Uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, pripremljeni su brojni događaji. Program obilježavanja 32. godišnjice pod nazivom “Vukovar – moj izbor u dobru i zlu” počeo je još 10. studenoga u Gradu Heroju. , javlja HRT

Deveta Večer pijeteta i sjećanja večeras će Vukovarce i goste iz cijele Hrvatske uvesti u program sutrašnjeg Dana sjećanja na žrtvu Vukovara od 1991. do 2023.

U memorijalnoj bolnici na stručnom simpoziju prisjetit će se najtežih dana u povijesti te ustanove.

Učenici će se okupiti na satu povijesti, a u jutarnjim satima bit će položene ruže i upaljene svijeće na grobovima poginulih na vukovarskom Memorijalnom groblju.

U subotu će Vukovarom proći još jedna Kolona sjećanja, od Memorijalne bolnice dr. Juraj Njavro do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata gdje će biti služena sveta misa.

– Sve je spremno, očekujemo da će ovo biti jedna od najmasovnijih Kolona sjećanja, rekla je Barbara Lovrić, viša referentica za protokol i poslove gradonačelnika Vukovara.

Vukovar: Položene ruže i upaljeni lampioni na grobovima na Memorijalnom groblju

11:37

Na grobove poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru u petak su, uoči 32. godišnjice sloma obrane toga grada, položene ruže i upaljeni lampioni.

Kako godine prolaze, sve nas je manje. Mi se i ne nadamo da će svi naši najmiliji biti pronađeni, ali uvijek se nadamo”, kazala je predsjednica Udruge Vukovarske majke Manda Patko koja još uvijek traga za suprugom kojem se zadnji trag gubi u vukovarskom Veleprometu.

– Znam ime i prezime osobe koja ga je izvela iz hangara u kojem je bio zatočen i znam ga ponekad sresti u gradu, ali nikada mi nije želio priznati kamo ga je i kome odveo, kazala je Patko.

Po riječima predsjednice Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila Ljiljane Alvir, u Hrvatskoj se još uvijek traga za 1803 nestale osobe iz Domovinskog rata, od kojih na području gada Vukovara 374.

– Sve ide presporo. Gledano iz pozicije članova obitelji, potraga za nestalima trebala je prestati još prije dvadeset godina. Međutim, priroda onoga što su počinitelji zločina činili da bi zameli tragove svojih zločina je strašna. Oni koji imaju informacije ne žele ih dati, a oni koji silno žele te informacije nemaju ih. Država ulaže sredstva i napore, ali sve skupa sporo ide jer nema odgovora iz Srbije, kazala je Alvir.

Kolonom sjećanja u Vukovaru u subotu će se obilježiti 33. godišnjica sloma obrane toga grada i njegove žrtve u Domovinskom ratu.

SDSS: Potreba za iskazivanjem pijeteta pretvara se u povod za fizičko sukobljavanje

11:15

Predstavnici SDSS-a i drugih srpskih organizacija u Hrvatskoj poručili su u petak da njihov neodlazak u Vukovar i Škabrnju nije zbog straha od prijetnji, već zato što se njihovu potrebu i želju za iskazivanjem pijeteta pretvara u povod za fizičko sukobljavanje.

– Trebali smo i htjeli smo danas, kao i prethodnih godina, biti na Dunavu za sve žrtve hrvatske i srpske nacionalnosti koji su skončali u njemu, stoji u izjavi povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u kojoj objašnjavaju odluku “zašto danas i sutra nisu tamo gdje su trebali i htjeli biti – na komemoraciji za sve žrtve Vukovara i Škabrnje”.

Tomašević položio vijence na Mirogoju

10:20

Izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem zajedno s predstavnicima udruga proizašlih iz Domovinskog rata, na zagrebačkom Mirogoju zapalili su svjeće i položili vijence. Vijence su položili kod Spomen-obilježja Glas hrvatske žrtve – Zid boli i kod Središnjeg križa hrvatskih branitelja.

– Ovdje na groblju na Mirogoju kao delegacija grada Zagreba zajedno s braniteljskim udrugama položili smo vijenac kako bi se prisjetili svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, te svih žrtva Domovinskog rata. I sutra ću naravno ići i u Vukovar kao i svake godine do sada kao gradonačelnik Zagreba, rekao je Tomislav Tomašević, zagrebački gradonačelnik.

