Gradiški, zatim više urbanih vila na Pašmanu u Zadru, Viru i u brojnim drugim mjestima uz Jadran, zanimljiv poslovni prostor u Samoboru, nekoliko stambenih naselja u Zagrebu.

Dug je niz toga što sam zajedno s kolegama projektirao, a posebno bih istaknuo kako sam u suradnji s akademikom Borisom Magašom, po meni najvećim autoritetom hrvatske arhitekture (koji je kreirao Hajdukov stadion na Poljudu) radio rekonstrukciju tog zdanja u Splitu, kao i gradnju stadiona na Rujevici i na Jarunu. To je predivno radno iskustvo i imao sam čast učiti od najboljeg, upijati ta vrhunska znanja. Bila je zanimljiva njegova primjena tradicijskih arhitektonskih znanja i moje primjena novih tehnologija. Prolazili smo kroz te građevine zahvaljujući 3D tehnologiji te korigirali, kombinirali i stvarali odlične projekte. Kada govorimo o zaradi projektanta uvijek je u pitanju dogovoreni postotak od iznosa cjelokupne investicije. Mogu za sebe reći kako sam puno radio i postao dobro situiran.

Kako to izgleda kada arhitekt projektira i gradi vlastitu kuću?

Prve ozbiljnije honorare koji zaradio sam početkom 2000.godine. Malo zatim sam kupio i prvu svoju nekretninu , parcelu na kojoj sam sagradio svoju kuću. To novogradiško Ciglansko brdo nisam poznavao i slučajno sam otišao ondje u šetnju. Zagledao sam se u to mjesto, stao i pogledao prema gradu i sebi rekao: „Ako bih jednog dana mogao kupiti ovu parcelu, ja bi se sigurno vratio i tu gradio.” Eto, to se i dogodilo. Nakon godinu dana kupio sam tu parcelu. Godine 2005. sam počeo projektirati i 2006. godine ishodio lokacijsku i građevinsku dozvolu i 2007. godine, 10. travnja sam počeo graditi, a tulum useljenja je bio 4.10.2008. godine, a slijedećih nekoliko godina sam privodio uređenje interijera kraju. Dakle, nikako ne stoji teza u nekim medijima kako sam kuću stekao ulaskom u politiku, dapače, bilo je suprotno. Sve što sam zaradio bilo je od mog stručnog rada i posla za koji sam se školovao. U politiku sam ušao kao situiran čovjek koji raspolaže nekretninama i na moru i u Zagrebu, i u svom rodnom gradu. Meni od imovine nije trebalo više ništa, a i ne treba mi jer svaka dodatna imovina je zapravo dodatno opterećenje.

Ulaskom u politiku odlučio sam pokrenuti razvoj grada

Koji je bio motiv ulaska u politiku?Kako to da ste se usprkos činjenici da vam je otac bio jedan od utemeljitelja HDZ-a u Novoj Gradiški, vi opredijelili za SDP?

Netko će reći da je to zasićenje arhitekturom, ali ja se svoga najdražeg posla ne mogu zasititi, to je moja životna ljubav, uz dakako obitelj i prijatelje. Ne može se reći kako mi je to dojadilo, ali osjetio sam jedan poriv za ulazak u politiku i da svoj poslovni uspjeh prenesem i na grad koji volim.” Da, moj otac je bio jedan od osnivača HDZ-a u gradu Novoj Gradiški, no ja sam se odlučio na SDP opciju. To moje buntovništvo, inače svojstveno mladima, odnosno generacijski gledano i drugim mojim prijateljima i istomišljenicima potaknuto je bilo činjenicom kako se u mom rodnom gradu malo toga događalo. Činilo mi se kao da ćemo svi nestati za par desetaka godina ako se pod hitno ne osvijestimo i ne krenemo nešto konkretno graditi i raditi, kako bi bilo novih radnih mjesta i općenito boljih uvjeta za život, pogotovo mladim obiteljima. Zato sam se odlučio politički aktivirati i dati osobni doprinos. Zasnovao sam obitelj i poželio da moja djeca tu žive u boljim uvjetima.

