Ovog ljeta Indira Levak je održala samo dva koncerta, u Pakoštanima i u Zadru, priča nam na prosvjedu “Pustite glazbu neka svira, a nas da radimo”.
– Bile su to prekrasne emocije, prekrasni koncerti, na kojima se, naravno, pridržavalo svih epidemioloških mjera. Stage je morao biti četiri metra od publike, bili su visoki stolovi, a došlo je sto ljudi. Organizatoru je to bilo neisplativo, no valjda je ljubav prevagnula – kaže Indira. Iako bi inače do ovog datuma u godini već odradila 30 do 40 koncerata, ni sada nije sjedila doma prekriženih ruku. Čistila je i održavala pet apartmana koje ima u Fažani.
– Dosta sam razgovarala s ljudima, turistima. Njima nisu važni samo lijepa plaža i čisto more, željni su zabave – kaže poznata pjevačica. Ona je, priča, već davno uložila u apartmane.
Pametni muž
– U 23 godine, koliko sam na sceni, uz pametnog sam muža shvatila da ne treba novac držati u čarapi. Želim ga oplemeniti. Imamo i svoju proizvodnju, manufakturu u kojoj se bavimo proizvodnjom namještaja i profesionalnih sprava za vježbanje.
Zapošljavamo ljude koje treba platiti, imaju svoje obitelji – priča Indira i dodaje da su sve te druge stvari kojima se bavi uvijek u određenoj mjeri ovisile i o njezinu poslu glazbenice.
– Ovo vrijeme koje nisam pjevala provodila sam upravo u Fažani; čistila, sređivala apartmane, željela sam biti korisna. To je nekakav obrtaj kojim smo pokušali začepiti neke rupe, no glazba je moj primarni posao i pitam se koliko će dugo sve ostalo moći funkcionirati ako dio s glazbom ne ide – kaže i napominje da nije tip osobe koji kuka, nego da jednostavno želi raditi na tome da ljudi počnu glazbu shvaćati kao ozbiljan posao.
Legitiman posao
– Ljudi štošta pričaju i glazbenu industriju ne gledaju kao legitiman posao, a to je, zapravo, kruh sa sedam kora. Ljudi vide samo ono što se događa izvana, a ne vide ogromnu količinu truda i ulaganja. Završila sam glazbenu školu, pazim na tijelo, svaki dan treniram, živim tako da bih svojoj publici mogla dati najbolje od sebe.
I onda mi ljudi kažu da odem kopati krumpir. U životu sam i to radila, sa 14 godina bila sam u polju od sedam ujutro do sedam uvečer. Znam koliko je to težak posao i upravo sam zato puno ulagala u sebe i radila na sebi, puno riskirala, ostavila stalan posao, otišla trbuhom za kruhom u Zagreb ne bi li napravila nešto u glazbenoj industriji – kaže Indira.
Kada priča o problemima s kojima se zbog koronavirusa susrela glazbena industrija, ne govori samo o sebi “nego i u ime svih svojih kolega”. – Petnaest tisuća ljudi je u problemu. Nitko od nas ne traži milostinju, jednostavno se želimo popeti na pozornicu i raditi svoj posao, dati ljudima emociju – priča i dodaje da je zdravlje, naravno, najvažnije, ali da su se koncerti uz mjere mogli održavati.
– Trenutno ne vidim bajnu budućnost za glazbu. Organizatori su iscrpili svoje financije, a ljudi općenito su u velikom strahu, što i razumijem. Nitko ništa ne troši jer ih je strah hoće li kroz koji mjesec imati za kruh i mlijeko – smatra Indira.
Osim nje, još su se neki kolege glazbenici odlučili usmjeriti na druge poslove. Tony Cetinski je, primjerice, u jednom od svojih javljanja uživo na Facebooku rekao da se vraća korijenima. Umjesto da pjeva, počeo je prihvaćati i gaže kao DJ, a planira napraviti i desetak staklenika i baviti se poljoprivredom.
– Mi nismo imali koncert od 8. ožujka, o tome ne treba puno govoriti, tu se već sve zna. Odlučio sam okrenuti se manjim koracima i svima bih to savjetovao, onima koji su možda naviknuti zarađivati malo više… Da se skuliraju i shvate da jako dugo još neće zarađivati onako kako su zarađivali prije. Usmjerite se na manje korake, ja sam posadio vrt – rekao je Tony i dodao da ne planira odustati od bavljenja glazbom.
Manja publika
O životu glazbenika i kulturnih djelatnika u doba koronakrize razgovarali smo i s tenorom Tvrtkom Stipićem. Rekao bih da je nama koji pjevamo pred manjom publikom lakše nego što je to, recimo, Joletu, Severini ili Nini Badrić – kaže. Stipić uz glazbu ima još jednu zanimaciju, vinarstvo i vinogradarstvo. – No, time se bavim i neovisno o koronavirusu.
Godišnje imam oko 1200 čokota, za osobne i potrebe mojih prijatelja. Nešto sitno, ali veseli čovjeka. Radio sam čak i pjenušac, eksperimentiram, a ako nešto i prodam, to je na prijateljskoj bazi – kaže.
Na jučerašnjoj konferenciji “Pustite glazbu neka svira, a nas da radimo” organizator inicijative Darko Tuček uz Indiru Levak i brojne druge rekao je kako im nikada nisu dane precizne upute o tome kako bi oncerti izgledati.
Zahtjevi koje su uputili Vladi su hitno otvaranje posebnih kreditnih linija kod HBOR-a po uzoru na ekonomsku mjeru solidarnosti za spas turizma, zatim formiranje posebnog fonda pri Ministarstvu kulture te zadržavanje postojećeg paketa koji uključuje 4000 kuna naknade za zaposlene u tvrtkama koje loše stoje. Piše Jutarnji list