Kada bi se vratili u prošlost i pročitali izjave i stavove uglednih filozofa i posvijesnih ličnosti (Jean-Jacques Rousseau je smatrao da obrazovanje nije za žene, odnosno da isto treba biti podređeno zadovoljavanaju muških potreba, Napoleon – „Žene nisu ništa drugo nego strojevi za rađanje djece“) zaključili bi – dobro je da je to vrijeme iza nas. Ono što nije dobro je činjenica da se i stoljećima poslije susrećemo sa seksizmom i seksističkim izjavama, s uvriježenim mišljenjem da je muški spol superioriniji nad ženskim te posljedično s tim dominantniji u sferi ekonomskog, političkog i socijalnog života, a ponajmanje je dobro i prihvatljivo kad to dolazi od medija koji imaju veliki utjecaj na društvo.
Prije nego se prikaže važnost utjecaja medija na javnost, u kontekstu seksizma i rodnih stereotipa, definirajmo iste, kako bi razumijevali težinu problema koji se manifestira, ne samo na pojedinca već i na cjelokupno društvo.
Prema Vijeću Europe seksizam je svaki čin, gesta, vizualni prikaz, izgovorene ili pisane riječi, praksa ili ponašanje temeljeno na ideji da je osoba ili skupina osoba podređena zbog svog spola, sa svrhom ili učinkom: kršenja urođenog dostojanstva ili prava osobe i rezultata u obliku tjelesne, seksualne, psihološke ili društveno-ekonomske štete, stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, stvaranja prepreke autonomiji i potpunom ostvarenju ljudskih prava osobe i očuvanja i jačanja rodnih stereotipa.
Rodni stereotipi su generalizirani stavovi ili unaprijed stvorene ideje, prema kojima su pojedinci kategorizirani u određene spolne skupine, tipično definirane kao “žene” i “muškarci” te im se proizvoljno dodjeljuju karakteristike i uloge određene i ograničene njihovim spolovima i postavljaju parametri koje jedno društvo smatra prihvatljivim ponašanjem.
Stereotipiziranje postaje problematično kada se koristi kao sredstvo za ponižavanje i diskriminaciju, i zato je ukidanje negativnih stereotipa bitno za postizanje ravnopravnosti spolova.
Upravo su mediji ključni za poticanje promjena.
Mediji su izvor moći i utjecaja u promicanju društvenih vrijednosti i oblikovanju mišljenja, i postavlja se posve logično pitanje, zašto tu činjenicu ne iskoristiti i unaprijediti ravnopravnost spolova. Njihov utjecaj o tome kako se percipiraju društvene i kulturne norme koje se odnose na žene je izuzetno značajan, i jednaki prikazi žena i muškaraca mogu biti ključni faktor u promicanju i jačanju društvene svijesti o ravnopravnosti spolova, ali i u sprječavanju i iskorjenjivanju rodne diskriminacije.
Uklanjanje rodnih stereotipa i seksizma u medijima trebalo bi značiti promicanje pozitivne i nestereotipizirane slike žena i muškaraca u medijima; poticanje medija da provode politike za promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i za borbu protiv rodnih stereotipa; promicanje vodećih položaja žena u medijima kao oruđa za pozitivne promjene; jačanje samoregulativnih mehanizama i kodeksa ponašanja; osuda i borba protiv seksističkih slika, jezika i prakse; proaktivno rješavanje učinaka rodnih stereotipa obrazovanjem i podizanje svijesti u društvu putem medijskog izvještavanja o temama poput rodno uvjetovanog nasilja nad ženama.
Neminovno se postavlja i pitanje zašto se onda ne ide u tom smjeru ili zašto taj proces ide sporo jer teško je povjerovati da netko nije već usvojio tolike apele za potrebom ravnopravnosti spolova. Možemo li tu, zapravo govoriti o vječnom problemu svih društava pa tako i našeg, u kojem je licemjerje prisutno i zapravo pokazuje kako je profit stavljen ispred ljudskog dostojanstva i poštovanja žena. Jer kada stavite neku reklamu koja eksplicitno pokazuje seksualnost žene i vežete je za auto ili gume – što je to nego želja i potreba za što boljom prodajom i dobiti kako bi ostali konkurentni.
Rasprava o seksualnosti i odnosu među spolovima stara je koliko i sam svijet. No, od dana suvremenih masovnih medija rasprava o predstavljanju spola, rodne pristranosti i seksualno eksplicitnog sadržaja u masovnim medijima, kao i učinci koje mogu imati na nečiji um postala je polje za veliku zabrinutost. Zbog činjenice da je naše društvo medijsko i potrošačko društvo, masovni mediji sveprisutni su u našem svakodnevnom životu i postali su glavni izvor za gotovo sve vrste informacija i zabave. Pružaju nam informacije od kojih onda stvaramo svoj identitet, među njima i našu ideju o tome što znači biti muško ili žensko ili ideju o tome kako definiramo svoju spolnost. Tako su masovni mediji postali glavni izvor koji nas uči „kako biti muškarci i žene“, kako se ponašati u društvu, odijevati, izgledati i kako se prilagoditi dominantnom sustavu normi i vrijednosti.
