Je li Hrvatska postala destinacija za bogate Nijemce, dok Hrvati na godišnji idu u susjedovu vikendicu ili u boljem slučaju u Tursku ili Grčku?

Pitanje je koje si ove godine postavlja vjerojatno većina hrvatskih građana koja živi od nekakve prosječne hrvatske plaće.

Cijene turističke ponude dobrim dijelom više nisu za hrvatski džep, već za prosjek plaća u bogatim zapadnoeuropskim zemljama.

Jer kako objasniti da tjedan dana za familiju u jednom family hotelu u špici stoji oko 5.000 eura. Da ne bude slučajne zabune, ne kuna, nego eura.

Family hoteli za šest noćenja ovisno o tome je li polupansion ili puni ne idu ispod 2.200 eura za šest dana. Početak srpnja, četiri noćenja, puni pansion oko 1.800 eura.

Dati 17.000, 18.000 kuna za tjedan obiteljskog odmora nije malo.

Naravno, ako se ide na jeftiniju varijantu noćenja i doručka ili apartmana smještaj je jeftiniji, ali valja računati na troškove hrane…

Sve u svemu, u zadnje vrijeme tako su se neki za tih 18.000 kuna odlučivali otići 10 dana u primjerice Dominikansku Republiku u resort s pet zvjezdica.

Nije upitno da Hrvatska ima sve bolju turističku ponudu, već da hrvatske plaće te nove cijene ni izbliza ne stignu pratiti. Svaka čast bogatim izuzecima.

Otkrivanje zemlje

Ipak, domaći su gosti u posljednje dvije koronagodine bili itekako dobrodošli te u nekim destinacijama praktički spašavali što se spasiti dade.

I ono što je u svemu dobro, otkrivali svoju zemlju, primjerice Gorski kotar, ali i neke nove vidove turizma pa su tako neki ponukani novim epidemiološkim pravilima i željom za izbjegavanjem gužvi, po prvi put birali odmor u nekom od kampova.

A Hrvati i kampovi, nažalost, još uvijek nisu baš na »ti«. Konkretno, u prvoj godini pandemije domaći su gosti ostvarili čak petinu ukupnog turističkog prometa.

Lani su, pak, domaći gosti u hrvatskim smještajnim kapacitetima ostvarili preko 2,3 milijuna dolazaka i preko 12 milijuna noćenja što je gotovo 15 posto turističkog prometa.

Za usporedbu, veći broj noćenja lani je ostvaren samo s njemačkog tržišta oko 21 milijun pa je tako lani domaće tržište ustvari bilo drugo najjače za hrvatski turizam.

Ako se uzme u obzir da su treći Slovenci ostvarili oko 9 milijuna noćenja, ispada da su Hrvati i Slovenci zajedno lani ostvarili noćenja koliko i Nijemci.

Prema podacima Hrvatske turističke zajednice (HTZ), zanimljiva je i raspodjela Hrvatske po destinacijama.

Naime, uvjerljivi broj jedan je Zagreb koji je lani upisao u komercijalnom smještaju, dakle, bez vikendaša, oko 178.000 domaćih gostiju koji su ostvarili oko 364.000 noćenja.

Po broju domaćih gostiju na drugom je mjestu u Hrvatskoj Zadar, a na trećem Opatija koju je lani posjetilo oko 74.000 turista koji su odsjeli u komercijalnom smještaju.

Ipak, u Zagrebu, Zadru i Opatiji se domaći gosti očito zadržavaju kraće pa ima više kraćih vikend boravaka, jer je na drugom mjestu po broju noćenja Crikvenica koja je lani imala blizu 280.000 noćenja domaćih turista.

Po broju noćenja slijede Zadar, Vodice, Rovinj, Mali Lošinj, Biograd na Moru, Šibenik, Split i Opatija koja je, iako treća po dolascima, po ukupnom fizičkom prometu s domaćeg tržišta na desetom mjestu.

Ako se, pak, uzme u obzir nekomercijalni smještaj, dakle vikendice, apsolutni rekorder je Vir. Statistika pokazuje kako je lani na Viru u vikendicama bilo prijavljeno oko 28.000 domaćih vikendaša, a ostvareno je gotovo 1,2 milijuna noćenja.

Dakle, tri i pol puta više nego jedan Zagreb ostvari u komercijalnom smještaju, dakle, onom klasičnom turističkom smještaju, apartmanima, hotelima…

Vikendice su očito za dobar dio građana »karta« za ljetni odmor.

U krugu obitelji

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, na naše pitanje hoće li ove godine Hrvati na more, komentirao je kako će dio svakako moći na more, ali ne radi toga što imaju dobra primanja, nego stoga što je netko prije njih, ili oni sami, ranijih godina bio dovoljno mudar da je negdje izgradio kakvu vikendicu ili kupio apartman.

– Znamo da se vrlo često u ovakvim vremenima obitelji ne odlučuju na iznajmljivanje tih apartmana, već se u krugu obitelji i prijatelja na smjenu boravi ondje.

