Zdravko Komšić, zapovjednik Mitnice, mjesta na kojem je u Vukovaru “sve počelo i završilo”, u razgovoru za N1 televiziju opisao je posljednje dane prije 18. studenog.
“U kolovozu je sve počelo ovdje. Što se tiče Mitnice, tu je sve počelo i završilo. Ovdje su 24. kolovoza prvo došli tenkovi pored šume Dubrava i ispalili par projektila na naše položaje, okrenuli se i otišli prema istoku na Vučedol i odatle su nas granatirali”, ispričao je Zdravko Komšić i dodao:
“Mitnica je bila jedan od najutvrđenijih i najbolje obranjenih dijelova grada. Odolijevala je tri mjeseca bez izgubljenog položaja, branili smo se dok smo imali streljiva, ali početkom i polovinom studenog vidjeli smo da ostajemo bez streljiva i da je kraj blizu. Počeli smo razmišljati kako se spasiti, kako spasiti naše obitelji u gradu jer grad bez ljudi je ništa.”
Predaja 18. 11.
Opisao je predaju 18. studenog: “Tome su prethodili pregovori da se osigura izlazak civila. Pregovarali smo Karaula Filip, Matija Mandić i ja. 17. navečer je dogovoreno da 18. studenog dođemo na salaš i pregovaramo s vojskom o uvjetima predaje. Mi smo dočekali sutrašnji dan i otišli u pola 12 na pregovore koji su posredovanjem međunarodnog Crvenog križa održani. Dogovoreno je da netko popiše sve branitelje Mitnice i da će biti odvezeni u logore, a da će svi civili biti pušteni. Hrvati koji žele u Hrvatsku, a oni koji žele u Srbiju. Kad su bili gotovi pregovori, osobno sam napravio popise 183 branitelja Mitnice koji su zarobljeni, predali se s oružjem u ruci, i to je na ovoj cesti bila kolona. Zovemo je Nulta kolona Kolone sjećanja. Tu je prvi puta u povijesti od 2. svj rata snimljen egzodus Hrvata s Mitnice, civli su protjerani iz grada.”
Kaže da sad prvi put imaju bezrezervnu potporu Hrvatske vlade u tužbama Hrvatskog društva logoraša koje podnose u Srbiji: “Rekli su nam pomoći i financijski i pravno. Slažem se da je pravda spora, ali dostižna. Za nas je ipak satisfakcija “bolje ikad nego nikad”. Iako osobno mislim da to što su sad uhapšeni, da su to sitne ribe, treba uhvatiti nalogodavce i izvršitelje ubojstava. Za mene je katastrofa da hrvatska država nije pokrenula tužbu protiv Adžića, Jovića, Kadijevića, nalogodavaca koji su naredili uništenje grada i stanovnika. To je Hrvatska propustila, ali ni danas nije kasno.”
Obilježavanje Dana sjećanja
Komentirajući dolazak potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića u Vukovar, rekao je: “Ne bih se složio da smo taoci. Što se tiče Miloševića, čitao sam da mu je otac bio branitelj, bilo bi bolje i za Srbe i za Hrvatsku da on vodi srpsku politiku, a ne Milorad Pupovac koji po meni ne može biti sugovornik Hrvatskoj vladi jer, sjetimo se, ’91. on je izjavio da je Hrvatska pokrstila 10 tisuća srpske djece, a mi smo to direktno osjetili u logoru. On je direktno odgovoran bar za jednu masnicu na mojim leđima. Vodi krivu politiku, nebitno mi je hoće li on doći ili ne, ne fali mi.”
Komšić je također istaknuo da se protivi ovogodišnjem masovnom obilježavanju Dana sjećanja: “Osobno sam protiv Kolone sjećanja. Mogli smo jednu godinu preskočiti, mislim da je trebalo spriječiti. Ako bude kolona od 500 ljudi ili manje, onda ću vjerojatno sudjelovati, ali ako budu deseci tisuća ljudi, gužva, onda ne želim sudjelovati.”