Zagreb se tada razvijao, no Nova Gradiška nije, i moralo se nešto pokušati. Moji prijatelji još iz osnovne škole mahom su bili u SDP-u. Odlučio sam se pridružiti, i tako je to krenulo. Mislim kako sam oduvijek bio zapravo liberalne orijentacije pa mi je i socijaldemokracija na neki način bliska. Nekako sam „skroz desno” kad me se gleda u SDP-u, a da sam se odlučio za HDZ, sigurno bih bio „skroz lijevo”. Tako bih mogao sebe definirati prema političkoj orijentaciji. Ako se smatrate intelektualcem onda niste skloni nekakvom mirovanju i hvalospjevima postojećem stanju, nego stalno propitujete što bi se moglo drugačije i bolje. Uvijek i od mojih suradnika tražim nekakvo drugo mišljenje, i najbolja rješenja su ona koja se donose timski, kada se sve dobro analizira i prihvate se i kritički stavovi. U SDP-u Nove Gradiške, u tom vremenu mojih početaka bavljenja politikom 2013. godine dominirali su doajeni poput prof. Mirka Goloviški i Josipa Vukovića. Zanimljivo je kako su oni imali razumijevanja za te neke „nove mlade snage” i nisu nam pravili probleme. Na tim prvim lokalnim izborima ušao sam u drugi krug, i u konačnici poraženi smo bili vrlo usko za svega 56 glasova. To nas nije obeshrabrilo jer smo poučeni tim iskustvom na slijedećim izborima uvjerljivo pobijedili.

Taj prvi politički poraz meni je, iz današnje perspektive gledanja, osobno jako dobro došao jer sam tada kao gradski vijećnik upoznao stvarnost lokalne samouprave o čemu prije nisam znao gotovo ništa. Vidio sam koliko je bitna pravna regulativa, financijski okvir. Arhitektura mi je jako pomogla u bavljenjem politikom, a reći ću i kako. Kao arhitekt na primjer, moram znati više o statici nego statičar o arhitekturi, moram znati više o elektroinstalaterskim poslovima nego oni o arhitekturi, moram znati puno i o pravnim stvarima, o ekonomiji, o porezima, o psihologiji, o svemu. U prve dvije kampanje uložio sam potrebna vlastita financijska sredstava i to, dakako u svim zakonskim okvirima, a od središnjice SDP-a smo npr. za izbore 2016. godine dobili 30 tisuća kuna koje smo kasnije morali vratiti. U našoj kampanji fokusirali smo se na mlade i ono što njima treba kako bi ostali živjeti u Novoj Gradiški, ali svjesni kako starijima treba pružiti mir i sigurnost, kreirali smo kvalitetne socijalne programe. Imali smo 77 projekata ili obećanja za budući mandat. Ne bi ste vjerovali, ali nismo ih ostvarili svega nekoliko i to zbog „viših” razloga državne razine na što nismo mogli utjecati. Ako tome dodamo nove, tada neplanirane projekte, mogli bi reći kako smo ih ukupno realizirali oko 120. To su vam projekti npr.: kružni tokovi, uređenje „starog zatvora”, uređenje dvorane u Domu kulture, uređenje Domčeve ulice. Izgradili smo nova dječja igrališta, unijeli novosti u manifestaciju Novogradiško glazbeno ljeto, uveli promenadne koncerte Gradske glazbe, uredili prostor ispred Gimnazije, obnovili pročelje zgrade katastra i suda.

Tu je uređenje trga ispred zgrade gradske uprave. Uveli smo tradicionalni koncert uz obljetnicu VRA Bljesak, uredili dvorište i prostore Doma hrvatskih branitelja, završili gradnju nove komunalne infrastrukture u IPNG u dužini od 3 km. itd., itd. Na inicijativu koordinatora za braniteljske i stradalničke udruge proistekle iz Domovinskog rata, kolege Vlatka Greinera, znatno smo povećali proračunska sredstva za namjenu njihovih brojnih aktivnosti, što je posebno dobro primljeno kako u toj populaciji tako i u široj javnosti. Na to smo posebno ponosni, kao i na imenovanje Trga 121. brigade HV i postavljanje spomen ploče pored Doma kulture u Relkovićevoj ulici, gdje su u najtežem ratnom danu za naš grad 21. rujna 1991. godine smrtno stradale brojne vojne i civilne osobe. Otvoreno ću vam reći kako smo mi, moj najuži tim koji je upravljao gradom, sami bili ili branitelji ili smo djeca branitelja, i tu nemamo dvojbe u političkom smislu o našem stajalištu glede vrijednosti Domovinskog rata. Želio sam dati osobni doprinos razvoju svoga rodnog grada te zaustaviti odlazak mladih, zaustaviti pad i pokrenuti razvoj. U tome smo uspjeli, ali smo djelovali u više pravaca istovremeno. Promijenili smo trendove.

