Politički program s kojim Domovinski pokret izlazi na izbore Miroslav Škoro predstavio je jučer kratkim videouratkom u kojem ironizira predizborne programe političkih konkurenata.
– Dragi prijatelji, vrijeme je iznošenja izbornih programa i obećanja i kao što vidite, neki imaju po nekoliko stotina stranica, jako puno točaka i sve skupa se pretvorilo u natjecanje u laganju i u onoj disciplini ‘što nas košta opet obećat?’. Stoga, Domovinski pokret može jedino svim Hrvaticama i Hrvatima jamčiti, recimo, put na Mjesec s punim pansionom, jer sve je drugo zauzeto – poručio je Škoro.
Naučio lekciju
A kako je i tekstualni dio programa prilično “tanak”, a glavni ciljevi vrlo kratki i općeniti, nameće se pitanje je li to ironiziranje programa političkih konkurenata samo Škorina komunikacijska strategija ili i zgodan alibi činjenice da je njegov program štur?
– Škoro je shvatio jednu bitnu stvar, a to je da se u kampanji uopće ne radi o programima. Prvo, zato što i inače nisu osobito važni. A drugo, zato što ljudi nakon izlaska iz ‘koronazarobljeništva’ usred ljeta na pameti imaju druge stvari. Po mojem sudu, programi neće utjecati na ishod izbora. Škoro kaže ‘ja vas neću prevariti’, dakle on prodaje sebe, a ne program – kaže politički analitičar Žarko Puhovski.
Politolog Zdravko Ivić kaže kako u javnosti često možemo “čuti argumente da izborni programi ne dobivaju izbore, kako ih ionako nitko ne čita te sadržavaju besmislice”.
– Škoro je takve teze u svom videoistupu iskarikirao od kraja. Možda je lekciju naučio iz predsjedničkih izbora, gdje je vidio kako je Zoran Milanović također kampanju iznio bez klasičnog izbornog programa. Milanović je tada biračima nudio svoj karakter, dok Škoro sada pred njih izlazi sa svojim pjesmama. To je uspjelo trenutnom predsjedniku, ali ovo je drugačiji tip izbora i od političke stranke se ipak očekuje konkretniji i cjelovit stav o važnim društvenim pitanjima – kaže.
No, mogu li se iz takvog kratkog i općenitog programa ipak iščitati Škorine ideološke pozicije? Naime, on obećava reformu izbornog sustava i izbornih jedinica, uvođenje elektroničkog glasanja, promjenu načina izbora glavnog državnog odvjetnika, smanjenje broja ministarstava, reformu javne uprave i teritorijalni preustroj; najavio je i raspisivanje brojnih referenduma, a posebno se okomio na “etnobiznismene”.
– Sve što u tom programu stoji jest to da je Škoro nacionalist. I da je hrvatski nacionalizam i hrvatska nacija iznad svih ideologija, iznad svih ekonomija. On se jasno antimanjinski orijentira, a to je ono što danas svugdje desnica radi: čuvati većinu od manjine. Osim toga, naglašava referendume, a i to je ponovno antimanjinska politika jer je rješavanje nekih pitanja referendumom uvijek na štetu manjina. Svih, ne samo etničkih. Zaključno, ničega novoga tu nema, Škoro jednostavno nema program. Njegova osnovna poruka je: ja sam pravi HDZ, nemojte birati njih, ja samo original, a oni kopija – kaže Puhovski.
Politolog Ivić tvrdi da Miroslav Škoro u vrijednosnom dijelu zauzima jasne ideološke pozicije i tu komunicira ono što je važno njegovim biračima.
Školstvo i plaće
– No, ideologija ima svoje manifestacije i u drugim društvenim aspektima koje Domovinski pokret izbjegava konkretizirati. Stav o poduzetništvu, zdravstvu i minimalnoj plaći je također ideologija, a kod Domovinskog pokreta se tu mogu primijetiti određene kontradikcije. Primjerice, imamo naznake liberalnije ekonomske pozicije u dijelu u kojem se spominje reforma sustava zdravstvenog osiguranja, bilo bi također zanimljivo ispitati na što točno cilja Domovinski pokret kad spominje tezu o korištenju ‘pozitivnih iskustava zemalja koje prednjače u kvaliteti obrazovanja’.
Jesu li to vaučeri, više privatne inicijative u školstvu ili Domovinski pokret samo jednostavno misli da bi trebalo uvesti opisne ocjene? S druge strane imamo čiste etatističke pozicije pa se tako u ovoj trenutačnoj predizbornoj licitaciji s minimalnom plaćom Domovinski pokret zaustavio na 5000 kuna, a također spominju i ulazak države u biznis otkupa povrća – kaže Zdravko Ivić.
Formalni program u tek nekoliko točaka
1. Stop “stožerokraciji” – U slučaju drugog vala epidemije ne smije se zatvarati ekonomija i društveni život.
2. Manji proračun – Svake godine proračunske rashode srezati za jedan posto BDP-a.
3. Reforma DORH-a – Promjena načina izbora Glavnog državnog odvjetnika kao i rada i ustroja DORH-a.
4. Izborna reforma – izmjena granica izbornih jedinica, jačanje preferencijalnog biranja, uvođenje elektroničkog glasanja
5. Veće plaće i penzije – minimalna plaća na 5000 kuna, povećanje mirovina i dodatak na mirovinu svim majkama. Piše : Jutarnji