U Hrvatskoj radnici primaju otkaze kao na traci i to u zemlji koja ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti u EU, među najnižim plaćama u EU, itd. Zato ne iznenađuje, iako zabrinjava, da Vlada prema radničkim pravima nema pozitivan stav. Taj je stav nedavno Vlada RH izrazila putem Stajališta Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji. Direktiva se odnosi na inicijativu „Pravedne minimalne plaće za radnike u EU-u“. Ciljevi predložene Direktive – su poboljšanje radnih uvjeta i osiguravanje da svi radnici u Uniji imaju pristup odgovarajućoj zaštiti minimalne plaće, bilo u obliku zakonom propisane minimalne plaće ili plaće utvrđene kolektivnim ugovorima, što bi im trebalo omogućujući da pristojno žive gdje god radili.
Odnosno da:
Države članice sa zakonski propisanim minimalnim plaćama osiguraju minimalne plaće na odgovarajućoj razini (prema referentnim vrijednostima uobičajenim na međunarodnoj razini).
te da u svim državama članicama stopa pokrivenosti kolektivnim pregovorima bude na razini od najmanje 70%.
Navedena Direktiva nije restriktivna niti imperativna, no stav Vlade RH je obilježen skepsom i očito nevoljkošću da se stane na stranu radnika i to u oba ključna pitanja – minimalne plaće i pokrivenosti kolektivnim ugovorima. Sporna pitanja, kaže Vlada HR, uključuju djelomično opravdanu brigu zbog nenavođenja obveznih kriterija kojima se država članica mora voditi prilikom odlučivanja o visini minimalne plaće. Oni naime nisu taksativno navedeni, nisu jasno određeni. No spornim pitanjem Vlada RH smatra i stopu pokrivenosti kolektivnim ugovorima od najmanje 70%.
Objašnjenje Vlade RH da je to „previsoki ideal”, „ničime opravdan” je prilično zabrinjavajuće uzmemo li u obzir da je riječ o stopi pokrivenosti koja je čak i niža od stopa
pokrivenosti u razvijenim zemljama EU centra, poput recimo Austrije koja ima više od 90%, Nizozemska preko 70%, te da se stopa pokrivenosti kolektivnim ugovorima u EU rapidno smanjila posljednjih 20 godina, te da je stopa pokrivenosti u RH niska 45%, te da se također smanjila od 2000. godine, kada je bila 64%.
Svakako je zabrinjavajući stav Vlade RH o tome da pokrivenost „kolektivnim ugovorima, između ostaloga, ovisi o volji radnika za udruživanjem u sindikate, a osnovno načelo slobode udruživanja obuhvaća i pravo radnika, da se u sindikat ne udruže”. Tumačiti kako se radnička prava smatraju izborom, te da se odustajanje od radničkih prava smatra slobodom, kriminalno je – paralela bi se mogla povući s robovlasničkim društvom gdje bi, prema logici Vlade, stvar “slobode” bila da se osobu ne smatra nečijim vlasništvom, te bi se tako omogućilo da rob „slobodno” odlučuje biti neslobodan. Radnička prava nemaju alternativu, ona su stvar pravednosti, jednakosti i solidarnosti – vrijednosti koje se usvajaju sazrijevanjem i razvojem društva. Radnička fronta stoga izražava svoju zabrinutost izraženim stajalištem Vlade RH. Također smo putem naše zastupnice Katarine Peović u Saboru uputili prijedlog Zaključka u kojem se traži da Vlada revidira svoj stav prema ovoj Direktivi, stoji u priopćenju.
Dodaci:
Zaključak upućen Odboru za Europske poslove, Hrvatskog sabora, 19. siječnja 2021.
Stajalište RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji COM (2020) 682:
http://edoc.sabor.hr/Views/DEUView.aspx?type=HTML&id=2025483
Stav RF o načinu izračuna minimalnih plaća: https://www.radnickafronta.hr/…/1399-izjava-radnicke…