Restart koalicija, unatoč optimističnim vjerovanjima svojih čelnikai gužvi na desnici koja im je trebala ići u prilog, uvjerljivo je potučena prošle nedjelje u 10. izbornoj jedinici i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Jedna od rijetkih svijetlih točaka za njih može biti Supetar i SDP-ova gradonačelnica Ivana Marković, koja je u svom mjestu pobijedila prvu zvijezdu izbora, ministra Vilija Beroša.
Imam dojam da ste osobno od ovih izbora očekivali puno više, odnosno siguran ulazak u Sabor, pa unatoč utješnoj preferencijalnoj pobjedi u Supetru ne možete nikako biti zadovoljni.
– Kad sam došla na listu Restart koalicije normalno da sam, kao i kolege, imala očekivanja da ćemo dobiti solidan broj mandata i biti u situaciji za sklapanje Vlade. Uostalom, radi toga se svi natječemo.
Dosta sam razmišljala o tome želim li ići u Sabor i je li to u ovom trenutku za mene, jer sam osoba koja voli rješavati konkretne probleme. Naravno da bih voljela da sam ušla u Sabor jer bih svojim zalaganjem sigurno pridonijela rješavanju problema otoka i Dalmacije i zastupala stavove koje se nikada nisam bojala jasno izreći. Međutim, moj fokus je i dalje moj grad te vjerujem da će biti vremena i za Sabor.
Ono što mi je izrazito drago je da je Supetar jedan od pet gradova, i to na svim otocima u našoj županiji gdje je pobijedila Restart koalicija, a ja sam na svom otoku Braču dobila najviše preferencijalnih glasova od svih kandidata. Čast je biti prepoznat u svojoj sredini i u svom otoku.
Znači da je posao koji sam do sada radila dobar. Iz šale su mi ljudi govorili da neće glasati za mene jer žele da ostanem u Supetru.
BILO JE GLAVNO – TKO JE ZA KOGA
Jeste li očekivali višu poziciju na listi od četvrte, odnosno da se barem nađete ispred malo poznate Katice Glamuzine?
– Nisam očekivala da budem ispod imenovane i nakon objave lista teško mi je bilo prihvatiti činjenicu da sam u stranci koja je u tom trenutku više vrednovala tko je za koga bio, nego prepoznatljivost i rezultate rada.
To je bilo jako demotivirajuće za sve nas koji godinama obnašamo dužnosti i u najvećoj mjeri smo izloženi kao SDP-ovi dužnosnici. Uostalom, takvo slaganje lista Bernardiću se vratilo u glavu kao bumerang.
U ovoj kampanji smo samo pričali o listama, a trebali smo ponuditi pravi restart, gurnuti u prvi plan ljude koji su se dokazali u svojim sredinama, koji imaju nove ideje i priča se trebala okrenuti upravo oko takvih ljudi uz iskusnije kolege na listama.
Jeste li se pobunili, digli glas zbog toga kod Bernardića ili ste vjerovali da sigurno ulazite?
– Ja nisam osoba koja će dizati slušalicu i nekoga moliti za nešto. Nažalost, u SDP-u se teško prepoznaju kvalitetni ljudi koji su prepoznati od građana. Zato je njih puno i napustilo stranku.
I dalje vjerujem i želim državu u kojoj su osnovni kriteriji znanje i rezultati. Pa ako radi toga ne sjedim danas u Saboru, nije mi baš pretjerano krivo. Ali i neki moji kolege koji su deklaratorno kritizirali dosadašnjeg predsjednika imali su isti obrazac ponašanja, što sam osjetila i na vlastitoj koži prilikom izbora za vodstvo županijske organizacije.
Ni njima nisu bili važni rezultati rada, nego tko je s kim dobar ili tko je protiv koga. I čini mi se da se s time i nastavlja.
Što je pošlo po krivu za SDP na izborima?
– To možemo gledati s dva aspekta: politika koju je SDP zastupao u proteklom razdoblju, te same liste i kampanje.
Što se tiče politika, čini mi se da smo se u razdoblju koje je iza nas pomalo izgubili, udaljili od radnika, radničkih interesa, više smo se trebali posvetiti ljudima koji su marginalizirani i obespravljeni, udaljili smo se od pojma socijaldemokracije i sve više posvetili unutarstranačkim bitkama.
S članovima se radi vrlo malo, s lokalnim dužnosnicima se uopće ne radi, ne ulaže se u njihov napredak da dođu u situaciju da sutra ravnopravno konkuriraju u Saboru ili na odgovornijim funkcijama.
