Vlada bi napokon trebala krenuti s reformama, koje se godinama odgađaju, te uz pomoć domaćih ekonomista i poduzetnika odrediti prioritete za razvoj gospodarstva, kako bi se ono prilagodilo novim okolnostima
Zbog posljedica pandemije, hrvatsko gospodarstvo ove bi se godine moglo strmoglaviti dvostruko više od predviđanja Vlade, boji se dr. Guste Santini.
Prema mišljenju tog ekonomskog stručnjaka, Vlada će se morati jako zadužiti da bi gospodarstvo premostilo predstojeću krizu, ali nije dovoljno samo preživjeti.
Vlada bi napokon trebala krenuti s reformama, koje se godinama odgađaju, te uz pomoć domaćih ekonomista i poduzetnika odrediti prioritete za razvoj gospodarstva, kako bi se ono prilagodilo novim okolnostima. Pokretanjem velikih projekata, prema mišljenju Santinija, Vlada može učinkovito iskoristiti i 22 milijarde eura pomoći, koja će sljedećih godina Hrvatskoj stići iz Europske unije.
Vlada predviđa da će zbog pandemije hrvatsko gospodarstvo ove godine pasti 10,8 posto. Kakve su vaše prognoze?
– Moje se procjene razlikuju. Ministar financija Zdravko Marić je rekao da se ove godine očekuje ostvarenje 30 posto od prošlogodišnjeg turističkog prometa, odnosno pad od 70 posto. Budući da turizam u hrvatskom bruto domaćem proizvodu sudjeluje sa 17 posto, to znači da 70 posto pada turističkog prometa znači pad BDP-a od 11,9 posto. To je već iznad procijenjenog pada BDP-a. Nadalje, procjenjujem da će preostalih 83 posto vrijednosti BDP-a oslabiti za desetinu, odnosno oko 8,3 posto. Kada se sve to zbroji, moja je procjena da bi pad BDP-a ove godine mogao iznositi oko 20 posto.
Velike intervencije
To je jako puno.
– Da, velik je već i pad BDP-a za 10 posto, ali ako to bude 20 posto, imat ćemo dramu. Takav je pad poguban u svjetskim razmjerima, a bio bi posljedica pogrešne i tragične politike koja se u Hrvatskoj provodi posljednjih 20 godina. Budući da će gospodarstvo potonuti u uvjetima kada je državna blagajna prazna, trebat će posezati za velikim intervencijama. Problem je što nismo provodili reforme onda kada je trebalo, pa i tijekom mandata prošle vlade, dok je premijer Andrej Plenković govorio o njezinim velikim uspjesima.
Kakve će biti posljede pandemije na djelatnike u turizmu?
– Moji su me Dalmatinici često kritizirali kada sam proteklih godina upozorovao da Hrvatska zbog rasta turizma postaje monokulturno gospodarstvo. Tako velika ovisnost gospodarstva o jednoj djelatnosti nikada nije dobra, jer zemlja u tom slučaju postaje ranjiva. Pandemija je potvrdila da je turizam zbog brojnih razloga vrlo ranjiva djelatnost. S druge strane, nevolja je u tome što i dalje imamo sezonski, a ne cjelogodišnji turizam. Zbog toga hoteli koji rade manje od 120 dana godišnje teško mogu ostvariti pozitivni financijski rezultat. Takve popunjenosti ove godine neće biti, pa će naši hoteli masovno završiti u velikim gubicima, a mnogi i u stečaju.
Čime Vlada može pomoći hotelima, tim turističkim profesionalcima?
– Kad je riječ o hotelima, mislim da bi njih trebalo dokapitalizirati kako bi dobili sredstva potrebna ne za njihovo preživljavanje, nego za njihovo restrukturiranje i preuređenje. Tako bi dobili veću stabilnost prihoda.
Što će biti s malim iznajmljivačima, s obrtnicima u turizmu?
– To je drugi dio priče, a često puta socijalni problem. Mnogi su ljudi s jednim ili dvama apartmanima sebi povećavali dohodak i održavali životni standard, osobito u Dalmaciji, gdje je gotovo cijela industrija uništena.
Što se tiče malih iznajmljivača, mislim da bi Vlada trebala preuzeti njihove kredite, kojima su uređivali ili kupovali apartmane, bavili se prijevozom brodovima i autobusima da bi imali prihod od turizma. Ako Vlada ne preuzme otplatu njihovih kredita, mislim da bi Dalmaciju mogao pogoditi veliki val odlaska ljudi u inozemstvo, poput masovnog iseljavanja prouzročenog peronosporom i ostalim bolestima vinove loze potkraj 19. stoljeća.
Kako Vlada može preuzeti njihove kredite?
– Ne bi to bilo ništa novog u povijesti. Da bi pomogle ugroženim građanima, Sjedinjene Države su u Velikoj depresiji, a to su ponovile i u krizi iz 2008. godine, formirale posebnu državnu agenciju. Ta je agencija preuzela njihove obveze prema bankama. Kuće u kojima su građani stanovali agencija je iznajmila i dala im pravo prvokupa kada su ti ljudi izašli iz krize. Tada su građani preuzeli svoje kredite i nastavili ih otplaćivati. Nisu propali. Neki su i odustali od svojih kuća, pa je agencija zaradila novac. Vlasnicima dva-tri apartmana država treba pomoći kako bi premostili loša vremena.
