Kada je trenutno najpopularnija aplikacija u Zagrebu i okolici, EMSC (Europsko-mediteranski seizmološki centar), prije nekoliko dana na svom Twitter profilu objavila tweet u kojem su se pomalo sprdali sa Zagrepčanima, poručivši im da su ovdašnji ljudi pretjerano uzbuđeni zbog najmanjih potresa te da bi im bilo bolje da se naviknu, izazvalo je to snažne reakcije među potresom pogođenim Hrvatima, koji još uvijek snažno doživljavaju svako podrhtavanje.
“Dokle više? Taman za laku noć! Ima li kraja?!?!!! Čisto da nas podsjeti da je tu!… To su najiritantniji izrazi ikada i ispadate smiješno i jadno. Trese se i trest će se dok je Zemlje! Bilo bi vrijeme da se naviknete!” stajalo je u tweetu jednog korisnika, koji je podijelio i sam seizmolog Rémy Bossu, ujedno tajnik ove organizacije te jedan od ljudi koji vode njihov Twitter profil.
Nazvali smo Remyja da nam malo pojasni sporni tweet, ali i da nam ispriča kako funkcionira jedna od najpopularnijih aplikacija koju je u posljednjih šest mjeseci počelo koristiti oko 150 tisuća Hrvata, uglavnom iz Zagreba, a vjerojatno će se taj broj i podebljati nakon današnjeg potresa kod Gračaca…’
– Ma čujte, radi se zapravo o velikom nesporazumu. Istina je da sam podijelio tweet jednog korisnika, no zapravo ga nisam dobro razumio. Prema prijevodu Google Translatea činilo mi se da se radi o komentaru koji dobro ilustrira anksioznost Hrvata oko cijelog slučaja, no čini se da je ton više išao u iritaciju. Ispričavam se Hrvatima zbog te pogreške – kaže nam, dodajući da se on, kao i svi njegovi kolege, iznimno trude.
Od 22. ožujka svi koji rade u Europsko-mediteranskom seizmološkom centru (EMSC) mogli su se uvjeriti da su stanovnici Zagreba spremni prijaviti i najmanje podrhtavanje. Tome su se toliko posvetili da su čak srušili i rekord i servere EMSC-a u jednom trenutku. U toj atmosferi, koja je brojnima bila iznimno dramatična ne samo danima nego i mjesecima nakon prvog udara, EMSC i LastQuake postali su najčešći izvor prvih informacija o najnovijim potresima, ali i platforma za dijeljenje iskustava, strahova, osjećaja pa i šala.
Podrhtavanje tla na području Zagreba u EMSC-u su brojali u tisućama, priča nam iz njihova ureda nadomak Pariza seizmolog Rémy Bossu. Europsko-mediteranski seizmološki centar je udruga europskih seizmoloških instituta. Njihovu organizaciju službeno čini 81 takav institut, no surađuju s njih više od stotinu diljem svijeta. – Organizacija je nastala 80-ih godina prošloga stoljeća, a aplikaciju imamo nešto više od pet godina. Mi nemamo vlastite seizmološke postaje, nego virtualno spajamo lokalne seizmološke institute – priča nam Bossu o ovoj neprofitnoj organizaciji.
S obzirom na takav ustroj, kaže da im nije lako doći do financijskih sredstava za rad. No, ovog su proljeća dobili veliku donaciju od jedne francuske osiguravajuće tvrtke, tako da su svoj tim, koji čine seizmolozi, IT stručnjaci i jedan sociolog, proširili sa sedam na devet ljudi. Nakon potresa u Zagrebu donacije su im, kaže Bossu, dolazile i iz Hrvatske.
Većinu novca koji dobiju ulažu u nadogradnju aplikacije. Svjedočili smo tome da je ona u momentima kada je puno ljudi prijavljivalo potrese ili komentiralo bila spora. Hrvati su, slično kao i Albanci prošle godine, preopteretili njihov hardver. Neki su se šalili da će društvo iz EMSC-a zbog ogromnog broja komentara imati veće traume od zagrebačkog potresa nego oni koji su ga proživjeli. No, Bossu nam kaže da ih toliki broj prijava nije iznenadio.
– Većina će ljudi otići na Google nakon što se dogodi potres, a mi smo jedna od najvećih takvih web-stranica na svijetu. Zapravo prvo primijetimo da se negdje dogodio potres upravo zbog dramatičnog porasta broja ljudi koji nas pretražuju. A jednom kad imaju aplikaciju, naviknu se na nju, prijavljuju potres u roku deset sekundi otkad su ga osjetili – priča Bossu i dodaje da njihovi korisnici uspijevaju dojaviti o potresu brže nego što se stignu obraditi seizmološki podaci.