Što se tiče samih lista, kao što sam kazala, uopće nije bilo dijaloga. Uzmi ili ostavi!
Većina ljudi koja je stavljena na liste to nije zaslužila svojim rezultatima i radom, već dobrim odnosima s vodstvom stranke. Oni koji su se usudili javno kritizirati, stavljeni su na začelja liste ili na pozicije koje nisu osigurale ulazak u Sabor. Na ključne pozicije na listama stavljeni su ljudi za koje su i novinari kazali da su ih morali guglati.
Za mene nema nikakvog logičkog objašnjenja zašto se na listama na dobrim pozicijama nisu našli moji kolege, uspješni gradonačelnici Mišo Krstičević ili Ante Bilić, nego potpuni anonimusi. Zato smo i kažnjeni, jer nismo uvjerili birače da imamo dovoljan potencijal za vođenje države.
Uz to, sama kampanja je bila jako loša, zastarjeli koncept, nismo ponudili novu ideju i emociju koju bi birači prepoznali.
Kroz Restart liste je trebalo isprofilirati, gurnuti uspješna i relativno nova lica koja su imala što kazati, uz iskusnije kandidate.
Dok smo se mi bavili svojim problemima, nadglasavanjima, svijet se mijenjao punom parom a mi nismo išli korak s njim. Mislili smo da će za nas ljudi glasati po defaultu kao ”manje zlo”, ali se alternativa ponudila u energičnom ‘Možemo’ i oni su to odlično iskoristili.
BERNARDIĆ NIJE ZA PREMIJERA
Jeste li uistinu mislili da je Davor Bernardić kapacitet za premijera? Pa on u političkom životu nikada ništa nije ozbiljno radio.
– Bernardić se nije uspio nametnuti kao kandidat za premijera, a to nije kompenzirao dobrim listama. Njegovi nastupi jednostavno su se odbijali od ljudi, i to se osjetilo na terenu.
Je li vam ga bilo neugodno gledati na sučeljavanjima kontra Plenkovića? Jedna agresija, jedan uličarski stil nikako ne idu uz image stranke koja se predstavlja građanskom.
– Iskreno ću vam kazati da nisam uopće gledala sučeljavanje. Stil Davora Bernardića me nikada nije fascinirao.
Slijedi li unutar stranke žestoki rat za pozicije?
– Ako želimo stranci dobro, rata neće biti. Svi smo svjesni da smo u zaista teškoj situaciji i svima je stalo da se stranka konsolidira. Da bi se to dogodilo, nije jedino bitno promijeniti predsjednika već čitav koncept razmišljanja, statut, revidirati jedan član jedan glas, koji nas je rasturio iznutra jer su se u stranku masovno učlanjivali ljudi samo radi glasanja da bi se mijenjala struktura stranke i ishod glasanja, promijeniti smjer vođenja, razmišljanja…
Nemojmo samo razmišljati tko će biti predsjednik, iz koje skupine, a ne o sadržaju. Ovaj vikend imamo Glavni odbor i sigurno ćemo otvoriti svakakve teme.
Treba se promijeniti kompletno vodstvo i izabrati nove ljude na najvišim funkcijama koji će SDP-u udahnuti novi i moderan smjer socijaldemokracije.
Vas se ubraja u tzv. Neretvansku skupinu, zajedno s još nizom uspješnih načelnika i gradonačelnika. Hoćete li se kandidirati za neku od funkcija?
– Moji kolege unutar, kako nas vi zovete ‘Neretvanske skupine”, iznimni su ljudi, svaki sa svojim stavom, jasnim vrijednostima i u njima vidim ono što bi SDP trebao biti.
Mi smo svoje sredine u potpunosti preokrenuli. Pa grad Supetar je 2013. godine bio grad koji je imao jednu od pet najgorih blagajni u RH, a prošle godine bilo smo jedan od top pet malih gradova u državi po demografiji i kvaliteti života. Ljudi se doseljavaju u grad, na otok, dok se iz Hrvatske iseljavaju. Bilježimo najveći porast zaposlenosti u državi.
Tako je i u sredinama gdje su moji kolege gradonačelnici. Ako to nije Restart, onda ne znam što jest. Šteta da to Bernardić nije znao kapitalizirati i više nas istaknuti.