Postali ste i saborski zastupnik i to u ponešto kompliciranoj proceduri. Možemo to ukratko pojasniti?

U Hrvatski sabor sam ušao zahvaljujući volji birača te temeljem pozicije na listi SDP-a, a tu je i splet okolnosti vezan za izbore za Europski parlament u koji je izabran Fred Matić, i zahvaljujući preferencijalnim glasovima sa naše 5. Izborne jedinice, gdje sam obnašao i dužnost koordinatora SDP-a. Posebno je značajno što sam preko 90% glasova dobio u gradu Novoj Gradiški te u općinama Staro Petrovo Selo, Rešetari, Cernik, i dio Okučana. Moje mjesto nije bilo „ulazno”, ali su o svemu odlučili preferencijalni glasovi. Koalicija je dobila 41 saborskog zastupnika, samo su trojica ušla sa neulaznog mjesta, i to su bili Siniša Hajdaš Dončić, Peđa Grbin i ja. Danas, kao što znate ja više nisam u SDP-u. Što se tiče mog saborskog angažmana nisam od onih koji se po 100 puta javljaju na replike nego sam više za stručne rasprave, gdje mogu ponuditi i neka rješenja. Izabran sam za potpredsjednika Odbora za graditeljstvo i član sam Odbora za ratne veterane i Odbora za obranu. Ističem, kako sam se zalagao u raspravi oko donošenja Zakona za obnovu nakon potresa u Zagrebu i okolici na način da sam predlagao donošenje zakona za razinu cijele Hrvatske za takve izvanredne situacije. To tada nije prihvaćeno, a vidjeli ste kasnije da su donošene izmjene i dopune jer se dogodio potres za područja Petrinje, Siska i Gline. Eto, kao da sam na neki način predvidio tu tragičnu situaciju.

Bez napretka gospodarstva nema nadgradnje

Da bi se ostvarila vaša želja napretka Nove Gradiške i u konačnici bolji život za građane glavni preduvjet je unapređenje gospodarstva. Kako ste to namjeravali postići?

Da, razvoj gospodarstva i osiguranje novih radnih mjesta je od presudne važnosti, a tu treba istaći sve ono što se događalo u Industrijskom parku Nova Gradiška. Još 2006. godine kontaktirali su me iz tadašnjeg vodstva IPNG-a kako bih im pripremio odgovarajuće prezentacije jer im je dolazio tadašnji ministar gospodarstva gospodin Mato Crkvenac. To sam odradio gratis, a riječ je bilo o projekciji vizije budućeg razvoja tog kompleksa. Tada je došla i globalna svjetska gospodarska kriza pa je razvoj IPNG-a bio znatno usporen sve do dolaska Atlantic grupe i Klimaopreme oko 2012. godine. Sada, u ovom aktualnom vremenu interes brojnih domaćih i inozemnih investitora je jako velik. Postojeći kapaciteti i Klimaopreme i Atlantika se znatno proširuju. Mi ovdje imamo sjajnu lokaciju, no te naše prednosti nisu dovoljno publicirane. Prilagodili smo novi GUP kako bi se osigurao spoj na željezničku, a tu je i realizacija druge faze južne gradske obilaznice, što je važno zbog poveznice sa auto cestom. Investitorima su osigurane jako značajne olakšice vezane uz komunalne i druge obveze. U jednoj od mojih prezentacija povodom Dana grada prikazao sam kako se planiraju investicije od preko pola milijuna kuna, baš u sektor gospodarstva, što bi dugoročno osiguralo zamah novog zapošljavanja i progres. U tijeku je nova javna nabava za projekt BIOSOL, čime će na najkvalitetniji način biti riješen važan problem opskrbe električnom energijom.

