U noći s 20. na 21. studeni 1991. dogodio se jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Iz vukovarske bolnice odvedeni su civili, ranjenici i vojnici i brutalno ubijeni na Ovčari. Najmlađa žrtva Igor Kačić imao je samo 16 godina, a najstarija žrtva Dragutin Bosanac imao je 72 godine.

“Recite mojoj mami da su me odveli. To je to. Vojarna, Ovčara i kraj”, kroz suze se branitelj Tomislav Baumgartner prisjetio riječi svog tada sedamnaestogodišnjeg sina koji je ubijen na Ovčari.

Kao hrvatski branitelj branio je Vukovar na Sajmištu, a njegov sin je bio u sanitetu bolnice. Zajedno s majkom mislili su da je to najsigurnije mjesto.

“Mislio sam bolnica je to. Majka mu je medicinska sestra, on je dijete, pa neće ljude iz bolnice dirati valjda? Međutim, dogodilo se ono najgore”, ispričao je svojedobno za RTL s knedlom u grlu i prisjetio se mjesta gdje su hladnokrvno presudili njegovom sinu, ugasili mu budućnost, nade i sve ono što je želio i trebao postati.

Sin mu je odveden u vojarnu, zatim na Ovčaru gdje je okrutno ubijen, a njegov otac je to saznao tek šest godina poslije. Sve vrijeme između toga nadao se da će se nekim čudom vratiti.

Kada je pronađeno njegovo tijelo, otac je saznao gorku istinu,. Njegov Tomislav je bio strijeljan. Analiza je pokazala s 99-postotnom sigurnošću da je riječ o njegovom sinu.

Tomislav je bio jedan od civila koje su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi s noći 20. na 21. studeni 1991. odveli na Ovčaru i potom smaknuli.

‘Ubijali smo ih od 7 navečer do 1 ujutro’

“Nešto se žestoko događalo protekle noći. Gotovo si pričaju o masovnim streljanjima zarobljenih Hrvata i ranjeniKa vukovarske bolnice”, riječi su srpskog novinara Jovana Drulovića koje je Mirko Valentić prenio u svojoj knjizi Rat protiv Hrvatske 1991.-1995.

I doista, nešto stravično se te noći dogodilo. Evakuacija vukovarske bolnice dogovorena je na pregovorima u Zagrebu te je prema sporazumu za nju bila odgovorna JNA, a trebale su ju nadzirati međunarodne organizacije. Dan nakon pada Vukovara, jedinice JNA došle su u bolnicu i preuzele kontrolu nad njom. Iduće jutro izveli su osobe iz zgrade, utrpali u autobuse i odvezli u u kasarnu JNA u Vukovaru. Nakon mučenja, njih 264 je prevezeno na poljoprivredno dobro Ovčara koje je udaljeno od Vukovara 5 kilometara.

Hangar koji je ranije služio kao skladište poljoprivredne mehanizacije od rujna 1991. pretvoren je u logor za nesrpsko stanovništvo. U jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata ubijeno je između 255 i 264 civila i vojnika. Većina su bili pacijenti vukovarske bolnice koji su najprije dovezeni u hangar gdje su im oduzete sve dragocjenosti i osobni predmeti. Onda je krenulo premlaćivanje i mučenje. Kada bi pala večer, odvezli su ih na oranicu u blizini gdje ih je čekala iskopana jama. Smaknuti su i zakopani bez ikakvog obilježja.

Među ubijenima je bio i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier te hrvatski novinar i ratni izvjestitelj Siniša Glavašević čije su riječi preko vukovarskog radija davale nadu Vukovarcima u najtežim danima agresije. Najmlađa žrtva Igor Kačić imao je samo 16 godina. Najstarija žrtva bio je Dragutin Bosanac koji je u vrijeme pokolja imao 72 godine. Na Ovčari su ubijene i dvije žene, Ružica Markobašić koja je bila trudna pet mjeseci te Janja Podhorski.

“‘Noćas smo ih oko sedam uveče do jedan ujutro ubijali na Ovčari i Petrovoj gori’, priča krupni bradonja iz Smedereva dok pije jutarnju kafu i puši na dugačku muštiklu. ‘I to baš na moju slavu sv. Arhangela. Joj da si čuo kako mole, cvile, plaču i tvrde da oni nisu ni na koga pucali i da nikoga nisu ubijali'”, stoji u zapisima Drulovića u spomenutoj knjizi., piše danas.hr