Za objektivno mišljenje i kritički stav pa tako i o digitalnom zdravlju potrebno je, prije svega znanje i svijesti o sebi i zbivanjima oko sebe. Sveprisutnija indiferentnost i nerazumijevanje, nerijetko je produkt nejasnoće koja nas okružuje i izostanka edukacije, kao uvjeta postojanja i opstanka ljudske zajednice. U kontekstu edukacije javnosti legitimno je postaviti pitanje – odgovara li nekome takvo stanje u kojem, unatoč pristupačnim informacija izostaje proces jasnog prenošenja dosadašnjih iskustava i znanja, društvenih normi i vrijednosti, imajući u vidu da digitalna tehnologija pokreće revoluciju u zdravstvu, da digitalno zdravlje predstavlja širok multidisciplinarni koncept i da će isto biti duboko involvirano u zdravlje i život pojedinca, ali i zdravstvene organizacije i njihovo upravljanje. Iako u Komunikaciji o digitalnom zdravstvu i skrbi iz 2018. stoji jedan od stupova na kojima će se temeljiti i bolje informiranje građana, postavlja se pitanje zašto, iako se u osnovi radi o počecima isto već nije počelo. Sama implementacija digitalne i zdravstvene pismenosti kroz obrazovni sustav je složenija, nego što se na prvu čini, jer ovisi o nizu čimbenika, od nedovoljnog broja prosvjetnih radnika, nedovoljne kompetencije i educiranosti, nedostatka podrške za razvoj politike, nedovoljno jasnih smjernica i okvira. Ovdje se radi i o izostanku zdravstvene kulture koja stavlja dobrobit u središte svakog aspekta života, odnosno zdravlje čini zajedničkom vrijednošću. Kakav god odgovor dali, ostaje činjenica da većina ljudi ne razumije što je digitalno zdravlje i što isto donosi, koje su pozitivne, koje negativne strane, koji su to izazovi na koje će trebati odgovoriti, zato je i ovaj projekt „Promocija zdravlja i poticanje zdravstvene kulture” izuzetno važan.
Na tragu same vizije globalne strategije digitalnog zdravlja kojom se treba poboljšati zdravlje za sve ljude, nameće se i pitanje koliko se, zapravo radi o stvarnoj brizi za zdravlje ljudi, ako u obzir uzmemo sve veću zdravstvenu nejednakost, skupu personaliziranu medicinu, sam koncept neoliberalizma koji koncentrira kapital i moć te činjenicu da bi, prema projekcijama globalno digitalno zdravstveno tržište zbog velikog skoka u broju zdravstvenih aplikacija moglo do 2027. dosegnuti 833,44 milijarde USD (Precedence Research).
Sve u svemu, digitalno zdravlje podrazumijeva područje znanja i prakse povezano s razvojem i korištenjem digitalnih tehnologija za poboljšanje prevencije, dijagnosticiranja, liječenja, praćenja i upravljanja zdravljem te za praćenje načina života koji utječe na zdravlje. Umjetna inteligencija, veliki podaci, blockchain, zdravstveni podaci, zdravstveni informacijski sustavi, infodemija, Internet stvari, interoperabilnost sve su to područja digitalnog zdravlja ili su povezana s njim. Digitalno zdravlje uključuje i aplikacije za mobilno zdravlje (mHealth), elektroničke zdravstvene zapise (EHR), elektroničke medicinske zapise (EMR), nosive uređaje, personaliziranu medicinu, telezdravlje i telemedicinu, kao podskupinu telezdravlja koja isključivo pruža kliničke usluge, kao što su upravljanje lijekovima, specijalističke konzultacije putem zaštićenih video i audio zapisa.
Ako se pitamo zašto je digitalno zdravlje sve više u fokusu odgovor, prije svega leži u sve većoj potrebi reformi i inovativnih rješenja kako bi zdravstveni sustavi postali otporniji, pristupačniji i učinkovitiji u pružanju kvalitetne zdravstvene skrbi. Naime, na globalnoj razini pa tako i u EU javna potrošnja na zdravstvo i dugoročna skrb u stalnom je porastu i takav trend se nastavlja. Pred državama i zdravstvenim sustavima su ozbiljni izazovi o kojima smo nerijetko pisalo, od demografskog starenja stanovništva, nedostatka radne snage u zdravstvu, višestrukog obolijevanja do sve većeg tereta neprenosivih bolesti koje se mogu spriječiti, a koje uzrokuju rizični čimbenici poput duhana, alkohola i pretilosti te drugih bolesti poput neurodegenerativnih i rijetkih bolesti. Ujedno se svjedoči i sve većoj prijetnji od zaraznih bolesti zbog povećane otpornosti na antibiotike te zbog novih patogena ili onih koji se ponovno šire.
