Povodom izjave da je predsjednik Franjo Tuđman sudjelovao u zločinačkom pothvatu te reakcija koje su uslijedile u Hrvatskom saboru, Katarina Peović, zastupnica Radničke fronte dala je intervju za Portal Novosti kojeg prenosimo u cijelosti.
Katarina Peović, saborska zastupnica Radničke fronte, jučer je u Hrvatskom saboru izazvala niz reakcija tijekom rasprave o osnivanju sveučilišta obrane i sigurnosti. Peović je upitala da li nam je uopće potrebno ovakvo sveučilište te je li prikladno da se ono zove imenom Franje Tuđmana za kojeg je Haaški sud utvrdio da je sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu. Njena tvrdnja izazvala je oštre reakcije s desne strane sabornice, ponajprije HDZ-ovog viteza Željka Reinera koji je izjavu ‘sramotnom‘ i Marijana Pavličeka iz Hrvatske konzervativne stranke za kojeg je ‘nečuvena‘. Reagirao je i predsjednik Sabora Gordan Jandroković koji je rekao da zastupnici imaju pravo iznositi mišljenje, ali ih je i zamolio da ubuduće biraju riječi. Nakon rasprave o svemu smo porazgovarali sa saborskom zastupnicom Katarinom Peović.
Jeste li očekivali ovako oštre i burne reakcije u Saboru?
Reakcije su svakako pretjerane. No, smatrala sam da je potrebno u Saboru reći stvari koje se nisu do sada govorile. I to one, koje vjerojatno i oni koji su danas šutjeli u Saboru, drže istinitima.
Nisam rekla svoje mišljenje o karakteru Franje Tuđmana, već sam uputila na činjenicu da je bivši Međunarodni sud za Jugoslaviju, s kojim Hrvatska po zakonu mora surađivati, utvrdio da je on sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu.
Reakcije su neprimjerene jer je riječ o činjenici. I inače općenito mislim da kad je riječ o povijesnim sukobima da se treba držati činjenica. To mi je bio cilj. A reakcije pokazuju koliko su uznapredovali neki negativni procesi i koliko u Hrvatskoj postoji straha od toga da se kažu neke istine. Nakon mog pitanja uslijedio je niz protuustavnih i nečinjeničnih tvrdnji koje bi zaslužile oštriju sankciju negoli je tvrdnja da je crvena zvijezda zabranjena ili niz objeda koje čujemo na Odboru za ratne veterane, čija sam članica. Tamo se, primjerice, govore stvari koje su potpuno protuustavne u smislu da se naš Ustav temelji na antifašizmu. Tamo se govori da su partizani bili zločinci, da partizanska groblja ne treba održavati, da su partizani činili zločine ‘nad hrvatskim narodom’. Te stvari se moraju početi osuđivati. S druge strane, treba se iznositi činjenice.
To što rekli još uvijek predstavlja svojevrstan tabu.
Moramo se boriti protiv tabua. Međunarodni kazneni sud je utvrdio zločinačku prirodu sudjelovanja Hrvatske u ratu u BiH 1993. i 1994. godine. I ne smijemo tu činjenicu ignorirati. Taj sud je utvrdio da je postojao međunarodni sukob na teritoriju BiH u kojem je sudjelovala i Hrvatska, što je uključivalo i počinjenje zločina.
Ja sam se prije svega referirala na predmet Prlić i drugi gdje se utvrdilo da su ključni članovi hrvatskog rukovodstva, uključujući i tadašnjeg predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška, Janka Bobetka, dijelili zločinački cilj da etnički očiste bosanske muslimane te da su doprinijeli ostvarenju tog cilja. U tom smislu neke činjenice ne bi trebale biti tabu.
Diranje u ovu vrst tabua nerijetko izaziva kontrareakcije u vidu prijetnji i slično. Mislite li da bi se to moglo dogoditi?
Nadam se da nismo u takvom stanju da bi govorenje istine imalo za posljedicu da mi netko prijeti. Ipak, pretjerana reakcija političara s desne strane spektra na neki način predstavlja poziv na nasilje.
I moram reći da je rasprava na način kako ju je vodio Gordan Jandroković nije bila korektna. On je izražavao svoje mišljenje da sam ja izrekla nešto što ne stoji, ne upućujući pritom što to ne stoji. I pritom se užasavao, njegova reakcija na činjenice bila je oblik poziva na nasilje. To se i pokazalo točnim jer je uslijedilo natjecanje desnih zastupnika tko će se više zgroziti nad onim što sam rekla. Umjesto da su tu činjenicu ako nije točna pokušali osporiti.
U drugi plan je zapravo palo vaše pitanje o tome je li Hrvatskoj potrebno sveučilište obrane i sigurnosti. Koje je vaše mišljenje i zbog čega se ne slažete s osnivanjem te institucije?
To sveučilište je kod mnogih izazvalo sumnje. Problem je ponajprije u tome što predviđa samo tranziciju iz vojnog učilišta koje postoji već desetljećima. I time se uopće neće provesti akreditacija Agencije za odgoj i obrazovanje kako bi se stekla dopusnica Ministarstva znanosti i obrazovanja. A Hrvatsko vojno učilište prema mišljenju mnogih stručnjaka uopće ne proizvodi kvalitetne kadrove.
Osim toga, oni koji završe to učilište, a buduće sveučilište, mogu se zaposliti jedino u Ministarstvu obrane. To znači da i dalje militariziramo društvo. Umjesto da u Ministarstvu obrane rade civili. To znači i da će se ponovo dizati proračun za obranu. Mislim da to nije pravi put i da bi nakon 25 godina trebali bi raditi na demilitarizaciji društva. piše Portal Novosti