Završava se kompletna komunalna infrastruktura u IPNG-u. Uvjetno rečeno, tada se kapital „lijepi” ako investitorima u startu na najkvalitetniji način rješavate niz preduvjeta za početak njihove investicije. Na otvorenju Tehnološkog inkubatora u IPNG-u u kolovozu prošle godine, ministrica Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, Nataša Tramišak je rekla podatak da je od milijardu i pol kuna koliko je iz EU sredstva „povukla” Brodsko-posavska županija, čak više od 50 % plasirano u Novu Gradišku, dakle daleko više od Slavonskog Broda i 26 općina. Do 2016. godine proračun grada Nove Gradiške nikada nije prelazio 40 milijuna kuna, a mi smo ga digli do 80 milijuna kuna. Orijentirali smo se na projekte prema sredstvima EU i dobili smo gotovo sve za što smo se kandidirali. Proširili smo i uvećali IPNG za još 43 ha. Činjenica je kako sam angažirao brojne ljude iz poslovnog svijeta s kojima radim već dugi niz godina, i većina ih je došla investirati i u Novu Gradišku, prije svega zato što su bili upoznati s prednostima koje im se tu pružaju, za razliku od drugih sredina. Lako je u konačnici doći i presjeći vrpcu na otvaranju nekog pogona, no lavovski posao treba odraditi prije.

Činjenica je kako je za dolazak Atlantic grupe u IPNG zaslužan i npr. i aktualni predsjednik Zoran Milanović. Presudna je procjena investitora o tome da li on vidi tu svoj interes i koliko mu to donosi zaradu. Morate biti u bussines-u da bi ste mogli razmišljati kao oni. Naše društvo to često banalizira pa katkada poslovne ljude naziva kapitalistima i kriminalcima. Pa, mi živimo u kapitalizmu gdje se kapital nastoji oploditi. Ulaganja domaćih kapitalista u konačnici su odličan posao, i to ne treba stopirati nego poticati. Ako vi kao investitor dođete u naš IPNG mi vam garantiramo kako ćete za najduže mjesec dana dobiti sve potrebne suglasnosti za gradnju pogona i početak gradnje. Odlučili smo se prilagoditi ulagačima, a ne oni nama. Navest ću primjer jednog investitora iz Slavonskog Broda koji je ostao začuđen brzinom kojom smo sve prema njemu „odradili”, u smislu svega što mu je trebalo za investicije. Tu našu operativnost on prepričava drugima, i kaže kako to nigdje nije doživio. Pa, taj čovjek nam je doveo još nekoliko investitora koji su isto tako svi redom jako zadovoljni. Sjajan primjer je i sa gospodinom Duvnjakom i Klimaopremom koji je isto jako zadovoljan što je investirao u IPNG-u. Za njegov dolazak u naš grad su lobirali njegova obitelj i drugi prijatelji iz našeg kraja. Puno je ljudi koji žele dobro ovom gradu, ali ima i onih koji sve nastoje minimizirati, omalovažiti itd. No, moramo gledati naprijed i boriti se i dalje jer smo odlučili tu ostati živjeti, i mi i naša djeca. U svojevrsnoj političkoj areni npr. na sjednicama Gradskog vijeća sukobljavamo svoja stajališta, i jako je dobro kada donosimo zaključke koji u konačnici rezultiraju pomakom nabolje. Ističem kako smo za vrlo kratko vrijeme od jedne kvalitativno prosječne gradske uprave uspjeli napraviti vrlo uspješan i učinkovit tim. Možete biti savršen pojedinac, ali ako nemate s kim raditi, uzalud vam sve. Liderstvo je nužno i važno, no rezultati se postižu ekipno. Financije su uvjet kako bi se moglo raditi i graditi. Rekli smo kako smo uspjeli multiplicirati gradska proračunska sredstva uz pomoć EU sredstava, no važno je i reći kako na godišnjoj razini imamo kreditno opterećenje od oko 2,5 milijuna kuna te nastojimo na toj razini ostati konstantno. Jedni krediti se vraćaju i „zatvaraju” te se oslobađaju neke hipoteke, a novi se nastavljaju u približno istom omjeru. Tako se postiže sustavna likvidnost. O svemu tome se mora voditi briga. Mi ćemo biti energetski neovisni već ove godine, zahvaljujući projektu fotonaponske elektrane BIOSOL (vrijedan oko 6 mil. kn.) koji je realiziran kroz sredstva EU za prekograničnu suradnju sa gradom Šapcem iz Srbije.

