Završetkom politički i društveno turbulentne 2020. godine, gotovo iznenadno i bez ikakvih prijašnjih najava u javnosti, došlo je do velikog i ozbiljnog razdora na desnici. Objava Milana Vrkljana na društvenim mrežama dovela je do prvih pukotina u dojučerašnjom snažnom i poprilično aktivnom saborskom klubu Domovinskog pokreta. Iako je većina članova Domovinskog pokreta ostala u klubu, ostali su bez javnosti možda i najpoznatije članice Karoline Vidović Krišto. Piše direktno.hr
Povijest samostalne Hrvatske ujedno je i povijest velikih sukoba na hrvatskoj desnici. Javnost dobro pamti obračune unutar HDZ-a, ali još i više ogorčene sukobe među pravašima koji su jedinstveni pravaški pokret razdijelili na desetke stranaka.
Mnogo godina smatralo se kako je razjedinjenost i rascjepkanost desnice zadana te kako nitko nije sposoban ujediniti posvađane lidere i stranačke čelnike. No već je 2019. godine došlo do prvog okrupnjavanja i prvih uspjeha. Izbori za Europski parlament 2019. godine, ali i predsjednički izbori krajem te godine pokazali su kako birači honoriraju zajedničke nastupe, ali već su parlamentarni izbori prošle 2020. godine pokazali kako se veći dio desnice vraća na političko ‘staro normalno’.
Simpatizere desnice je zadnji ‘lom’ u Domovinskom pokretu, bez obzira i na prijašnja iskustva, poprilično razočarao. Na društvenim mrežama ispisano je na stotine komentara protiv glavnih vinovnika sukoba, ali čini se da je po komentarima i reakcijama politička budućnost zastupnice Vidović Krišto poprilično zagarantirana.
Upravo smo s Karolinom Vidović Krišto razgovarali o razlozima odlaska iz saborskog kluba Domovinskog pokreta, planovima za političku budućnost, ali i da pobliže definira pojam ‘duboke države’ protiv koje se zalaže i bori.
Čitatelje zanima vaša politička budućnost unutar Sabora, ali i šire. Planirate li osnovati svoj saborski klub, planirate li izlaziti na lokalne izbore, smatrate li da je moguće ostvariti nekakvu novu uspješnu priču na već razjedinjenoj desnici?
Izlazak iz Kluba Domovinskog pokreta nije bio planiran, jer da je bio planiran ja bih kao Zlatko Hasanbegović osnovala svoju stranku i time osigurala financije za svoj politički rad. Novac vezan uz mandat saborskog zastupnika sam potpisala Domovinskom pokretu, tako da će ga on dobivati do kraja mandata. Toliko, inače, o optužbama oko nekakvog planiranog pothvata.
U politiku sam ušla s namjerom mijenjanja Hrvatske nabolje, i to je ujedno i odgovor o mojoj političkoj budućnosti. Da, inicirat ću organizacijsku strukturu kako bi ideje o Hrvatskoj kao socijalnoj i pravednoj Hrvatskoj mogle zaživjeti u svakodnevnom životu. Priča o desnici više jednostavno nije aktualna, s obzirom na to da na političkoj sceni imamo ključne stranke koje su bez ideologije, i jedini smisao njihovog postojanja je zadržavanje privilegija današnjih moćnika. To vidite i na primjeru Ovršnog zakona kojeg brane i HDZ i SDP i HNS.
Moji politički ciljevi nisu nikakvi desni politički ciljevi, već razumski politički ciljevi koji su, možemo reći, univerzalnog karaktera: jednakost građana pred zakonom, socijalna i društvena pravda te beskompromisna borba protiv svih vrsta zloupotreba, nepotizma i korupcije. Lopovluk nije ni lijevi ni desni, već je jednostavno lopovluk.Piše direktno.hr
Birači desnice su poprilično razočarani razlazom unutar Domovinskog pokreta, mislite li da to može utjecati i na buduće izborne rezultate vas, Domovinskog pokreta, ali i drugih desnih političkih opcija?
U potpunosti sam svjesna da su događanja oko izlaska dr. Vrkljana i mene razočarala jako puno ljudi. Pogotovo što je Domovinski pokret od dobrog dijela hrvatske javnosti bio percipiran kao treća opcija. Razloge zašto smo napustili Domovinski pokret smo iznijeli i više ne želim pridodavati javnoj diskusiji o tom razdvajanju, jer Hrvatsku ne tišti problem tog razdvajanja, već problemi izazvani politikom Plenkovićevog HDZ-a i SDP-a, to jest ‘duboke države’.