Nedvojbeno digitalno zdravlje ima svoje prednosti u prevenciji bolesti, pomaganju pacijentima u praćenju i upravljanju kroničnim stanjima. Digitalni zdravstveni alati imaju ogroman potencijal za poboljšanje naše sposobnosti točne dijagnoze i liječenja bolesti te za poboljšanje pružanja zdravstvene skrbi za pojedinca. Dodatno, tehnologije, kao što su pametni telefoni, društvene mreže i internetske aplikacije nude pacijentima nove načine praćenja zdravlja te veći pristup informacijama. Kako bi slikovitije prikazali kako funkcionira digitalno zdravlje poslužit ćemo se primjerom poput pacemakera koji su temeljeni na pametnim telefonima. Koristeći mobilnu aplikaciju isti su povezani s pametnim telefonom i dizajnirani su za bežični prijenos podataka u pacijentovu mrežu, dajući istom bolji uvid u zdravstvene podatke iz pacemakera i prenošenje zdravstvenih informacija svojim liječnicima. Upravo pandemija COVID-19 bila je svojevrsni okidač za ubrzanje digitalnog zdravlja i dovela je do porasta potražnje za praćenjem osobnog zdravlja putem nosivih uređaja, koji se nalaze na granici između potrošačkih i medicinskih uređaja. Prodavači nosivih uređaja dodali su značajke za varijabilnost otkucaja srca, elektrokardiografiju i kontinuirano praćenje glukoze. Mnoge bolnice, primjerice koriste alate za praćenje pacijenata, temeljene na umjetnoj inteligenciji za prikupljanje i liječenje pacijenata na temelju izvješća u stvarnom vremenu.
Napredak u umjetnoj inteligenciji, velikim podacima, robotici i strojnom učenju i dalje donosi velike promjene u digitalnoj zdravstvenoj skrbi. Također, promjene u krajoliku digitalne zdravstvene skrbi nastavljaju razvoj robotskih njegovatelja te uređaja i aplikacija za daljinsko praćenje pacijenata. Prema Deloitteu: “AI će omogućiti velika znanstvena otkrića, ubrzavajući stvaranje novih terapija i cjepiva za borbu protiv bolesti. Digitalna terapija omogućena umjetnom inteligencijom i personalizirane preporuke osnažit će potrošače da spriječe razvoj zdravstvenih problema. Uvidi generirani umjetnom inteligencijom utjecat će na dijagnozu i izbora liječenja, što dovodi do sigurnijih i učinkovitijih tretmana. Dodatno, inteligentna rješenja proizvodnje i opskrbnog lanca osigurat će da se ispravni tretmani i intervencije isporuče u točnom trenutku koji je potreban pacijentu.” S druge strane, kada govorimo o EU tu je i prednost prekogranične zdravstvene zaštite koja se očekuje u skorijoj budućnosti i u kojoj bi se trebala izgraditi infrastruktura digitalnih usluga e-zdravstva koja će pružateljima zdravstvene zaštite omogućiti razmjenu e-recepata i sažetaka medicinskih podataka o pacijentu.
