Val izbjeglica s područja samoproglašene „Republike Srpske Krajine“ zahvatio je početkom kolovoza 1995. godine područje Banja Luke i zapadne Bosne. Oko 130 tisuća ljudi koji su, prema nalogu Knina, evakuirani iz okupiranih područja Hrvatske došlo je na područje Republike Srpske na kojem do tada nije bilo ratnih sukoba. Hrvati i Bošnjaci svejedno su ondje cijelo vrijeme rata u BiH bili meta diskriminacije i maltretiranja. Piše Domovinski rat.hr
Prvi Srbi iz Hrvatske stižu u Banja Luku već 3. kolovoza 1995. godine. Kada je idućih dana taj broj prerastao okvire stvarnih mogućnosti smještaja započeo je val nasilja nad Hrvatima i Bošnjacima koji su izbacivani iz svojih domova. Nikola Koljević, tadašnji potpredsjednik Republike Srpske, zapisao je promatrajući taj kaos u svoj dnevnik:
Sve te ljude je jednostavno nemoguće smestiti, a mnogi, posebno oni mlađi koji dolaze direktno s ratišta ogorčeni su i traže svoja mesta, smatrajući da ga mogu i moraju sebi sami izboriti. Tako imamo problem, naročito u Banjaluci, što ti ljudi, najčešće u grupama, upadaju u stanove i kuće Muslimana i Hrvata, vređaju ih i često nasilno izbacuju. Gotovo je nemoguće da naša policija bilo šta uradi i pokuša uvesti red. Ti su ljudi s oružjem, spremni da se sukobe sa svakim tko im stane na put, u svom besu spremni su i da pljačkaju i ubijaju.
U iščekivanju izbjeglica iz Bosne (autor fotografije: Željko Gašparović)
Deportacija Hrvata i Bošnjaka s tih prostora formalizirana je na današnji dan, 14. kolovoza 1995. godine. Tog dana Koljević je potpisao je odluku o prisilnoj deportaciji u Hrvatsku svih Hrvata i Bošnjaka iz Banja Luke i drugih naselja u zapadnoj Bosni. Radilo se ustvari o području Banjalučke biskupije na čelu koje se nalazio biskup Franjo Komarica koji je bio u kućnom pritvoru i slao apele u svijet da zaustavi progone. I danas se taj mirotvorac neumorno zalaže za ostanak Hrvata Republici Srpskoj no svake nas godine povodom obljetnice ovog progona upoznaje s poražavajućim podacima o broju Hrvata u tom entitetu Bosne i Hercegovine.
Prihvat izbjeglih Hrvata i Bošnjaka u Davoru (autor fotografije: Željko Gašparović)
Nakon što su opljačkani i poniženi Hrvati su u Hrvatsku dolazili najčešće preko iduća tri pravca – iz Srpca u Davor; iz Bosanske Gradiške u Staru Gradišku; iz Bosanskog Broda u Slavonski Brod. Samo u Sabirni centar Davor, čamcima je preko Save u razdoblju od 14. kolovoza do 17. listopada 1995. pristiglo 20.836 Hrvata i Bošnjaka, a ukupan broj protjeranih nedvojbeno je znatno veći. Najznačajniji doprinos istraživanju ove zanemarene teme dao je profesor Šimun Penava koji je napisao knjigu Davor – humano središte svijeta; Progon Hrvata i Muslimana iz banjalučkog područja 1995.
Mještani Davora i okolnih sela nesebično su danima pomagali izbjeglicama iz Bosne (autor fotografije: Željko Gašparović)
Za portal Domovinskirat.hr Andrej Blažević prisjetio se kako su u tom izbjegličkom valu u Hrvatsku stigli i njegovi djed i baka:
Djed mi je pričao da je tih dana na radiju Banja Luka išao proglas o pripremljenim autobusima za iseljavanje koji su čekali na određenom mjestu u gradu i da pozivaju sve Hrvate i Bošnjake da se tamo okupe gdje će ih čekati autobus koji će ih prevesti u gradić Srbac na obali Save odakle će čamcima biti prebačeni u Hrvatsku. Moji djed i baka su se spasili čamcem 15. kolovoza 1995. Ponijeli su dvije vrećice sa sobom. Djed je imao sa sobom 100 njemačkih maraka no i to su mu oduzeli sa srpske strane. Veliko je zalaganje bilo mještana Davora. Danima su nesebično pomagali. Donosili su hranu, odjeću, sve što su mogli i znali ponuditi. Nakon iseljavanja u njihove kuće su ušli izbjegli Srbi iz Oluje ali i ostalih krajeva Bosne i Hercegovinu koje su Srbi izgubili u borbama. Ostale kuće po udaljenim selima koje nisu useljene, temeljito su opljačkane.