Reporterka N1 televizije Katarina Brečić u Vukovaru je razgovarala sa zastupnikom Domovinskog pokreta i hrvatskim braniteljem Stipom Mlinarićem. Ispričao joj je svoj ratni put, kao i odnos prema srpskim civilima u ratnim godinama u Vukovaru.
“Na današnji dan, turbo vod kojeg sam bio pripadnik je skupljao sve civile i u Borovo Commerce odveo na predaju. Kroz sve ove ulice smo prošli. Svakog civila u podrum smo došli i rekli smo da su to zadnji hrvatski vojnici koje vide, da poslije nas dolaze četnici i JNA. Oni ljudi koji su bili srpske nacionalnosti, a bilo ih je puno, ja vas sad mogu odvesti kod njih koji su živi i stanuju u ovim ulicama da ih pitate”, rekao je Mlinarić.
“Dakle, koji su rekli da neće ići, mi smo im pružili ruku i rekli “ostanite u podrumu i na prvi znak kad vam dođu, javite se da vam ne bace bombu. Znači, i tad smo im pomagali. Nikog nismo ubili, a mogli smo raditi što smo htjeli – niti je bilo policije, niti bilo koga. Imao sam 22 godine. Nikad mi nije palo napamet da ubijem nekoga, da nekome zlo napravim. Ako mu nisam donio kruha ili cigarete, vjerujte mi nikakvo zlo nismo napravili”, dodaje.
Ratna priča
“Uzeo sam pušku sa svojim pokojnim bratom Miletom od prvog dana. Dakle, od krvavog Uskrsa na Plitvicama, a predao sam je nažalost 19.11. u Borovo Komercu. Znači, od prvog do zadnjeg dana. Brat, nažalost, ranjen 23.10., završio u vukovarskoj bolnici. Odveden kao pas s 262 ranjenika i ubijen na Ovčari”, priča Mlinarić.
“Koje su to civilne žrtve srpske nacionalnosti kojima bi se trebali mi ispričati ili gospodin Pupovac dati vijenac? Neka mi kaže imenom tko je. Neka dođe u Vukovar, otići ćemo zajedno. Evo ja ga pozivam ovim putem, a ja ću ga odvesti kod Srba koji su živi i dan danas. Neki su možda umrli prije dvije godine prirodnom smrću, ali ostalo je obitelji iza njih. Ja ću ga odvesti od kuće do kuće da pokažem koje su srpske kuće bile, koji su ljudi bili za vrijeme rata ovdje pod našom kontrolom i ljudi su sve do jednog preživjeli, mi smo ih hranili”, rekao je.
Prisjetio se i svojih dana s generalom Blagom Zadrom.
“Od prvog do zadnjeg dana sam bio s generalom bojnikom Blagom Zadrom. Ovdje, četiri kuće dalje je momak iz tenka M-84 kojeg smo tu pogodili se sakrio u špajzi. Bio je sedam dana tamo, živio je u razrušenoj kući u špajzi od paradajz sosa koji se kuha u Slavoniji. Nakon sedam dana nam se predao, nama iz turbo voda. Mi smo ga doveli u zapovjedništvo gdje je bio general Blago Zadro.
Znate što smo mu napravili? Čvoku mu nitko nije udario, doveli smo ga kod Blage i rekli ‘evo, srpski tenkist koji je zarobljen. Čovjek je iz Pančeva’. Znate li koja je prva rečenica koju je Blago njemu uputio? ‘Mali, jesi ti gladan?’ Ovaj je rekao ‘jesam’. Stavio mu je narezak, otkinuo mu je komad kruha i rekao mu je ‘sjedi i jedi’. Kad se najeo, onda ga je pitao odakle je i čovjek je ispričao. Taj čovjek se zove Siniša Jovanov, taj čovjek je moj prijatelj, taj čovjek živi u Zagrebu, taj čovjek ima hrvatsku mirovinu. Provjerite sve što sam rekao, svaka moja riječ je istinita. Taj čovjek je moj prijatelj, srpski tenkista, koji je prešao na našu stranu”, ispričao je Mlinarić.