Upravo je u tome važnost ove aplikacije, tumači. Ne oslanja se na službene podatke, nego ima informacije o onim potresima koje su ljudi doista osjetili. – Ljudi ne osjete oko 90 posto potresa. Procjenjujemo da je onih koji se osjete pet do osam tisuća godišnje. Tako da naša aplikacija nije samo za one koji se interesiraju za seizmologiju, nego je važna za svjedoke, ljude na licu mjesta. Hrvatska je vrlo zanimljiv primjer jer ste imali puno potresa manjih magnituda, a ljudi su ih opet osjetili. Prijavljivani su nam čak potresi magnitude 0,7, što seizmolozi zanemaruju. No, ako su ljudi osjetili potres, onda se ne može zanemariti – kaže, dodajući da smo jedina zemlja u kojoj su se i tako mali potresi doista osjetili, što mu se čini zanimljivo za proučavanje.
Kad ljudi tek prijave potres, a još nema seizmološke potvrde, na EMSC-u odmah objavljuju kako je “moguće da je došlo do potresa”. – No, to ne mora uvijek biti tako! Vidjeli smo to prošlog tjedna kad su ljudi prijavljivali potres, a radilo se o eksploziji. Zagreb je po tom pitanju baš zanimljiv grad i ilustrira raznolikost događaja koji se mogu doimati kao potres. U siječnju je iznad Hrvatske eksplodirao meteor, što su ljudi također prijavljivali. Sličan zvuk koji može navesti ljude da pomisle da se tlo trese mogu prouzročiti i, primjerice, brzi vojni avioni – tumači nam Bossu i dodaje kako sa svakim takvim iskustvom pokušavaju nadograditi svoju aplikaciju.
A iz primjera Hrvatske i Albanije, u kojoj je 220 tisuća korisnika, shvatili su nužnost prebacivanja aplikacije na “cloud” zbog prevelikog broja komentara. Prijave potresa ne remete uobičajeni rad aplikacije, no komentari ga remete, jer nije bilo u planu da se preko aplikacije intenzivno komunicira. – U oba se slučaja osjetilo jako puno potresa. Ljudi su tražili način da jedni s drugima podijele nešto što su doživjeli. Tako da sada razmišljamo o novom projektu u sklopu kojeg bismo napravili odvojeni forum na kojem bi korisnici mogli pričati jedni s drugima. To bismo trebali napraviti u idućim mjesecima. Htjeli bismo da se diskusije premjeste na drugu platformu kako bi se aplikacija rasteretila – govori. – No, evo, u Albaniji su komentari sada već vidno rjeđi. Kad ljudi već deset puta napišu istu šalu, valjda im dosadi – smije se Bossu, no dodaje da nikada ne bi ukinuli komentare jer žele da postoji prostor za razgovor, dijeljenje iskustava.
Osim potencijalnog foruma, nakon zagrebačkog potresa u aplikaciju su uveli geolokacijske mape. Imaju i neke druge ideje za napredak, za koje misle da bi mogle biti važne kod iznimno snažnih, razornih potresa. – Kad nekoga pogodi snažan potres, razmišlja se, logično, o prioritetima. Ako vam je srušena zgrada, nećete prvo ići to javiti u aplikaciju. Voljeli bismo postići da nam zapravo ljudi koji su čuli iz druge ruke jave što se dogodilo prije nego oni koji su na licu mjesta – tumači Bossu.
Objašnjava kako oni iz EMSC-a žele izaći i izvan okvira jednostavnog informiranja ljudi o tome koliko je jak bio neki potres. – Voljeli bismo raditi na podizanju svijesti o potresima kako bi ljudi znali kako reagirati u slučaju takve nepogode. Većinom su to osnovne informacije, ali mogu značiti veliku razliku. Zato smo u aplikaciju dodali i osnovne savjete o tome što činiti tijekom potres; izaći van, udaljiti se od zgrade, ne zvati hitnu bez razloga, nego samo ako je netko jako ozlijeđen. Ljudi su jako receptivni na informacije koje im date u trenutku potresa, a aplikacija na smartphoneu je medij koji im najbrže može dati upute, pa nam je i taj dio bio jako važan – tumači i dodaje da su taj dio aplikacije uveli jer su im to sugerirali ljudi iz Nepala; nedugo nakon lansiranja njihove aplikacije tamo je u potresu stradalo devet tisuća ljudi te je to još uvijek najrazorniji potres koji se dogodio otkad je LastQuakea.