Nisu li sami građani odgovorni za svoja pogrešna ulaganja?
– Nisu samo oni. Država snosi dio krivnje zato što su se građani masovno preusmjeravali na turizam, pa mora snositi i dio odgovornosti za njihove nevolje. Dok se situacija kako-tako ne normalizira, država im mora pomoću u vraćanju njihovih obveza.
Turizam svima drag
Očito, jedna od pouka ove krize jest da se Hrvatska mora što prije s turizma preusmjeriti na druge gospodarske djelatnosti?
– Da. Međutim, to ne može ići brzo. Turizam će još desetak godina biti perjanica hrvatskoga gospodarstva. Za prilagodbu novim okolnostima treba vrijeme, to je proces.
Koliko turističkom sektoru može pomoći dodatno smanjenje PDV-a, što traže mnoge političke stranke, osobito iz oporbe?
– Ljepote naše zemlje svojevrsna su nacionalna renta. Smanjenje PDV-a nije dobar put jer to znači privatizaciju nacionalne turističke rente. Nije dobro ako se Dalmaciji, Istri, odnosno obalnom dijelu zemlje daju prednosti u odnosu na kontinent. Što će reći proizvođači u drvnoj, tekstilnoj ili nekoj trećoj industriji? Turizam kao perjanica gospodarstva pao je u probleme, a prerađivačka industrija u Hrvatskoj nikada nije ni izašla iz problema, ona je na koljenima.
Kakve će biti posljedice krize na državni proračun i koliko će se Vlada morati zadužiti da bi Hrvatska premostila loša vremena?
– Ako BDP padne 20 posto, proračunski prihodi past će još više. Naime, u dobrim vremenima, zahvaljujući turizmu, proračunski prihodi rastu brže od BDP-a, pa će u krizi brže i potonuti. Prema mojim izračunima, turizam je 2019. priskrbio Hrvatskoj oko 3,77 milijardi eura proračunskih prihoda putem poreza.
Turizam je svim vladama jako drag, jer donosi velike prihode od PDV-a, tog neizravnog poreza. Kada neki proizvođač izvozi, plaća državi samo izravne poreze koje istodobno izvozi u cijeni robe, ali državi ne plaća PDV koji se prilikom prelaska granice odbija. U slučaju turizma, izvozimo izravne i neizravne poreze. Primjerice, kada Nijemac dođe u Hrvatsku, u neki hotel, plaća sve izravne poreze tom hotelu, a ako još ode kupiti bocu vina u prodavaonici, onda će plaćati i neizravne poreze, poput trošarine.
Ako dođe do pada BDP-a od 20 posto, država će izgubiti oko 2,5 milijarde eura poreznih prihoda, prema mojoj procjeni. Ministar Zdravko Marić nije slučajno rekao da proračunska rupa iznosi oko 25 milijardi kuna. Mislim da će gubitak proračunskih prihoda na kraju biti veći od 30 milijardi kuna.
Ako BDP padne 20 posto i ako se proračunski deficit poveća za 30 milijardi kuna, javni dug će se povećati nezabilježenim tempom, na oko 100 posto hrvatskog BDP-a. Osobno očekujem njegovo povećanje iznad 100 posto. U ovu krizu, podsjećam, ušli smo s javnim dugom od 73 posto BDP-a. Ministar financija sada radi inventuru, što je logično, pripremajući se za novi rebalans proračuna, vjerojatno u rujnu ili listopadu.
| Pravi je trenutak za gradnju nizinske pruge prema RIjeci Mislite li da je sada trenutak za gradnju nizinske željezničke pruge prema Rijeci, kako bi najveća hrvatska luka i velik dio zemlje dobili poticaj za razvoj? – Zašto ne? Nedopustivo je da Koper ima veći lučki promet i da se Rijeka pretvara u slijepo crijevo. Još uvijek vozimo po željeznici koju su prema Rijeci napravili Mađari. U svakom slučaju, bilo bi izvrsno ako bi se europska sredstva sada usmjerila u velike projekte, a ne u razne igraonice. Moramo ići u investicije utemeljene na vlastitoj koncepciji i strategiji razvoja, na osnovi vlastitog znanja. Tako definirane investicije pokrenut će gospodarstvo. Usporedno s tim, u Hrvatskoj napokon treba početi provoditi reforme, koje se odgađaju već nekoliko mandata. |
Slamka spasa
Neće li krizu olakšati činjenica da je Europska unija osigurala Hrvatskoj 22 milijarde eura u idućim godinama, što je premijer ocijenio kao uspjeh bez presedana, napomenuvši kako to pokazuje koliko je Hrvatskoj važno članstvo u EU-u?
