Umirovljena hrvatska časnica i rođena Vukovarka Tanja Belobrajdić u srijedu je održala predavanje uz projekciju koje se temelji na monografiji “Nisu zaboravljeni – Grad heroja”, zbirci priča o poginulim i nestalim braniteljima Vukovara, koju je objavila uz sufinanciranje Ministarstva hrvatskih branitelja. 

Ovim predavanjem Pučko otvoreno učilište Velika Gorica prigodno je obilježilo Dan sjećanja na Vukovar, a Gradska vijećnica uistinu je bila premala za sve one koji su htjeli poslušati Belobrajdić.

Poučno, emotivno i autentično predavanje autorica je popratila s projekcijom fotografija i kraćih video materijala.

“Ja bih prije rekla da sam kroničar jednog vremena, jer sam zapisivala sudbine ljudi koji su to vrijeme obilježili”, kazala je Tanja Belobrajdić na samom početku.

‘Treba razumijeti one koji su propatili’

Autorica je goričkoj publici otkrila na poteškoće koje je nailazila tijekom pisanja knjige od susretanja s pogrešnim činjenicama i datumima pogibije branitelja, do ublažavanja načina kako je tko preminuo. Pisanju kojem je valjalo pristupiti vrlo oprezno Belobrajdić se posebno posvetila unutar šest godina i tu je nastalo na desetke priča i više od 250 životopisa branitelja.

“Naizgled priče izgledaju jednostavno, ali za neke je pojedince napisati priču bilo gotovo nemoguća misija jer mnogi su bili jedinci, roditelji su umrli i tako dalje. Dobila sam već i PTSP tijekom pisanja ovih priča u tih šest godina nego za ono vrijeme što sam bila u Vukovaru, vjerujte mi to je od petka do petka more tuge. I ja sam bila jedno vrijeme dio ekipe ‘ostavimo prošlost, okrenimo se budućnosti’, ne kažem da to ne treba, treba, ali treba i razumjeti one ljude koji su propatili”, kazala je publici u kojoj je, napomenimo, bilo i djelatnika vukovarske ratne bolnice i branitelja s Trpinjske ceste. 

Glavni motiv je sprječavanje zaborava

Govoreći o tome što ju je potaknulo da zapiše sve te priče, Belobrajdić je kazala da joj je glavni motiv sprječavanje zaborava.

“Želja mi je da njihovim obiteljima, prijateljima pokažemo da nismo zaboravili na njihovu žrtvu i vašu žrtvu. Također, ne manje važno je da se razbije ružna paradigma o braniteljima, i da se razbije ružna simulacija da su u obranu domovine krenuli avanturisti i ljudi koji nisu imali što izgubiti. Ovime pokazujem da su to itekako bili ljudi koje je netko volio, koje je netko čekao, za koje je netko strepio, nadao se da će izaći živi iz Vukovara, ili logora, nažalost mnoge te nade su ostale neostvarene”, rekla je tijekom predavanja. 

‘To smo mogli biti mi’

Priče u knjizi ujedno prate i tijek bitke za Vukovar pa su neprocjenjivo štivo svima onima koji žele detaljnije proučiti što se tada događalo u Herojskom gradu i na koji način, dok je sve popraćenom čistom ljudskom empatijom koja knjizi daje dodatnu težinu i ukazuje na sve one koji i danas pate za svojim najmilijima koji iz Vukovara nisu izašli živi.

Umirovljena časnica HV-a prisjeća se svojih suboraca i svog rodnog grada: ‘Nisu zaboravljeni’

“Voljela bih ako će kod od vas čitati ove knjige da pročitate svaku od ovih priča, ne napreskokce jer je možda jedna zanimljivija od druge, iza svake priče stoje isplakana srca i more suza. To smo mogli biti mi. Naša djeca. Naši očevi majke braća i sestre, ali nismo jer smo imali sreće. Kada ćete zatvoriti posljednju stranicu vjerujem da ćete osjetiti duboko poštovanje i zahvalnost njihovoj žrtvi. Velika Gorica hvala što ste svojim dolaskom večeras pokazali da poštujete te ljude koje je vrijedno pamtiti”, zaključila je Tanja Belobrajdić., piše direktno.hr