Danas ujutro Peđa Grbin potvrdio je ono što se danima nagađalo – ovaj će se Puljanin kandidirati za predsjednika SDP-a. Loši rezultati na parlamentarnim izborima bili su znak da se u SDP-u nešto hitno mora mijenjati.

– Kad ste prelomili, kad ste znali da ćete se kandidirati? Je li ta odluka pala već u izbornoj noći kad su pristizali loši rezultati za vašu koaliciju ili nakon što je Davor Bernardić odlučio da je vrijeme da se povuče?

– Ne samo da je nakon izbornih rezultata bilo jasno da SDP treba mijenjati, to već dugo znamo, nego i koliko su duboke promjene potrebne našoj stranci. Nakon što sam razgovarao s velikim brojem kolegica i kolega, članica i članova, nekima koji obnašaju javne ili stranačke dužnosti, shvatio sam da se moja vizija SDP-a poklapa s njihovom. A to je novi SDP. To je, kao što je jedan novinar napisao, stranka kojoj ne treba restart, nego rastavljanje motora na proste faktore i onda ponovno sastavljanje. Kad sam to shvatio i vidio da za kandidaturu imam potporu, tada sam i donio odluku.

– Imate li sve dijelove tog motora?

– Većinu imam, ali neke vrlo važne dijelove tek će trebati stvoriti. A ti važni dijelovi su politike i programi, nešto u čemu SDP već duže vremena kiksa. Hrvatskoj treba pandan onome što je u Americi green new deal, potrebna joj je platforma razvoja digitalne Hrvatske, treba joj platforma modernog obrazovanja koja će spasiti naše društvo, ali isto tako osigurati našim mladima da mogu dobiti posao. To je sve ono što tek treba stvoriti. U Hrvatskoj, osim SDP-a, nema druge političke stranke koja je na to spremna. To su oni dijelovi motora koji još fale, ali koji će u razdoblju pred nama doći.

– Poznavajući vas, pretpostavljam da ćete reći da krivica za ovakvo stanje u SDP-u nije na samo jednom čovjeku?

– Jer nije.

– Dugo ste vremena upozoravali na probleme u SDP-u zbog čega ste bili, da tako kažem, stavljeni na led.

– Upozoravao sam na probleme, i to prvo unutar stranke. Kada sam vidio da su moja, kako su ih tada okarakterizirali, dosta uporna gnjavljenja jalova, onda sam počeo komunicirati probleme prema vani, nadajući da ćemo stvoriti kritičnu masu koja će promijeniti stranku prije no što bude prekasno. Zauzvrat sam dobio kaznu. Međutim, sada je svakome tko želi gledati istini u oči jasno da ne možemo ovako dalje i da je jedini put za budućnost Hrvatske jaki SDP. Jer bez snažne lijeve opcije, opcije koja zastupa građansku Hrvatsku, ni zemlja ne može ići naprijed. A za to nam je potreban remont koji mora ići od vrha do dna.

– Što se zapravo dogodilo s SDP-om dok je na njegovom čelu bio Bernardić?

– Ključna greška koju smo napravili je bila da mislimo da je dovoljno doći i ukazati na to koliko je naš protivnik loš i da će nam nakon toga uspjeh pasti u krilo. Nismo shvatili da su se vremena promijenila, da građani ove zemlje više ne žele kritiziranje, jer to vide i sami, nego žele rješenja, ali isto tako i ljude koji će im ulijevati povjerenje da ta rješenja mogu provesti. Birači su rekli svoje, u nedjelju su nam poslali toliko jasnu poruku da je svatko tko želi može čuti.

– Kad kažete lijeva stranka, mislite li i u tom pogledu napraviti određeni zaokret, SDP više pozicionirati ulijevo?

– Stranka koja je uvela porez na kapitalnu dobit, koja je bankama rekla: “ne može” i zaštitila dužnike u švicarskim francima, lijeva je stranka. Međutim, nije problem u tome je li SDP dovoljno lijeva, centristička ili bilo kakva stranka. Ljudi znaju što je SDP, ali mi to moramo pokazati i kroz jasne programe. Mislim da se ti programi moraju temeljiti na iduće tri poruke: kada nastane sukob između radnika i poslodavca, moramo stati na stranu radnika, kada nastane sukob između dužnika i banaka, moramo biti na strani dužnika, a ono što je za mene socijaldemokracija 21. stoljeća jest to da kada dođe do sukoba između korporacija i potrošača kojima korporacije uvaljuju nekvalitetnu robu ili ih varaju na uslugama, SDP mora biti najglasniji zaštitnik potrošača. To su temeljne tri postavke na kojima moramo graditi sve politike koje ćemo stvarati iduće četiri godine i s kojima ćemo na idućim parlamentarnim, a prije toga i na lokalnim izborima izaći pred birače.

– Što vam kažu kolege u stranci? Imate li njihovu podršku, ima li onih koji smatraju da ste ovom kandidaturom napravili krivi potez ili su vam redom pljeskali?

– Ne tražim pljeskanje, dapače, u jednu ga se ruku grozim. Ono što želim je otvoreni razgovor, kritika kad je zaslužujem i pomoć. Ništa više i ništa manje. Iz razgovara sa stotinama članica i članova stranke vidim da ću tu pomoć itekako imati. Piše Glas Istre