Bili smo kod mame na Uskrs, pričali smo o izložbi tate. No, danas je stigla vijest da je preminula, samo je zaspala, ispričala nam je tihog glasa, kroz suze, Vesna Njikoš Pečkai, kći Vere Slobode.

Velika hrvatska pjevačica preminula je u ponedjeljak ujutro u 88. godini.

– U zadnje vrijeme bila je u hotelu za starije, dobro su brinuli za nju. I ona se dobro osjećala, bila je dobro, ali, nedavno je imala upalu pluća, vjerojatno je to ostavilo traga. Nije se mučila, samo je mirno i spokojno zaspala, otišla je u snu – dodaje Vesna Njikoš Pečkai., pišu 24sata

A izložba o kojoj su razgovarale, bila je o Juliju Njikošu, glazbenom uredniku, suprugu Vere Svobode…

– Da, povodom 100. obljetnice rođenja, 9. travnja bit će njegova izložba. I tata i mama su htjeli da njihova ostavština bude u muzeju, a sestra Mirna i ja moramo se za to potruditi – rekla nam je Vesna Njikoš Pečkai.

Prisjetila se i djetinjstva. Mama joj je bila zvijezda, ali, kaže nam, ona i sestra nisu to ‘osjećale’.

– Normalno smo odrastale. Bili smo često kad bake jer bi mama bila na turneji, ali nikad ni mama ni tata nisu dopuštali da budemo izdvojene. Imali smo  normalno djetinjstvo. Pa meni je znalo biti neugodno kada bi u društvu jedna od prijateljica rekla nekome ‘znaš, ovo ti je kći od Vere Svobode’.

Muzika joj je bila neizostavan dio djetinjstva

Neizostavan dio bezbrižnog djetinjstava bila je muzika.

– Da, oduvijek. I to nam je bilo normalno. Bila je velika prijateljica s Kićom Slabincem, poznavala ga je od njegove 11. godine. Pa Ćiro Gašparac, Stjepan Jeršek Štef, Miro Škoro… uvijek je oko nas bilo muzičara i muzike – dodala je Vesna Njikoš Pečkai.

Svoboda je 2018. godine za 24sata pričala o svojem odrastanju u Slavoniji i karijeri. 

– Moj otac je negdje iz Češke, Moravske, a mama je folksdojčer, no ja sam ipak Slavonka. Odrasla sam u Osijeku. Djetinjstvo pamtim kao jako lijepo jer u Slavoniji je uvijek bilo jako puno snijega – kaže Svoboda. Bila je članica Osječkog dječjeg kazališta kad ju je Julije Njikoš, tadašnji korepetitor na Radiju Osijek, pozvao na audiciju. Prošla je i postala pjevačica na radiju.

– Emisije su nekad išle uživo, nije bilo presnimavanja. To je bilo vatreno krštenje. Pjevala sam starogradske tradicionalne pjesme. Imam afinitet za tradicionalnu, više nego za zabavnu glazbu – pričala nam je tada glazbenica. 

Njikoš joj je bio velika podrška 

U Osječkom je kazalištu glumila Pepeljugu i Snjeguljicu, a paralelno radila na radiju. U Njikoša se zaljubila te nekoliko godina kasnije i udala za tog, od nje 12 godina starijeg, doajena hrvatske tamburaške glazbe. Bili su u braku sve do njegove smrti 2010. godine.

– Moj suprug je najviše radio za mene i uspeo me na pravi put. ‘Ti se samo drži svojeg načina pjevanja i bit ćeš u enciklopediji. Puno zabavnih pjesama ući će u zaborav, a tebe će pamtiti’, govorio mi je. Poslušala sam ga i danas sam u enciklopediji – rekla je. 

U Osijeku je završila glazbenu školu, nakon čega je na Pedagoškoj akademiji u Osijeku diplomirala anglistiku.Kratko je vrijeme tijekom 1960-ih u Osijeku mijenjala kolegicu te učenicima predavala engleski jezik.