Taj projekt je u okviru Podunavske zone i osmislila EU, a zanimljivo je u političkom smislu kako je to jedini grad u Srbiji kojeg predvode članovi jedne nezavisne liste, a ne velikih političkih stranaka koji ima poslovnu suradnju i sa gradovima iz Kosova. Primjerice, grad Križevci će to postići tek 2030. godine. Dakle, kad se kompariramo s drugim sličnim gradovima vidi se koliko smo ispred. Izdvajanja za javnu rasvjetu smanjili smo za oko 60%. Odjednom su ljudi počeli dolaziti u Novu Gradišku, a ne odlaziti. Evo vam najnoviji primjer. Jedan naš domaći investitor ovih dana u našem gradu završava gradnju stambene zgrade. Već su prodani svi stanovi dok je još sve bilo u ranoj fazi izgradnje. To se baš ne događa u drugim gradovima u Slavoniji. Uspjeli smo dobiti 15-tak sjajnih idejnih projekata kroz angažman studenata arhitekture sa zagrebačkog i splitskog Arhitektonskog fakulteta. Najuspješniji rad smo i nagradili skromnom novčanom nagradom od 3 tisuće kuna. Oni su boravili u Novoj Gradiški i kroz svoja idejna rješenja prikazali kako vide razvoj grada u budućnosti, npr. šetnica uz Šumetlicu, gimnazijska dvorana, centar grada pored parka. Mi smo prvi, baš ovdje u Novoj Gradiški primijenili taj možda i neobični model angažmana mladih stručnih snaga u projekciji vizije razvoja jedne urbane sredine u Hrvatskoj. Zadnjih godina smo uspješno riješili neke urbanističke probleme u našem gradu i ljudi su ovdje počeli doživljavati grad kao neku novu vrijednost. Nismo imali pravi centar. Uspješno je riješen imovinsko pravni problem lokacije gdje se nekad nalazila pravoslavna crkva kao i zemljište ministarstva pravosuđa. Postali smo grad tolerancije prema ljudima drugih vjera, ali i nacionalnosti.

Mi dajemo konkretan doprinos multikulturalnosti i multietničnosti i za to nam mnogi daju komplimente. Moje poimanje politike je slično kao i arhitektura. Morate djelovati u više smjerova istovremeno i točno znati što želite i kako to, s kim i s čim postići. Ukratko, motiviran sam za bavljenje politikom jer želim sebi i svojoj djeci i svima koji tu žive ili će živjeti stvoriti bolje uvjete za život kako bi ostali, a ne otišli iz ovog dijela naše Slavonije odnosno iz Hrvatske. I s državne razine nastoji se pomoći, konkretno kroz projekt „Slavonija” kojeg je svojedobno vodila ministrica Žalac s kojom smo sjajno surađivali, a sjećate se kako je jedna od sjednica Vlade RH na čelu s premijerom Plenkovićem održana u našoj Novoj Gradiški, na kojoj je baš taj projekt detaljnije prezentiran. Mi smo za taj projekt i projekt „Malih gradova“ pripremili programa u vrijednosti 200 mil. Kn, gdje bi naše sufinanciranje bilo oko 15% a država bi uložila 85%. U tom kontekstu predlažemo rekonstrukciju u Maloj, u Trenkovoj, zatim kampus, uređenje centra grada i još neki drugi poslovi. Potpisali smo ugovor s državnim tijelima kojim pristupamo realizaciji tog projekta. Čekamo nastavak svega toga i za odrađen svoj dio posla dobili smo samo pohvale.

Iskustvo iz rata pomoglo mi je u najtežim trenutcima

Kako ste se nosili s nedokazanim optužbama za pokušaj primanja mita?

O istrazi ne mogu govoriti apsolutno ništa jer to nalaže zakon. Mogu pričati o nekonvencionalnom ponašanju jednog gradonačelnika, odnosno o sebi. Mi imamo uvriježeno pravilo kako gradonačelnik mora biti uglađeni gospodin poput Borisa Buzančića u „Velom mistu”, koji donosi sve odluke u gradu i kojeg svi trebaju. On je iznad svih, on se šeta, eventualno s nekim od građana malo popriča, drži određenu distancu i stvara od sebe nekakvu famu nedodirljivosti. Ja sam drugi tip gradonačelnika. Ja sam operativac. Npr. jedan moj kolega mi je postavio pitanja u stilu: „Zašto si se našao s ovim? Zašto si se našao s onim? Zašto ste razgovarali na parkiralištu?” Zašto ste se našli u restoranu ili ne znam ni ja gdje? Najiskrenije govoreći, u svome mandatu je ne znam koga nisam primio, od ljudi koji su socijalno ugroženi, pa od sportaša, predstavnika građanskih udruga. Dnevno sam u prosjeku uz to još imao 10-12 delegacija. Ne znam s kime sam sve bio na ručku, ali znam kako sam ih daleko više još i odbio tih ručaka i druženja jer naprosto nisam imao dovoljno vremena. Bio sam svima na raspolaganju i u tome je bio moj problem. Svog slobodnog vremena nisam imao. To pitajte moju suprugu i moju djecu o tome koliko sam ih viđao i koliko sam bio s njima. Kad smo radili „Slavonski dućan” imao sam običaj često sići iz ureda dolje pa bih nešto sugerirao i savjetovao kako treba napraviti ovo ili ono.

