Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa gostovao je u N1 Studiju i govorio o stanju u hrvatskom pravosuđu te kako gleda na spajanje ministarstava pravosuđa i uprave u jedno ministarstvo.
Na početku se osvrnuo na preporuku koja se javila u Hrvatskom saboru, te dvojbu treba li nositi maske ili ne.
“Trebamo postupati razumno i u interakciji s drugima štititi njih i sebe. Previše se pažnje posvećuje banalnoj stvari, ja da sam saborski zastupnik, masku bih nosio”, rekao je Sessa.
“O tome će nešto reći Ustavni sud, čini se da su te mjere zakonite, jesu li ustavne, treba prepustiti Ustavnom sudu”, rekao je Sessa.
Na pitanje je li se u ranoj fazi epidemije koronavirusa prestrogo kažnjavalo ljude radi kršenja samoizolacije, da bi se to kasnije fleksibiliziralo, Sessa kaže:
“Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti predviđa sankcije, vjerojatno jesu prestroge, no niti je jedna odluka konačna, pravomoćna, na početku je postojala neka nervoza, strah, to je utjecalo na postupanje policije i institucija, s vremenom se ustabililo. Sustav će sam po sebi postaviti stvar na svoje mjesto”.
Spajanje ministarstva uprave i pravosuđa po njegovom mišljenju nije najsretnije rješenje.
“Pravosuđe je veliki sustav, neke sastavnice su autonomne kao sudovi, odvjetništvo, državno odvjetništvo. Ministarstvo pravosuđa ima poputno drugi način brige u odnosu na resore koje pokriva od drugih ministarstava, To jedinstvo uprave i pravosuđa smo imali u socijalizmu, 1994. smo to napustili, 2000. malo spajali, no u konačnici će to zahtjevati od ministra veliki napor i prilagođavanje uprave pravosuđu i obratno, što nam možda može oduzeti dragocjeno vrijeme za daljnji napredak sudstva i pravosuđa”.
Hoće li to spajanje dodatno produbiti percepciju pritiska politike na sudstvo?
“To je samo percepcija, mislim da ne bi trebalo jer treba stvari postaviti na pravi način, Nitko tko kreira javno mnijenje ne ulazi u dubinu. Ministarstvo uprave i pravosuđa trebat će dosta napora da se oba sustava usklade. Mi u pravosuđu ćemo smatrati da smo važniji, oni u upravi isto”, rekao je Sessa i još malo govorio o percepciji pravosuđa s obzirom na to da imamo slučajeve neujednačenih sudskih praksii dugih sporova.
“Sporost je najveći problem, drugi je da se neki ekstremni slučajevi uzimaju kao redovna situacija. Zadnje istraživanje u ministartvu pravosuđa je u minutama mjerilo vrijeme potrebno da se neki postupci završe, u najkompleksnijim predmetima do pravomoćnost treba 10 sati, ako bi se koncentriralo raspravljanja svaki predmet bi se završio u 2 ili 3 mjeseca, treba ići ka tome da se raspravljanje koncentrira u dva tri ročišta. No, tu nisu samo suci, tu treba i disciplina stranaka. Mislim da je to moguće, istraživanje je pokazalo a sam rad na predmetu nije dugačak, prosječno predmeti traju 2,3, godine, u kaznenim stvarima 1,3 godinu. Po tim smo parametrima u sredini”, rekao je Sessa i odgovorio kako bi se toj sporosti moglo doskočiti.
“Svi bi morali naći svoju ulogu to se može s nekoliko procesnih intervencija koje bi motivirale sve, velika uloga je gdje su drugostupanjski sudovi zakazali, svaki pokušaj da prvostupanjski uvede neku strogost se relativizira, ne bi trebalo dopuštati odvjetničke manevre. po mom iskustvu, često prvostupanjski sudci kažnjavanju stranke za nedisciplinu, drugostupanjski sudovi preinačavaju i time daju poruku da se to može i čine suce prvog stupnja upućuju ih da ne koriste ta sredstava”. Donosi N1