– Svaki moj školski sat trajao je samo pola sata po nastavnom programu. Ostalih petnaest minuta sam pjevala s djecom. Na engleskom, naravno. Riječi se najbolje pamte pjesmom – smatrala je. Učenici su, rekla je, jako voljeli takvu vrstu nastave te su plakali kad je odlazila. Njikoš je sedamdesetih dobio posao na tadašnjem Radio Zagrebu te su se odselili iz Osijeka. U Zagrebu je Svoboda snimila i svoju prvu ploču.

– Mogu priznati da sam rijetka od živućih pjevačica koja se može pohvaliti da je snimala u počecima Jugotona, koji je kasnije postao Croatia Records – pričala je kroz smiješak. 

‘Nitko nije smio puštati moje pjesme’ 

Sedamdesetih godina dala je intervju za Glas Koncila, zbog čega su je nakratko počeli cenzurirati.

– Skinuli su me s programa bez obzira na to što mi je suprug bio urednik na radiju. Nitko nije smio puštati moje pjesme – prisjetila se Svoboda.

Tijekom Hrvatskog proljeća imala je problema zbog isticanja domoljublja. Publika ju je 1971. izabrala za najbolju pjevačicu tradicionalne glazbe, a kad je tjednik objavljivao njezinu fotografiju, sliku su okrenuli zrcalno kako bi izmijenili crveno-bijelo-plavu hrvatsku trobojnicu.

– Mislim da su to svjesno napravili. Te godine u novine nisu smjeli staviti crveno-bijelo-plavu trobojnicu – rekla je.

Bilo joj je žao što se u današnje vrijeme malo pozornosti pridaje tamburaškoj glazbi te je rekla kako se tradicionalna glazba, nažalost, počela omalovažavati. 

– Tambura je instrument koji može sve svirati. Žao mi je što se ne radi na izbacivanju onoga što ne valja. Treba gledati i na kvalitetu. Danas ne postoji filter, nego ljudi sve puštaju. Krivnja je to mnogih kritičara koji tamburu bacaju sa strane – pričala je tada. 

Imala je tada i poruku za mlade glazbenike – da ustraju na svojem putu i da ne budu previše zahtjevni. 

– Neki danas samo pitaju koliko će love dobiti, ali najvažnije je biti kvalitetan. Kad imaš talent, moraš još i vježbati kako bi ga ostvario – rekla je. 

Prisjetila se tada i događaja na Televiziji Beograd nekoliko godina prije rata. 

– Došla je kostimografkinja i pitala me zašto ne skinem ‘šareniš’ koji nosim oko vrata. Rekla sam joj da svoju izvornu nošnju mogu nositi samo s dukatima. Poslije me nisu zvali – ispričala je tada. 

Pjevala na ratištu 

Tijekom Domovinskog rata bila je aktivna u svojem pozivu, a to je pjevanje domoljubnih pjesma. Pjevala je širom svijeta, ali i na ratištu.

– Nikad me nije bilo strah, ni kad sam iz blizine gledala kako gori crkva sv. Lovre u Petrinji – rekla je. Iz osječke Žute podmornice dizala je moral braniteljima nekoliko metara dalje.

– Kad sam nastupala u Stankovcima, rekla sam ljudima da znam da ću opet ondje doći pjevati. Kao da sam imala priviđenje, za nekoliko mjeseci Stankovce su oslobodili. Vojnici su nakon oslobođenja autom došli po mene da im održim koncert – prepričavala je pjevačica.

Svoboda je, uz Ružu Pospiš Baldani, bila prva pjevačica koju je predsjednik Tuđman odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za posebne doprinose kulturi.

– Ne znam više ni gdje su mi sva ta priznanja koja sam dobila – priznaje legendarna pjevačica. Ponosna je, kaže, što je ostala dosljedna tradiciji i kvaliteti. 

Najsretnija bila u Slavoniji 

Istaknula je tada kako se uvijek veseli početku ljeta, kada ode u Slavoniju i uživa u narodnim nošnjama i pjesmama. Posebno su je veselili Đakovački vezovi, na kojima je nastupala od prve manifestacije. Rekla nam je i kako joj ‘srce zaigra’ svaki put kada dolazi u Slavoniju. 

Nekoliko godina nije mogla nastupati zbog operacije srca, no nije joj bilo teško pjevati. 

– Kad pjevam, kao da me anđeli drže – rekla je tada.