Na jednom kraju imaju glavicu sa staničnom jezgrom, a ostatak im čini rep kojim se, šibajući poput biča, kreću naprijed. Ovakva predodžba o kretanju spermija sasvim je pogrešna, otkriva novo otkriće iz biologije. Spermiji ne plivaju poput jegulje, više poput razigranog tuljana.
Petorica znanstvenika sa sveučilišta u Bristolu i u Mexicu objavili su u Science Advances da je zabluda bila posljedica toga što se kretanje spermija ranije proučavalo isključivo dvodimenzionalno. Oni su objasnili da pokretanje biča izazivaju tisuće asimetričnih molekularnih komponenti.
“Ipak, paradokslalno, plivanje prema naprijed posljedica je simetričnog pokretanja biča u jednu i drugu stranu. To je dovelo do doga da prevlada hipoteza o simetričnoj kontroli biča”, naveli su.
I to je ono što je bilo krivo. Oni su krenuli drugačijim putem, promatrali su spermije trodimenzionalnom mikroskopijom i otkrili da postoje zapravo dvije istodobne kretnje; jedna je takva da dovodi do ravnomjernog kretanja na sve strane, a druga je kretnja niz valnih impulsa samo u jednom smjeru.
Posljedica je to da spermij istodobno rotira i kreće se prema naprijed, poput vijka koji se uvija u neki materijal.
Iluzija da je riječ o kretanju pomoću ravnomjernog udaranja bičem lijevo i desno, posljedica je upravo tog kretanja gledanog dvodimenzionalno.
Da je drugačije, zapravo je pitanje kako bi stvar s jajašcem uopće funkcionirala, jer do cilja u pravilu dolazi tek jedan od 39 milijuna. Moraju biti brzi i efikasni.
Nizozemski znanstvenik Antoni van Leeuwenhoek bio je prvi koji je još u 17. stoljeću utvrdio da se spermij kreće onako kako se pogrešno mislilo već 350 godina. Nije mu za zamjeriti. Uopće je bilo fantastičan uspjeh to što mu je pošlo za rukom pogledati spermij kroz mikroskop. Kamoli još da je netko od njega tražio da to učini u tri dimenzije.
Uređaj kojim je tek 2020. godine znanstvenicima uspjelo odgonetnuti kako se spermij doista kreće, u stanju je snimati u 3D čak 55.000 snimaka u sekundi. Tako su uspjeli uočiti prvo to da spermij zapravo rotira oko svoje uzdužne osi, a potom i to da je njegovo plivanje vrlo nalik razigranom tuljanu ili dokonoj vidri s viškom energije; istodobno se vrti oko svoje uzdužne osi i pliva naprijed.
Otkriće je toliko dragocjenije što se do sada jako puno dijagnoza neplodnosti kod ljudi nije uspijevalo objasniti. Sada je otkriven bitan faktor za kojega se ispostavilo da se ranije doživljavao sasvim pogrešno. Prenosi N1