Osim što nas upozorava na ono što bismo trebali učiniti kad se potres već dogodi, Rémy Bossu nam daje i savjete koji se mogu primijeniti i prije potresa. – Pazite na to da su police na zidovima dobro učvršćene, a da je teški namještaj stabilan. Izbjegavajte držati išta oko kreveta: u SAD-u je jedna žena poginula jer je na nju pao TV koji joj je bio iznad glave. To se moglo izbjeći. Uvijek znajte gdje su vam najvažnije osobne stvari: ključevi, lijekovi, dokumenti, punjači, nešto odjeće, stvari koje bi vam mogle trebati ako nekoliko dana ne budete mogli u svoj dom – kaže.
Dotiče se i tsunamija, pa upozorava da nakon potresa najčešće treba otići što dalje od obale. Na spomen tsunamija pitam ga kako je, recimo, moguće da u Japanu, koji je imao snažne potrese (pa i posljedične tsunamije), nitko ne prijavljuje potrese na njihovoj aplikaciji, dok u Hrvatskoj tisuće ljudi prijavljuju podrhtavanje koje je po Richteru znatno slabije. – Mi nismo toliko važni u Japanu jer oni imaju najrazvijeniji nacionalni sustav za potrese na svijetu. Tamo vas, čim na jednom mjestu osjete potres, hitno obavijeste porukom da ćete za nekoliko sekundi osjetiti podrhtavanje. Treba naglasiti da oni ne predviđaju potrese, nego šalju informacije čim se val počne širiti iz epicentra. Riječ je o sekundama – kaže Bossu.
Od tisuću ljudi koji su koristili njihovu aplikaciju prošle godine, danas su došli do 1,4 milijuna korisnika. Donedavno je sve išlo sporije jer jednostavno nije bilo većih potresa na području na koje se LastQuake primarno orijentira. A kako se povećao broj korisnika, tako je narastao i broj jezika na kojima ljudi komuniciraju na EMSC-ovim platformama. – Radimo na svjetskoj razini pa pokušavamo što više toga prenijeti vizualno kako bi svi razumjeli. Recimo, sve naše upute prikazane su ilustracijama. Najveći su nam problem komentari. Ljudi iz sekunde u sekundu komentiraju pa ih se skupi toliko da nema šanse da ih sve uspijemo pročitati, a problem je tim veći što su na raznim jezicima, a mi nemamo novca za skupe alate koji bi ih automatski prevodili. No, pozivamo da nam se dojavi ako netko, na primjer, širi govor mržnje – kaže.
A anksioznost ljudi, zaključujemo, doista jest velika unatoč tome što je prošlo već dosta vremena. – Tako je bilo i u Albaniji, gdje je u potresu umrlo oko 60 ljudi, a nastale su i velike štete. Mnogo je i onih koji nisu izgubili dom ili bližnje, a i dalje se osjećaju loše i u strahu – kaže Bossu te dodaje kako vjeruje da bi komentari na njihovim mrežama nekom stručnjaku mogli reći dosta o psihološkom stanju ljudi. – Zanimljivo je promotriti i ljude koji se šale na račun drugih koji su anksiozni, a i sami su prošli istu traumu. Što oni pak skrivaju tim šalama? Ako je netko među Hrvatima zainteresiran za takvu suradnju, rado bismo da ih prouči – poziva.
Pitamo ga možemo li i dalje očekivati podrhtavanja tla ili, nedajbože, još velikih potresa. – Kad vam netko najavi potres, znajte da to nije utemeljeno na znanstvenim činjenicama. Takve su tvrdnje čista eksploatacija ljudske anksioznosti. Možemo govoriti jedino o mogućnostima potresa. Očekuju se veliki potresi kod Istanbula i Tokija, ali govorimo o periodu od nekoliko idućih desetljeća. Ni statistika kod potresa nije prediktivna, nego služi samo da vam oslika stanje u prošlosti u dugom vremenskom intervalu. U Kaliforniji se, recimo, događao potres svakih 30 godina, u takvoj vremenskoj preciznosti da je to bila ekstremno redovita pojava. No, onda je taj tempo nestao – tumači naš sugovornik. – A, kada pričamo o popratnim udarima, normalno je da ih ima nakon svakog većeg potresa. Traju u prosjeku godinu dana, no smanjuju se… U Albaniji su, evo, već prestali. Sve će biti u redu – zaključuje, piše Jutarnji.