Saborski zastupnik SDP-a Domagoj Hajduković prvi put za Večernji list otvoreno govori o slučaju koji je policija, nakon zaprimanja prijave, kvalificirala kao obiteljsko nasilje i tako javnosti razotkrila njegovu seksualnu orijentaciju.
Što se točno dogodilo između vas i Tomislava Mikulina, bivšeg šefa Bernardićeva ureda, kako je i zašto došlo do fizičkog napada?
Tomislav i ja bili smo u vezi. Bila je to predana veza ispunjena usponima i padovima, vjerojatno u tom aspektu slična mnogim drugim vezama. Na žalost, prije nekih tjedan dana, kako su mediji i izvijestili, došlo je do nasilja koje sam prijavio policiji i vjerujem da bi tako trebala postupiti svaka osoba koja je doživjela nasilje. U detalje veze ne bih ulazio, vjerujem da obojica imamo pravo na dozu intime.
Policija je slučaj okarakterizirala kao obiteljsko nasilje. Je li to dobra kvalifikacija?
Postoji puno definicija obiteljskog nasilja i sami se stručnjaci oko toga ne slažu. Ne znam ulazi li nasilje u vezama u ovu definiciju ili ne. U svakom slučaju, nasilje, obiteljsko ili kakvo drugo, nikad nije i ne može biti prihvatljivo.
Zbog čega ste skrivali svoju seksualnu orijentaciju?
Razlozi su duboki i osobni. Prije svega želim podcrtati da stranka, klima u stranci ili strah od neprihvaćanja u stranci nikada nisu bili presudni. SDP je uvijek bio stranka koja je uvažavala, cijenila i ponosila se različitostima našeg društva i u samoj stranci nikada, a ni nakon nedavnih događaja, nisam osjetio negativan odnos prema gej populaciji. Iako je seksualnost bitan dio svačijeg života, mislim da nije jedina karakteristika koja treba biti odrednica percepcije pojedinca. Baš zbog toga nisam želio da moj rad, zalaganje, napredovanje i zagovaranje određenih tema bude promatrano kroz prizmu moje pripadnosti jednoj manjini. Za ljudska i manjinska prava zalagao bih se bez obzira na svoju pripadnost jednoj manjini. Vjera u te vrijednosti glavni je razlog zbog kojeg sam i svoj rad i život vezao upravo uz SDP. Naravno, strah od neprihvaćanja i nerazumijevanja okoline uvijek je prisutan. Nažalost, u brojnim slučajevima nakon „outanja“ nekih su se ljudi odrekli roditelji ili prijatelji, posebno u manjim sredinama, što mnoge prisili da skrivaju taj dio života. Činjenica je da nečija seksualna orijentacija nije stvar izbora. S tim na umu, vjerujem u slobodan izbor pojedinca želi li objaviti svoju seksualnu orijentaciju ili ne jer to je duboko osobna odluka čije posljedice mogu pogoditi i druge ljude a ne samo osobu koja se „outa.“ Tolerancija, odnosno poštivanje različitosti, vrijednost je koju još moramo razvijati. Vjerujem da smo na dobrom putu, ali imamo još puno posla na tom području. Drago mi je što su svi meni bitni ljudi stali uz mene i dali mi podršku i to mi daje snagu. Sada kada sam „izašao iz ormara,“ iako se to sigurno nije dogodilo kako i kada sam to eventualno želio učiniti, volio bih vjerovati da ću pomoći razbijanju predrasuda koje postoje o LGBTIQ osobama, pa možda i pomoći još nekome da se odluči na izlazak iz skrivanja.Piše:vecernji.