Davao sam određene smjernice radnicima na licu mjesta oko keramike oko fuga, oko boje zidova ili pak detalja namještaja. Prijatelj kaže: „Pa stari moj, ja sam tebe zvao barem desetak puta, a ti si došao i ne samo u radno vrijeme nego i navečer kada smo morali nešto završavati. Ti si uvijek došao, pogledao, bio 3 minute i otišao.” E vidite, to je moja reakcija na sve u tom poslovnom svijetu. To nekima nije jasno i izgleda neobično. Iskreno ću vam reći, sada to i meni izgleda nenormalno, kada sam malo bolje o tim stvarima promislio. To je možda mogao raditi netko drugi? Ali mi nemamo čovjeka projektanta koji je zaposlenik grada. Nemamo ni neke druge stvari koje trebamo, no napravili smo brojne uštede. Svaki savjet se plaća i malo tko će vam uopće doći npr. oko 21 sat nešto savjetovati, a da to ne naplati. Dakle, taj i takav moj odnos sa mnogima, nekima je zapravo bio i sumnjiv. Sad s jedne strane imate male ljude, a s druge strane ljude iz bussinesa, iz gospodarstva vrlo jake i utjecajne, npr. osobe čije firme imaju poslove vrijedne preko pola milijarde kuna godišnje. Oni imaju preko 500 zaposlenih i imaju namjeru ulagati u Novu Gradišku i naravno da sam bio takvim ljudima na apsolutnom raspolaganju. Moje namjere su uvijek bile časne i u interesu grada Nove Gradiške, i zato je i došlo do „procvata” gospodarstva i zato smo postali centar pozitivnih događanja pa su mnogi voljeli doći k nama. Više puta su mi kolege iz okolice rekle kako su oduševljene našom pozicijom i kako smo ustvari svojevrsno predgrađe Zagreba, kako nam je sada protočnost prometa kroz grad izvrsna, kako sve lijepo izgleda. Nećemo tu stati jer imamo u planu još nekoliko velikih projekata čiji završetak će pridonijeti vizualnoj ljepoti grada.

Kako ste provodili vrijeme u pritvoru?

O svemu sam razmišljao promišljajući budućnost, ali nikada da ću biti u nekakvom zatvoru. Po prirodi sam matematički racionalan, ali ujedno i vrlo emotivan. Shvatio sam kako si sam mogu pomoći jedino ako budem dovoljno samodiscipliniran . Ako ste sami sa sobom dnevno 22 sata u prostoru od 10-tak kvadrata, onda morate biti mentalno jaki da izdržite takvu situaciju. Organiziranost mi je bila najvažnija, dio vremena sam si rezervirao za čitanje knjiga, što stručne literature što beletristike. Čitao sam primjerice roman Meše Selimovića „Derviš i smrt”, kao arhitekt kreirao sam, osmišljavao i projektirao imaginarne projekte. Dio vremena sam posvetio molitvi, pisanju, tjelovježbi, svaki dan u isto vrijeme kuhao kavu, čaj, pio vitamine, i tako je vrijeme zapravo brže prošlo. Pomoglo mi je iskustvo iz rata kada je na naš grad dnevno padalo po nekoliko stotina granata. Cijelo vrijeme smo se tada tješili kako to nije ništa u odnosu na patnje Vukovara gdje padaju tisuće. Istog trena vam bude lakše, bez obzira koliko vam je teško. Na kraju krajeva sve prolazi. Znali smo se šaliti na temu da tjedan prođe, ali dan nikako.