– Te 22 milijarde eura zaista su Plenkovićeva pobjeda. One nam znače slamku spasa. Bez pomoći iz inozemstva Hrvatska se sasvim sigurno ne bi mogla izvući iz predstojeće krize. Međutim, to me istovremeno zabrinjava. To ima i drugu stranu medalje, jer razmjerno velik opseg europske pomoći Hrvatskoj pokazuje naš tragični položaj, da smo neučinkoviti i da postajemo najsiromašnija zemlja u Europskoj uniji, poput Kosova u bivšoj Jugoslaviji. Moje je mišljenje da članstvo u EU-u nije zato da Hrvatska bude svojevrsno Kosovo u EU-u i da dobiva poklone, nego da bude sastavni dio jednog civiliziranog, gospodarski naprednog i demokratski uređenog svijeta.
Kažu da Hrvatska te 22 milijarde eura neće dobiti na lijepe oči. Morat će hitno napraviti plan reformi i projekte za upotrebu tog novca.
– Europska unija želi iz ove krize izaći tako da restrukturira svoje gospodarstvo. Naš je problem što nemamo pravog programa. Mi smo proteklih godina uglavnom spavali, trošili ili bančili. Ova raspodjela izvanrednih sredstava za oporavak Europe od pandemije nije ništa drugo nego intervencionizam. To je u osnovi antitržišna mjera, jer se shvatilo da su tržišta nestabilna. U Hrvatskoj je sada potrebno osigurati partnerstvo države i poduzetnika, koji su dosad bili u situaciji samo da plaćaju poreze i šute.
Mislim kako je sada trenutak da ministar znanosti i obrazovanja postane najvažniji ministar u Vladi. Ministrica Blaženka Divjak, nažalost, podbacila je. Ministar treba pomoći gospodarstvu da se integrira s obrazovanjem i znanošću, kako bi se ono restrukturiralo, prilagodilo novim okolnostima. Potrebno je pokrenuti i nove projekte, velike projekte koji će biti zamašnjak razvoju gospodarstva. Nažalost, brodogradnju smo pustili da propada i treba tražiti nešto novo. Novac iz kohezijskih fondova EU-a dosad smo trošili bez jasne razvojne koncepcije. U tom kontekstu, nadam se da će gospodin Radovan Fuchs, kao novi ministar i čovjek s velikim iskustvom, postati srce nove Vlade. Ne bude li Hrvatska imala velikih projekata, pitanje je hoće li biti u stanju potrošiti taj europski novac.
Okupiti pamet
Kako ocjenjujete činjenicu da je Vlada, čim je izbila pandemija, najavila mjere za jačanje hrvatske proizvodnje, poljoprivredne i industrijske? To smo vidjeli i na predizbornim plakatima.
– To je lijepo, ali gdje vidite takvo usmjerenje? Kako bi spriječili eksploziju nezaposlenosti, iz Vlade su najprije tri mjeseca dijelili milijarde kuna da bi nezaposleni bili u tvrtkama, a ne na burzi rada. Kada su izbori prošli, ministar Marić sada govori ovako: E, da vidimo koliko je koje poduzeće dužno državi, izvolite početi s vraćanjem duga. Osobno, ne vidim politiku usmjerenu na revitalizaciju poljoprivrede i industrije. Možda sam pesimist, ali u dosadašnjim mjerama Vlade nisam vidio neku bitnu pomoć za te sektore. I priča o pomoći poduzećima kako njihovi zaposleni ne bi završili na burzi rada, počela je blijediti čim su prošli parlamentarni izbori.
Vjerujem da će se turizam postupno oporavljati. Međutim, ako ne pokrenemo gospodarstvo u cijeloj Hrvatskoj, ako ne pokrenemo sve izvoznike, novu pamet, nemamo šanse da izađemo iz nevolja. Nije dovoljno samo preživjeti ove nevolje. Moramo definirati lokomotive koje će sutra pokrenuti gospodarstvo. Sada je pitanje hoće li u Vladi na čelu s Andrejom Plenkovićem biti mudrosti da se pristupi reformama i krene u traženje najboljih rješenja za Hrvatsku.
Mislite li da Vlada nije dovoljno stručno osposobljena? Što joj predlažete?
– O programima o kojima smo slušali u predizbornoj kampanji ne bih trošio riječi. Student druge godine Ekonomskog fakulteta mogao bi napisati bolji seminarski rad. Umjesto da se hvali velikim postignućima, koje ja ne vidim, Vlada bi građanima trebala reći istinu o teškom stanju u kojem se zemlja nalazi. Nasreću, Hrvatska ima raspoloživih resursa i vlastite pameti za izlazak iz krize. Stoga bi valjalo uzeti deset najboljih izvoznika, deset ekonomskih stručnjaka i još deset zainteresiranih ljudi iz Vlade. Treba ih okupiti bez nazočnosti medija kako bi Vladi mogli predložiti što treba raditi. Premijer je dao do znanja da savjeti ekonomista njemu nisu potrebni. Međutim, moje je mišljenje da su pametni ekonomisti u ovom trenutku kisik koji može održati na životu premijera – kao i sve nas. Rekao je Guste Santini za Novi list