Važno je razlikovati tri glavna polja istraživanja seksizma u masovnim medijima. Jedno veliko polje za zabrinutost je istraživanje o rodnim stereotipima i rodnoj pristranosti u medijima. Drugo veliko područje istraživanja usredotočuje se na učinke koje (verbalni ili vizualni) seksizam u medijima može imati na nečiji um. Treće polje fokusira se na eksplicitnije medijske sadržaje poput erotike ili pornografije.
Rodno stereotipiziranje i rodna pristranost mogu se pronaći u gotovo svim vrstama medija, a posebno u području oglašavanja, gdje se žena nerijetko objektivizira i stavlja u podređen položaj.
Iako je oglašavanje više-manje regulirano zakonodavnim okvirima pa tako i u Hrvatskoj, žene se i dalje prikazuju u stereotipnim i hiperseksualiziranim ulogama, što ima dugoročne društvene posljedice. Javnost vrlo često nije niti svjesna objektivizacije žene niti kako će se tako predstavljanje reflektirati na njihove vrijednosti, što je izuzetno zabrinjavajuće kad govorimo o mladima koji sve „upijaju poput spužve“ i koji usvajaju ovakav pristup. Oglašavanje ponekad može biti i vrlo opasno kao što je to bilo s reklamom modne kuće Dolce& Gabana koja pokazuje seksualnu podređenost žene, štoviše sve skupa izgleda kao da je nad ženom izvršeno seksualno nasilje silovanja. Odgovorne i ozbiljne reklamne agencije neće si dopustiti ovakav pristup jer će ih ipak zanimati posljedice takvog oglašavanja, no na žalost, većini u reklamnoj industriji profit je jedino mjerilo uspjeha.
I kroz umjetnost filma i dalje se primjećuje iskrivljena sliku spola, ali i dobna diskriminacija jer žene naprosto nestaju s ekrana u ranijoj dobi od muškaraca. Time se dovodi do jačanja kulturnih uvjerenja da vrijednost žena i dalje ostaje u njihovom mladenačkom izgledu.
Tiskani mediji ne odudaraju od navedenog, odnosno u istima je žena manje vidljiva, posebno u političkim temama i temama od javnog interesa. To što je navedeno suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova čini se da nikoga previše ne zabrinjava. Ako je žena stručna ta njena stručnost nerijetko je u tiskanom mediju povezana s obiteljskom sferom .
Važno je istaknuti i seksizam na internetu gdje su žene nesrazmjerno pogođene, osobito mlade žene i djevojčice, novinarke, političarke, javne osobe…Seksizam se najviše manifestira kroz negativne komentare, koji nisu zasnovani na mišljenju ili stavovima već na rodnim stereotipima, čime žene postaju žrtve seksističkog i seksualiziranog zlostavljanja i vrijeđanja. Stoga, recimo Vijeće Europe potiče države članice da preuzmu odgovornost za borbu protiv govora mržnje i osiguraju da se na seksistički govor mržnje primjenjuju ista pravila kao i na ona koja se odnose na rasistički govor mržnje, kada je riječ o primjeni kaznenopravnih sankcija.
Dobra strana ove priče je što žene sve više mobiliziraju interent i društvene mreže, i na taj način mogu rušiti stereotipe, stvarajući utjecaj na medije.
Slika žene i njena uloga u medijima još uvijek su pod utjecajem postojećih društvenih i kulturnih normi, uključujući i rodne stereotipe. Seksizam u medijima doprinosi okruženju koje, ne samo da tolerira i trivijalizira seksizam već odgaja i najmlađe generacije, čime stereotipi postaju otporni na promjene. Zato su jezik i komunikacija, bitne sastavnice ravnopravnosti spolova. Komunikacija bez stereotipa potrebna je zbog podizanja svijesti i sprječavanja seksističkog ponašanja. Vrlo je važno kroz medije poticati reakcije javnih osoba, posebno političara, vjerskih i gospodarskih lidera i čelnika lokalnih zajednica te drugih, koji su u položaju da utječu na oblikovanje javnog mnijenja, kako bi osudili seksizam i seksističko ponašanje te pozitivno učvrstili vrijednosti ravnopravnosti spolova.
Ne zaboravimo, prošlo je vrijeme Pamele, Samuela Rihardsona i njene predanosti, u kojoj sumnja i kolebljivost ne pronalaze svoje mjesto. Ona je sluškinja, a sluškinja je dužna ispunjavati volju svog gospodara i to je za nju dovoljno da opravda njegovu apsolutnu vlast. No gospodin B na kraju se reformira i Pameli iskreno nudi brak. Pamela se udaje za gospodina B i pokušava se aklimatizirati na svoj novi položaj u društvu više klase. Drugim riječima, iza medija stoje muškarci koji se moraju osloboditi rodnih stereotipa i biti partneri i potpora ženama. Stoje i žene koje se trebaju izboriti za svoja prava, i koje moraju prihvatiti novu ulogu koju su dobile.
Piše: Snježana Nemec/demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