Sigurno ću se kandidirati za neku od važnijih funkcija u SDP-u i biti kotač promjena u stranci onako kako ja vidim da moderni SDP treba izgledati.
Koga vi od imena u igri vidite kao predsjednika stranke i hoće li ‘neretvanci’ istaknuti svog kandidata?
– Osoba koju ja vidim na vrhu stranke treba odisati željom za promjenama, stavom i hrabrošću da stranku okrene prema modernoj ljevici koja želi biti među svojim građanima i koja će se boriti za njih, koja će razmišljati o tome koliko zarađuje djelatnica koja priprema obrok u saborskoj kantini dok zastupnik dobiva 16 tisuća kuna.
SDP treba povesti prema modernoj ljevici, i ako se takav kandidat ne isprofilira, teško ćemo zaustaviti daljnje osipanje stranke. Ne smijemo se bojati jasno kazati što mislimo o tome što u društvu ne valja, prestati kalkulirati i boriti se za svoje građane.
Ova, tzv. pobunjenička struja (Hajdaš Dončić, Grbin…), ali i Bauk žele da se sjedne i dogovori oko jednog kandidata. Koliko to sada ide kontra unutarstranačke demokracije, čime se SDP godinama ponosno hvalio?
– Opet kažem, nije jedino bitno istaknuti kandidata i da se oko njega dogovorimo. Odmah moramo prestati pričati o novom kandidatu kao pripadniku neke struje ili projektu neke grupacije ljudi. To treba stati.
Mislim da se jedna skupina ljudi koji su ostvarili najbolje rezultate na ovim izborima, koje su građani prepoznali, trebaju naći i zajednički porazgovarati o smjeru SDP-a, svemu što treba promijeniti.
Tek onda treba razgovarati o kandidatu koji treba zadovoljiti sve gore navedene kriterije i koji mora znati povesti SDP prema modernoj ljevici, promijeniti koncept stranke i razmišljanje unutar nje. Isto tako, moramo modernizirati naše predstavljanje građanima, vratiti se aktivizmu, ponuditi emociju, bunt, žar i nadu koja će privući mlade ljude.
NI MILANOVIĆ MI NIJE JASAN
Kako ste vidjeli ulogu predsjednika Milanovića u kampanji? Dojma sam da vam je u početku pomagao, ali onda najednom digao ruke i od Bernardića i od stranke? Je li zapravo prvi shvatio da se sprema potop?
– Izjava da neće izići na glasanje mi nije bila jasna. Pa predsjednik države bi trebao dati primjer svim drugim građanima. Od Milanovića očekujem da glasno i jasno zastupa stavove koje je komunicirao u kampanji. Ništa više od toga.
Kako komentirate riječi profesora Flege da je ono što se danas događa SDP-u posljedica upravo Milanovićeve vladavine i da će vam godine trebati za oporavak od te ostavštine?
– Ono što nas je do Milanovićeve ere držalo na okupu je bilo snažno liderstvo, kada su se nedostaci unutar stranke kompenzirali Milanovićevim stilom i vodstvom.
Sve ostalo nije štimalo, stranka je bila zapuštena i onaj tren kada smo ostali bez snažnog liderstva, krenuli su problemi. Unutar stranke moramo biti okupljeni oko ideje i programa a ne oko toga tko je koja struja u unutarstranačkim borbama.
Može li se dogoditi da Plenković svoju većinu podeblja unutar Restart koalicije? Tu kao mete vide neki ljude iz HSU-a, HSS-a…, ali i same SDP-ovce.
– Ni za koga se ne može garantirati 100 posto, ali ne vjerujem.
I za kraj, hoćete li na lokalnim izborima opet u bitku za gradonačelnicu Supetra ili možda županicu?
– U Supetru smo napravili malo čudo. Postali smo grad s najvećom stopom porasta zaposlenih, jedan od gradova koji ima najveće stipendije u državi, naknade za novorođenu djecu, najveći postotak financiranja vrtića, besplatne knjige, radne bilježnice, pisanke, novi vrtić, novu dvoranu, treći smo grad po razvijenosti u županiji i među razvijenijima u Hrvatskoj, u planovima smo za novu školu jer ne stanu sva djeca… Vidite da se može uspjeti kada se radi iskreno, pošteno i za javni interes.
Nema tu magične formule. Nemam namjeru ostaviti svoj grad sada kada je teško, usred korone i pada prihoda i turizma. Dužna sam odraditi još jedan mandat! Piše Slobodna Dalmacija