Premda se vladajući vole pohvaliti brojkama, nažalost sve je više siromašnih, ali i beskućnika – nevjerojatna poskupljenja doslovno su dio građana dovela do toga da biraju između hrane, najma ili režija. Iz udruga upozoravaju da u pučke kuhinje idu i ljudi koji rade, a da beskućnici postaju oni kojima je doslovno nemoguće vraćati kredit ili plaćati najam. Kapaciteta nema dovoljno, a i država i lokalne zajednice trebale bi učiniti više.

U pučkoj kuhinji Dobri Dom svakodnevno se priprema 1.700 obroka. Za one bez krova nad glavom u večernjim satima jedina je opcija prenoćište u zagrebačkoj Vukovarskoj, no ono je zatvoreno. A da klupa nikome ne bude krevet, otvoreno je novo na Ilici., piše N1

Alen Župan, ravnatelj pučke kuhinje Dobri Dom, ističe: “Ne samo to da će beskućnicima biti na raspolaganju bolji uvjeti u smislu sanitranog i higijenskog standarada, u blizini je kupalište gdje će putem vaučera koji je osigurao Grad Zagreb moći koristiti uslugu kupanja. Mislim da je to napredak u smislu pružanja i standarda usluge.”

Između 700 i tisuću beskućnika u Zagrebu

Gospođa Vesna, koja godinama pomaže beskućnicima, kaže da novo prenoćište za dvadesetak korisnika nije dovoljno. Zagreb ima dvjestotinjak kreveta, a u gradu je između 700 i tisuću beskućnika. I situacija je sve gora.

“Situacija je nikad gora. Sve više je siromašnih, onih koji su na cesti iz bilo kojeg razloga, a puno i sve više će biti onih koji će biti u riziku siromaštva. To su prikivreni beskućnici s najnižnim minimalnim prhodima, pogotovo ako nemaju svoj stan, nego su u najmu”, kaže nam Vesna Ribarić iz inicijative Od srca do srca.

Više od pola milijuna umirovljenika u Hrvatskoj ima mirovinu manju od 494 eura, a u riziku od siromaštva živi njih oko 750 tisuća. Dodatne napore u tome da normalan život ne zamijene onim na ulici, stvorila je i inflacija. Cijene hrane i najma odletjele su u nebo.

Ljubo Jurčić, ekonomist i bivši ministar gospodarstva, objašnjava: “Međutim, mi imamo jedan problem. Nemamo evidenciju, nemamo registar građana prema njihovom imovinskom i dohodovnom stanju tako da mi bi u ovakvim situacijama točno znali kojim grupama stanovnišva treba pomoć. U kratkom vremenu ne može se napraviti puno jer nemamo pripremljene institucije, evidencije, niti politike.”

“Mjerenje inflacije redovima ispred pučkih kuhinja”

Problem je i što u Gradu Zagrebu beskućnici u prenočištima mogu boraviti od 19 do 7 ujutro. Dnevnih boravaka nema, a grad ima sedam tisuća napuštenih prostora koji bi mogli spasiti brojne živote. Zbog toga inicijativa Od srca do srca i udruga Fajter spremaju četvrti prosvjed.

“Zato smo mi kroz naša tri prosvjeda tražili trajno prenoćište sa 30 kreveta za muškarce i pet za žene, sa svim uvjetima – sanitarnim čvorom, vešmašinama i uvjetima da bi mogli opstati, i dnevnim boravkom jer kad dođe vikend ili blagdan, ti ljudi su na cesti”, dodaje Ribarić.

Za Socijaldemokrate briga o najugroženim građanima trebala bi biti prioritet gradske vlasti.

“To je elementarni zadatak svakog socijalno osvještenog grada u 21. stoljeću. Pozivam gradsku vlast da napravi dodatno taj napor, da osigura dodatne kapacitet i obroke. To je ono što je nužno. Ljudi tonu sve dublje u siromaštvo”, rekao je Davor Bernardić, saborski zastupnik i predsjednik zagrebačkih Socijaldemokrata.

Ljubo Jurčić dodaje: “Inflaciju ne možemo mjeriti samo statistički, nego možemo mjeriti koliki su redovi pred pučkim kuhinjama.”

A oni se povećavaju pa jedan od najtežih oblika siromaštva, beskućništvo, zasigurno traži nove pristupe borbi protiv ovog društvenog problema. Klupa nikome ne bi trebala biti krevet, a ulica dom.