A dobar dio tih ljudi sa sobom donosi dio namirnica jer su cijene na moru prilagođene stranim turistima. Kao da svi na moru imaju apartmane ili kuće za odmor koje iznajmljuju, iako velik dio njih nema ništa za rentanje.

U svakom slučaju ljetovanje za hrvatske građane na hrvatskom Jadranu zapravo postaje sve nedostupnije, kazao je Sever.

Dodao je i kako već nekoliko godina ekonomski analitičari ukazuju kako se hrvatski turizam polako orijentira prema gostima veće kupovne moći.

S time da neki od gostiju koji su godinama dolazili u Hrvatsku iz Austrije, Slovenije ili Njemačke, upozoravaju da su cijene porasle i da odmor više nije tako jeftin te odustaju od dolaska.

Ukazao je kako je medijalna hrvatska plaća, a to je ona do koje se kreće polovina svih plaća i od koje se kreće polovina plaća, oko 6.290 kuna.

– Do te plaće se kreće 820.000 plaća, uključujući i minimalne. Ako u Hrvatskoj radi milijun i 640.000 radnika, onda točno polovina zaposlenih ima plaću do tih 6.290 kuna. A u toj je brojci i 40.000 radnika na minimalnoj plaći, i ako tome pribrojimo i umirovljenike, onda vidimo gdje smo. U ovim uvjetima visoke inflacije vidimo da uz promet i hranu, vrlo izdašan udio u tome ima i rast cijena u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, ukazao je Sever.

Turistički znalac Nedo Pinezić je, pak, ukazao kako smo se svi malo prerano poveselili da se sve vratilo na staro normalno.

– A vidimo kako se neke situacije ponavljaju, primjerice otežano putovanje u strane zemlje zrakoplovima s obzirom na to da aviokompanije ukidaju letove zbog manjka djelatnika.

Pretpostavljam kako će to odvratiti mnoge domaće turiste višeg standarda da preko ljeta putuju u dalje destinacije.

Vidimo da se po cijeloj Europi i Americi otkazuje na stotine letove i putnici su sigurno na sto čuda kada moraju mijenjati svoje planove.

Druga stvar je i dalje neizvjesnost oko rata u Ukrajini i prijetnja daljnje eskalacije, a treće, opet govorimo o povratku mutiranih varijanti COVID-19 što je trenutačno najmanji problem, ali nažalost brojke rastu, a što opet u jednom trenutku može dovesti do novih restrikcija i otežati taj turistički promet.

Isto tako moramo znati da su najveći dio domaćeg turističkog prometa lani i preklani ostvarili domaći gosti koji su prije pandemije putovali u inozemstvo.

A u pandemiji su se odlučili ostati u svojoj zemlji. Znamo da preko zime oko 200.000 hrvatskih građana putuje na snijeg, a to je jedan od najskupljih godišnjih odmora, pa sigurno jedan veliki dio njih ljeti putuje na druge destinacije.

Upravo ti gosti su, primjerice, u vrijeme pandemije oživjeli Gorski kotar i zakupljivali najskuplje objekte, dakle vile s bazenom, i mislim da će dobar dio tih domaćih gostiju opet ostati u Hrvatskoj zbog svih ovih razloga te na njih neće toliko utjecati ovo veliko povećanje cijena koje se kreće od 10 do 30 posto, kazao je Pinezić te dodao kako smatra da je i dalje u svim zemljama i dalje jak trend domaćeg turizma.

Naglasio je i da će nažalost određeni slojevi stanovništva biti prisiljeni ili birati termine kada nije sama špica, odnosno od 15. srpnja do kraja kolovoza, ili birati odredišta i vrste usluge koje su primjerenije novčaniku.

Tržišna niša

Na pitanje kamo danas jedan prosječan Hrvat, odnosno hrvatska obitelj s hrvatskim plaćama može na ljetni godišnji odmor, ukazao je kako su, primjerice, obitelji s malom djecom ustvari najveća svjetska tržišna niša, a u Hrvatskoj je ponuda koja je prilagođena njima, poput kids hotela, izuzetno siromašna, odnosno ima je izuzetno malo. I onda cijena raste u nebesa.

– Alternativa su apartmani. To je tip smještaja koji je prilagođen obiteljima s malom djecom jer imate autonomiju. Imate svoju kuhinju, možete organizirati život prema potrebama djece.

A i treba birati neke destinacije koje nisu toliko razvikane i koje su, možda, osjetile jači pad prometa proteklih godina. Jednostavno treba malo istraživati.

A da smo mi kao Hrvatska nešto jako povoljniji u odnosu na druge zemlje, nismo, i u tome je problem. Kada bi uvjeti putovanja bili potpuno normalni kao prije pandemije, sigurno bi zbog cijena velik dio građana ponovo putovao van Hrvatske.

Jer bi za isti novac dobili više vrijednosti. Mi imamo sreću da su i dalje ipak donekle otežani uvjeti putovanja pa to i dalje ide nekim svojim tempom.

A da nema toga domaći bi se turizam ponovno prelijevao u neke druge destinacije, odnosno zemlje, ukazao je Pinezić.