Ispovijesti medicinskih sestara iz vukovarske bolnice

08:29

Zorica Gregurić bila je medicinska sestra u Vukovarskoj ratnoj bolnici. Imala je samo 23 godine.

– Klaićeva bolnica je tijekom rata dala osam timova, ja sam bila anesteziološki tehničar. Mi smo se dragovoljno javili. Osnivanje tih timova bio je veliki uspjeh, slani su na prve crte bojišnice i tako se za skoro 20 posto smanjila smetnost ranjenika u Domovinskom ratu.

Kako je vukovarska bolnica bila jedna od glavnih meta neprijatelja, liječnici su morali spašavati živote u podrumima.

– Radili smo sve. Nije bilo lijekova ni krvnih derivata. U onim neljudskim uvjetima u kojima smo radili ne bi mogli pomoći ljudima da nije bilo i tog nemedinskog osobolja u bolnici, i zato velika zahvala tehničarima, kuharicama, čistačicama. U Vukovarskoj bolnici je zbrinuto oko 4000 ranjenika i izvedeno nešto manje od 3000 operativnih zahvata, rekla je Gregurić.

Bolnica je bila svojevrsno utočište za sve koji su bježali od strahota rata. 

– U trenutku kad su četnici ušli u bolnici u njoj je bilo između 3000 i 5000 civila. Većina je odvedena u Sremsku Mitrovicu u logore. Nas četvero iz osoblja, među kojima sam bila i ja, mi smo očito bili predviđeni za Ovčaru. Nad je dragi Bog spasio. Mi smo autobusima odvezeni u Sremsku Mitrovicu, a zatim u Brčko gdje smo razmijenjeni i gdje smo konačno preko Bosanskog Šamca ušli u Hrvatsku, rekla je Gregurić.

Šima Šesto, medicinska sestra Vukovarske ratne bolnice, u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” kazala je kako 32 godine poslije – sjećanja ne blijede.

– Jako je teško o tome govoriti, svaka obitelj ima svoju priču i tragediju. Bilo mi je teško kad je moj muž ranjen i kad sam imala hrabrosti da ga dovučem do bolnice. On je bio u stanju šoka, srušio se i rekao: “Ja sam gotov, čuvaj mi djecu”. Pružila sam mu prvu pomoć i dozvala hitnu pomoć iako su odjekivale granate. Kad smo ga vozač i ja predali u ambulantu, klonula sam na klupu, tješili su me. Tek onda sam shvatila da sam mu spasila život, rekla je Šesto.

– Manjina ljudi koja je ostala raditi u bolnici bili su dragovoljci. Kad radite sa srcem, možete sve učiniti. Nismo bili svjesni u što se upuštamo i kako će se to razvijati. Tijekom tih dana, izrasli smo u velike ljude jer smo srcem radili ono što se mora, spašavali smo živote, rekla je Šesto.

– Tri mjeseca nismo izlazili iz toga pakla. Bili smo kao jedna obitelj, dodala je medicinska sestra.

Varaždinska policija branila je Vukovar

08:12

Vukovar je puna tri mjeseca branilo oko 1800 branitelja, u čemu je sudjelovalo i 200-tinjak varaždinskih policajaca. Slabo naoružani, promrzli i gladni ostali su do kraja, mnogi su poginuli, a neki završili u logorima. 

– Godine 1991. u pakli Vukovara bilo je 200-injak policajaca PU Varaždin. Po zapovijedi MUP-a RH specijalna jedinica PU Varaždin tzv. Rode dobile su zadatak da pokušaju oslabiti napade na naše dečke u samom Vukovaru. Zadatak je bio da pokušamo probiti obruč oko Vukovara kroz selo Karadžićevo, no međutim naišli smo na puno jačeg neprijatelja i brojnijeg po oružanju. Tu smo stradali, nas stotinjak dečki s područja Međimurja, Varaždine, Podravine, Zagorja. Petorica dečki je poginula, preko 30 ih je što teže što lakše ranjeno. Slavko Štrlek završava u logoru u Sremskoj Mitrovici, prisjetio se Ivo Loborec, pripadnik varaždinske policije i sudionik u obrani Vukovara.