Jesu li vas pogađali novinarski prilozi po raznim medijima gdje su vas blatili, osuđivali bez dokazane bilo kakve krivnje? O vama i Novoj Gradiški su pisali i oni koji tu nikad nisu bili, a odjednom su sve znali. Jeste li znali kako su vam u rodnom gradu organizirali skup potpore, a čak je velika većina gradskih vijećnika bez obzira na stranačku pripadnost javno davala potporu da izdržite?

Ma da, čak su se aktivirali i neki uvjetno eminentni pisci i kolumnisti, ali dobro, čovjeka takve stvari i zabavljaju jer vidite veliku dozu gluposti kod nekih ljudi koje ste možda smatrali vrhunskim intelektualcima, a na kraju se pokazalo da su spali na razinu trač rubrike. Valjda i oni moraju opravdati svoj honorar. Sve se vrti oko senzacionalizma da bi bili što više čitani, prodavani. Meni je zapravo bilo drago vidjeti snimku mog vjenčanja, kojeg su emitirali do iznemoglosti s ciljem da me oblate. Svaki put iznova ja sam se razveselio jer iako razdvojen, mogao sam vidjeti svoju suprugu, svoj dom. To je snimak star 10 godina. Sve što sam doista uspio u životu napravio sam daleko prije ulaska u politiku. U politici sam se namjeravao na neki način privremeno odmoriti od arhitekture jer sam radio gotovo petanestak sati dnevno, ali sa s ciljem kako bih se ponovno jednog dana vratio u struku. Ja sebe definitivno dugoročno ne vidim u politici, ali želim odraditi svoju misiju i ostaviti trag u svom radonom gradu. Želim odraditi još jedan mandat na lokalnoj razini jer smatram da trebam završiti ono što sam započeo, a to je još stotinjak projekata u vrijednosti preko 200 milijuna kuna. Kada to sve završimo, Nova Gradiška će biti još ljepši i poželjniji grad u kojeg će se dolaziti a ne iz njega odlaziti. Ne mogu ja sam nešto napraviti, nego želim okupiti i nove ljude s kojima se to može postići i realizirati. Javlja mi se puno stručnih osoba, ne iz politike, nego raznih struka, koje žele pomoći razvoju grada. Poslije fakulteta naši mladi se žele biti ovdje i tu lijepo živjeti. Često sam na Dinamovim utakmicama u Zagrebu. Ondje idem s prijateljima i časkom smo tamo. Sada više uživamo u tome nego kada sam živio u Zagrebu. Mi iza sebe također želimo ostavljati trag prijateljstva. Evo, gradonačelnik prijateljskog grada Herzogenauraha gospodin Herman Hacker mi je pisao i slao veliku podršku da izdržim. Poruke podrške stizale su mi ne samo od bliskih prijetelja već od širokog spektra različitih ljudi iz različitih krajeva. Nije bilo dana da nisam dobio neko pismo.To Vam na kraju daje dodatnu snagu da izdržite i misao da Vas se ljudi nisu odrekli. Kako mi kažemo: na muci se poznaju junaci.

Evo odlučili ste se kandidirati sa svojom listom na ovim lokalnim izborima koji će biti održani sredinom svibnja ove godine. Koja je glavna odrednica programa kojeg nudite?

Neću imati parole nego ću prezentirati konkretne programa za sve dijelov našeg grada. Još uvijek stvaramo listu i popis planiranih realizacija. Evo, primjerice neki dan su mi predložili u Ljupini kružni tok što smatram vrlo zanimljivom i dobrom idejom. Ondje smo se već uveliko dokazali jer smo sagradili novi sportski centar, uredili parkirališta, napravili energetsku obnovu društvenog doma, uređujem interijer itd. U zadnje vrijeme njihov Mjesni odbor krasi zajedništvo i volja da učine svoju sredinu još boljom i ljepšom. Mi imamo cilj i viziju i dokazali smo kako planiramo i kako gradimo, a već sam vam rekao koji je glavni cilj. Nova Gradiška je već lijepi gradić, ali će biti još ljepši i bolji, prije svega na radost naše djece i generacija koje dolaze.

Za DEMOS MEDIU intervjuirali: A.Brađašević i M.Strinavić

Fotografije: A.Brađašević DEMOS MEDIA

KLIKNITE OVDJE I ZAPRATITE OSTALE VIJESTI SA NOVOGRADIŠKOG PORTALA DEMOS MEDIA