Zdravstveni podaci su ključni čimbenici koji omogućavaju digitalnu transformaciju i koji se odnose na prikupljanje, analiziranje i korištenje podataka o potrošačima, pacijentima, fizičkim i kliničkim podacima koji su previše složeni da bi se razumjeli tradicionalnim sredstvima obrade podataka. Iako masovni podaci mogu pružiti velike prednosti, od smanjenja pogrešaka u liječenju, analize podataka o pacijentima gdje softver može pronaći nedosljednosti između zdravstvenog stanja pacijenta i propisanih recepata, sprječavanja gubitka ili dupliciranja informacija, pružanja pomoći u preventivnoj skrbi i razvoju preventivnih planova koji pacijentima pomažu da ostanu zdravi i da se eliminira sama potreba pacijenata za zdravstvenim uslugama u budućnosti do optimalne kadrovske organizacije još uvijek, imajući u vidu izazove zdravstvenih podataka govorimo o budućnosti. Naime, zbog količine podataka, njihove raznolikosti i potrebne točnosti zdravstveni sustavi tek trebaju usvojiti tehnologiju koja je sposobna prikupljati, pohranjivati i analizirati te informacije. Na razini EU, a kako stoji i u samoj Komunikaciji o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi, zdravstveni podaci često nisu dostupni samim pacijentima ili javnim tijelima, zdravstvenim djelatnicima kako bi im pomogli u pružanju boljeg dijagnosticiranja, liječenja ili personalizirane skrbi, a ako i jesu tada tehnologije nisu interoperabilne, odnosno nemaju sposobnost da dva ili više sustava djeluju jedinstveno. Drugim riječima zdravstvenim sustavima nedostaju ključne informacije za optimizaciju usluga, a pružatelji usluga ne mogu ili teško mogu ponuditi učinkovita digitalna rješenja za zdravstvo, što predstavlja stalan izazov i onemogućuje integrirani pristup za sprječavanje bolesti, skrb i liječenje, bolje usmjerenom potrebama ljudi.
Digitalno zdravlje napravilo je velike pomake i trebalo bi u budućnosti postati sastavni dio zdravstvenih prioriteta te ljudima koristiti na etičan, siguran, pouzdan, povjerljiv, pravedan i održiv način. Međutim, pred digitalnim zdravljem su veliki izazovi, ali i zabrinutost. Otvaraju se mnoga pitanja, od digitalne pismenosti među pacijentima, nejednakog pristupa zdravstvenoj skrbi do pitanja povezanih s pohranjivanjem podataka, pristupom, dijeljenjem i vlasništvom te posljedično i pitanja sigurnosti i privatnosti. Globalna digitalna strategija naglašava da zdravstveni podaci trebaju biti klasificirani, kao osjetljivi osobni podaci ili informacije koje zahtijevaju visok standard sigurnosti te se naglašava potreba za snažnim zakonskim i regulatornim propisima i kibernetičkom sigurnošću. Unatoč svim mogućim predviđenim posljedicama, postoji i dio nepredvidljivosti same tehnologije, odnosno čovjeka koji je stvara. Naime, rođena ideja je jedno, ali kad ode u negativnom smjeru je nešto drugo. Ako napravimo poveznicu između GDPR uredbom za zaštitu osobnih podataka s nedavnim slučajem EOS Matrixa koji je zbog kršenja prava vezanih za zaštitu osobnih podataka dužnika, među kojima je i interna baza podataka o zdravstvenom stanju dužnika kažnjen s gotovo 5,5 milijuna eura, što se zaključuje? Upravo ovo što je navedeno, odnosno nema jamstva da netko neće iskoristiti zdravstvene podatke i zlouporabiti ih.
Podaci u vezi s zdravljem pojedinca vrlo su osjetljiva kategorija i ukoliko nisu optimalno zaštićeni mogu izazvati ozbiljne probleme, od diskriminacije, stigmatizacije do sam isključenosti iz društva. Što ako poslodavac želi prikupiti podatke iz rezultata genetskog testiranja zaposlenika izravno na potrošača? Ili što ako su medicinski uređaji hakirani? Dodatne brige odnose se na tehnologiju i etiku. Na primjer, kada se koriste medicinski roboti, tko je odgovoran za pogreške učinjene tijekom operacije: bolnica, programer ili proizvođač tehnologije, liječnik koji je koristio robota ili netko drugi?
Unatoč mnogobrojnim benefitima digitalnog zdravlja, prisutna zabrinutost nije imaginarna već stvarna, ako se u obzir uzmu i vrtoglave promjenei potreba prilagodbe, velika ovisnost o tehnologiji koja ne daje izbor već se nameće i smanjuje individualno djelovanje i sposobnost ljudi da samostalno tumače stvarnost i djeluju.
Digitalno zdravlje treba svakako pozdraviti, no stalno treba imati na umu da su staze budućnosti nepoznate i da će, kao i uvijek ovisiti o ljudskom djelovanju.
Piše: Snježana Nemec/ Demos Media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
