Oni su mogli izaći iz tog logora kad god su htjeli. To je bio sabirni logor da se sklone – govorio je Marić, a Antnijević se složio
Redatelj filma “Dara iz Jasenovca” Predrag Antonijević u jučerašnjem gostovanju u emisiji “Dobro jutro, Srbija” na Happy TV-u omalovažavao je i negirao žrtve genocida u Bosni.
Antonijević je u emisiju pozvan kako bi razgovarao o tome kako je teklo snimanje filma “Dara iz Jasenovca”, na koje je prepreke nailazio i s kojim kritikama se susreo nakon premijere, piše Klix.ba.
No, tema razgovora ubrzo je skrenula u drugom smjeru – na logore u okolini Prijedora koje su Srbi osnovali tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Prenosi Jutarnji list
Kontroverzni voditelj Milomir Marić, poznat po nacionalističkim i pročetničkim izjavama, počeo je pričati o uroti “cijelog svijeta protiv Srbije” i globalnoj propagandi da se Srbe prikaže kao zločince u ratu. Na tu temu ga je potaknuo nedavni ulazak filma “Quo vadis, Aida” iz Bosne i Hercegovine u uži izbor za nominaciju za nagradu Oscar, dok je “Dara iz Jasenovca” ispala iz trke za tu nagradu.
Marić je prvi počeo iznositi mišljenje kako su logori ustvari bio otvorenog tipa iz kojeg je svatko mogao izaći, na što se Antonijević nadovezao spomenuvši “onog mršavog od tuberkuloze”, misleći na Kozarca Fikreta Alića, “čovjeka iza žice” s fotografije koja je 1992. godine obišla svijet.
“Od izbijanja rata u Bosni i otkrivanja logora Omarska kod Prijedora, cjelokupna svjetska propaganda htjela je dokazati da su se pojavili nacisti novog doba. I to su Srbi”, počeo je Marić.
“Tako je”, složio se Antonijević, “To je onaj s tuberkulozom što je kao bio mršav”.
“Je. Ali to je bilo otvoreno. Oni su mogli izaći iz tog logora kad god su htjeli. To je bio sabirni logor da se sklone, da ih netko ne ubije. I oni su njega poslije nahranili, odveli su onog mršavog i prikazivali su ga po cirkusu u Europi. To je njihova propaganda”, rekao je Marić.
Dan nakon tog ispada, Oslobođenje je kontaktiralo Fikreta Alića koji je rekao da ga je Marić već jednom uvrijedio.
“Prije par godina isto me je uvrijedio Milomir Marić, kod njega je gostovao srpski ministar Ivica Dačić. Od tada se to vuče. Pitao sam stručnjake i državu postoji li netko tko može stati na kraj takvim uvredama, da se Marić i slični njemu tuže”, ispričao je Oslobođenju.
Ponovljeno vrijeđanje posljedica je šutnje i nereagiranja na ovakve ispade, dodao je Alić.
“Ali što da ja radim? Nemam ničiju zaštitu, obični sam građanin, sve što se događa država je dozvolila. Mi nemamo nikakva prava, samo smo brojno stanje i tko će nas zaštiti od ovakvih”, pita se Alić.
Dodaje da ipak nakon svega u sebi ne nosi mržnju prema nikome, ali zato nosi bol, ogorčenje i traumatična sjećanja.
“Postoje dokazi što sam ja doživio, preživio i s čim živim. To ne mogu osporiti ni Marić ni bilo tko drugi. Evo me živ sam, živi dokaz pored brojnih drugih. Postoji i knjiga koja govori o tome, “Čovjek i fotografija”. To je zapis o jednom paklu koji sam proživio, vratio sam se u svoj Korazac iz Danske da proživim dok mi bude suđeno”, kazao je Alić.
Fotografiju “čovjeka iza žice” snimio je britanski fotograf Ed Vulliamy, jedna od osoba zaslužna za razotkrivanje istine o Omarskoj, Keratermu i Trnopolju. Tijekom obilaska logora svjedočio je ljudima koji su težili 30-ak kilograma, “hodajućim kosturima” kako ih je nazvao, iscrpljenima i bolesnima. Kasnije je saznao da su Srbi izabrali zatvorenike koji su “najbolje izgledali” kako bi ostavili pozitivan dojam na strane posjetioce.
“Ako su to bili ljudi izabrani kako bi prikazali stanje u tim logorima što pozitivnije, kakva je tek onda stvarno bila situacija”, pita se Vulliamy.