za Peović je već druga kampanja a da je nitko nije pitao kani li ona, ako dođe u priliku, umarširati primjerice u Interspar, izbaciti direktore iz kancelarija i predati sve u ruke blagajnicama, pa potom skočiti do frizerskog salona i prepisati škare na jednu, a ogledalo na drugu frizerku. Sve ovo zvuči kao loša šala, ali upravo takve ideje mogu se iščitati iz programa Radničke fronte
Usprkos Raspudiću & Škori i njihovim stavovima o silovanim ženama, Marinu Miletiću i njegovom ukazanju pokojnog pape, pa čak i Dreletu – koji je nakon plasmana u Sabor podijelio video u kojem eksira gemišt i podriguje – daleko najradikalnija osoba u novom sazivu bit će Katarina Peović iz Radničke fronte. I ne, razlog nisu njezine tvrdnje da će “preraspodijeliti” svu imovinu koju netko ima a premašuje 100 tisuća eura, o čemu se već tjednima vode rasprave, a ona i njezini kolege iz takozvane zeleno-lijeve koalicije to nejasno demantiraju.
Razlog je u tome što je ta preraspodjela samo kap u moru, zrno pijeska u Sahari suludih ideja koje se mogu pročitati na internetskim stranicama Radničke fronte. Svašta tamo piše, ali dovoljno se koncentrirati na ovo, pod točkom 5. njihovih Programskih principa:
“Temeljni cilj Radničke fronte, kojem su podređeni svi kratkoročni ciljevi i prema kojem se određuje njezino djelovanje, predstavlja ukidanje kapitalističkog ekonomskog i pripadnog političkog sistema, te uspostava društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, na principima radničkog upravljanja nad ekonomijom i političke vlasti radnih slojeva, kojom se demokratskim odlučivanjem rješavaju sva pitanja od neposrednog interesa svih zainteresiranih – na razini radnog mjesta, institucije, kvarta, grada, te u konačnici zemlje u cjelini”.
Goli otok i Gulag
Naime, zbog čega se uopće uzbuđivati oko “preraspodjele viška” preko 100.000 eura, kad bi nova saborska zastupnica Katarina Peović zabranila i nacionalizirala sve privatne tvrtke u Hrvatskoj i dokinula izbore kakve trenutačno poznajemo? Zvuči preradikalno, ali upravo to je ono što se krije pod “ukidanjem kapitalističkog ekonomskog i pripadnog političkog sistema”, “uspostavom društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju”, “radničkim upravljanjem nad ekonomijom” i “političkom vlasti radnih slojeva”, jer se nema što drugo kriti.
Vrlo je neobično da je iza Peović već druga kampanja a da je nitko nije pitao kani li ona, ako dođe u priliku, umarširati primjerice u Interspar, izbaciti direktore iz kancelarija i predati sve u ruke blagajnicama, potom skočiti do frizerskog salona i prepisati škare na jednu, a ogledalo na drugu frizerku, a za kraj večeri gazdu lokalnog kafića izbaciti iz lokala i ključ predati konobarici koju zatekne u smjeni? I što namjerava ako se netko pobuni i odbije predati svoje vlasništvo Katarini Peović? Čeka li ga Goli otok, Gulag, ili nabijanje na crvenu zvijezdu na Riječkom neboderu?
Sve ovo zvuči kao loša šala, ali je činjenica da se upravo takve ideje i zamisli mogu iščitati iz programa Radničke fronte. Od kad je postala mainstream političarka Katarina Peović ne komunicira te ultraradikalne stavove, ali ih se oni kao stranka očigledno nikad nisu odrekli. Peović, simpatična sveučilišna profesorica koja barem donekle ostavlja dojam umjerenosti, nešto je poput trojanskog konja Radničke fronte u kojem su se, s maskama na očima i šljemovima na glavama, turbo radikali prošvercali na najveću političku scenu.
Mediji i kapital
Ona sama se minulih mjeseci, prvo u kampanji za predsjedničke pa onoj za parlamentarne izbore, zadovoljila nečim što naziva “demokratski socijalizam”, “preraspodjela bogatstva” i, najnovije, napadima na “medije u službi kapitala”. Upravo to je rekla Peović u intervjuu Glasu Istre objavljenom minulog četvrtka: “Ne možemo očekivati da mediji stanu na našu stranu, pogotovo ne oni koji su u službi kapitala”. Tu rečenicu mrtva-hladna izgovorila je za dnevni list čiji su vlasnici predstavnici kapitala, ali u kojem je, usprkos tome, u posljednjih godinu i nešto imala čak pet velikih intervjua. Katarina Peović je uoči parlamentarnih izbora praktički logorovala na N1 televiziji, koja je povezana s jednim od najvećih simbola kapitalizma, američkim CNN-om, ali svejedno tvrdi da “mediji koji su u službi kapitala nisu na njenoj strani”!? Pa upravo su mediji, sve redom kapitalistički, kao i znatiželja pojedinih novinara i urednika koji simpatiziraju radikalno lijeve ideje – a koje nitko u tim medijima nije branio – daleko najzaslužniji što je ona danas u Saboru i što je itko osim šačice marginalnih radikala uopće čuo za nju.
Ali usprkos tome što uživa slobodu koju su u svijet, pa tako i Hrvatsku, donijeli tržište i kapitalizam, i što je zahvaljujući toj slobodi, tržištu i kapitalizmu izašla iz anonimnosti i izborila se za mjesto u Saboru, Katarina Peović sada bi sve to, eto, ukinula.
A najveći problem nije čak ni u tome što sve ovo što Katarina Peović govori nema nikakvog smisla. Najveći problem je što će se pojavom radikalne ljevice u Saboru ljudima u Hrvatskoj ponovo slati pogrešne poruke, kakve mnogi ludo vole slušati. Uopće ne treba sumnjati da će Peović sa saborske govornice objašnjavati da svatko mora imati dobar posao, bez obzira na to što zna raditi i koju je školu završio, da svatko mora dobiti pomoć od države, bez obzira na to bilo novca u proračunu ili ne, i da je za svaki problem u kojem se pojedinac nađe kriv netko drugi (banke, kapitalisti, babaroge….), a ne taj pojedinac.
Svo političko poslanje Katarine Peović i Radničke fronte, kao uostalom i svake druge radikalno lijeve ideje, svodi se na preraspodjelu onoga što je stvorio netko drugi, a ne na stvaranje novoga. Oni znaju samo dijeliti ribu, ali ne i naučiti kako se riba lovi.
Srećom, riba smrdi od glave. Pa kako su završili Pernar i njegovi, koji su također zastupali ideje na rubu pameti, tako će završiti i “frontaši”. Bit će to opasan ples, ali kratak. Pripazimo se. Piše Ivo Balen /Glas Istre