Dr. Vrkljan i ja, kao i drugi koji će nam se pridružiti, bit ćemo od hrvatskih birača ili nagrađeni ili kažnjeni, kao i svi drugi, a hrvatski je narod u povijesti pokazao da zna razdvojiti žito od kukolja. I devedesetih je bilo na desetine stranaka. Ali Hrvati su izabrali dr. Franju Tuđmana jer su prepoznali da je on iskreni hrvatski vođa. Danas je hrvatska država činjenica, ali je treba urediti. A to je drugi stupanj uspostave hrvatske države koju treba uspješno dovršiti.
Možete li ukratko pojasniti glavne razloge raskola unutar kluba Domovinskog pokreta, smatrate li da može doći do povratka na staro? Kome građani više vjeruju?
Činjenica je da se dr. Vrkljana i mene od strane mainstream medija ignorira ili blati. Hrvatski građani su svjesni da ti mainstream mediji nisu slobodni, te da ako nekomu daju široki prostor, a drugoga manipulativno tretiraju kao Vrkljana i mene, onda je jasno tko se bori za građane, a tko za moćnike i elite. Jer, kao što znamo, imamo tri stupa koruptivne duboke države: politiku, medije i pravosuđe, i dok se ne izborimo za pravnu državu nećemo moći uspostaviti društvenu pravdu i gospodarski napredak. Vrkljan i ja, otvarajući široki spektar anomalija u hrvatskom društvu, pokazujemo da nismo pod ničijom kontrolom, a drugi će biti cijenjeni sukladno svome radu. Piše direktno.hr
Kako odgovarate na kritike Miroslava Škore kako niste posjetili izbornu jedinicu (devetu) još od održanih parlamentarnih izbora te kako vas zapravo optužuje da ste izmanipulirani od gospodina Vrkljana?
Osobno sam sa svojim podupirateljima iz moje izborne jedinice otvorila aferu Krš-Pađene, koja je u mojoj izbornoj jedinici, i imam vrlo aktivnu komunikaciju s biračima iz moje izborne jedinice. Navodna manipuliranost uopće ne zaslužuje poseban komentar.
Možete pojasniti detaljnije razloge slanja otvorenog pisma premijeru Plenkoviću oko Tedeschija i Šeparovića, mislite li da će polučiti ikakvu reakciju i uspjeh?
Itekako će postići rezultat. Ovdje imam potrebu naglasiti da politički rad znači govoriti, upozoravati i osvještavati javnost o pojedinim pitanjima te davati rješenja. I da budem kristalno jasna – u Hrvatskoj nisu problem ljudi niti sposobni poduzetnici niti vrijedni radnici, kao niti uspješni znanstvenici. Hrvatski temeljni problem je nefunkcionalnost vladavine prava, to jest, sprječavanje primjene zakona od strane moćnika. U trenutku kada institucije počnu funkcionirati, navedena gospoda će imati drugi društveni tretman i ulogu od ove koju danas imaju.
Često spominjete ‘duboku državu’ u svojim javnim nastupima. Što je zapravo ‘duboka država’ u Hrvatskoj, kakvu štetu čini građanima konkretno te mislite li da se protiv nje može boriti bez političke moći itd.?
Prije nekoliko godina u procesu pristupanja Bugarske Europskoj uniji, u tzv. Progress Reportu, Europska je komisija konstatirala da korupcijom i organiziranim kriminalom dominiraju strukture bivše bugarske komunističke tajne službe, a poseban problem pričinjava činjenica da su krakovi te, nazovimo je, bugarske “UDBE”, dominantne u svim političkim strankama. Onda pogledajte hrvatsku tzv. društvenu elitu – pravosudnu, medijsku, političku i gospodarsku.
Nekad Vam se čini da čitate “Who is who” (tko je tko) u UDBI, KOS-u, KPJ, itd. Pogledajte životopise Plenkovića, Milanovića, Božinovića, Tedeschija, Todorića, Roglića, Ante Vlahovića, i onda iz tih ključnih igrača imate izvedenice njihove djece i/ili njihovih poslušnika.
Naravno da vladavini duboke države pridonose i oni koji se krivo predstavljaju, i onda se daju kupiti, na primjer funkcijama, kao što upravo svjedočimo u slučaju Davora Stiera. Stier je javno zastupao antiklijentelističku politiku, temeljenu na kršćanstvu i konzervatizmu, a sada vidimo da je napravio dogovor s tom ‘dubokom državom’, prestao je javno govoriti i sad ga se imenuje za veleposlanika, što podrazumijeva i visoka materijalna primanja. Ukratko, osim klasične korupcije postoji i korupcija koju možemo nazvati političko-duhovnom korupcijom. Izlaz iz današnjih hrvatskih problema su 3D: Dekorumpiranje, Demokratizacija i Dekomunizacija. Piše direktno.hr