Danas na Dan policije Index je primio pismo jedne policijske službenice upućeno ministru policije Davoru Božinoviću koja je htjela ostati anonimna.

Pismo prenosimo u cijelosti.

“Poštovani g. Ministre,

Pišem Vam u nadi da će se nešto napokon pokrenuti, a opet svjesna posljedica koje će mi ovo pismo donijeti, jer vjerujem, naći ćete me.

Pa da krenem,

Zašto policijski službenici ne moraju na liječnički?

Objasnite mi, molim Vas, kako je moguće da policijski službenici, ovlaštene službene osobe, koje svakodnevno nose oružje na boku, po 10, 15, 20 godina ne moraju ići na liječnički pregled? Kako je moguće da u vojsci, koja je kao i policija dio oružanih snaga RH-a, idu na liječnički svake tri godine, s oružjem nemaju svakodnevni susret, a policajci koji su uvijek s pištoljem, isti nemaju? Velite da nije točno, pa evo ja osobno nisam bila 10 godina na liječničkom. Ustvari, nisam bila od kada sam primljena u MUP. I da, znam, počeli su liječnički, za starije od 50 i gle čuda po nekim privatnim klinikama. Zašto nije Šarengradska? Pretpostavljam, ne bi nitko prošao. Zašto vam na visoko rangiranim mjestima rade ljudi koji ne znaju svoj posao? Zašto ste za sva takva mjesta postavili uvjet fakultet? S tim da nije bitan kakav je fakultet, nego samo da je. Znači, teta u vrtiću može brinuti o Sigurnosti prometa? Upravni pravnik može biti službenik za maloljetničku delinkvenciju?? Zašto?

Objasnite mi, molim Vas, kako je moguće da policajac s 20 godina staza u državnoj službi, srednjom stručnom spremom, koeficijentom od 1.019, ima neto plaću manju od 1200€?

Zašto se u policiju upleo državni ispit koji apsolutne veze nema s policijskim poslom, na kojem svjesno ruše već generacije ljudi, na kojem ljudi koje ste školovali, za svakog ponaosob, izdvojili oko 40.000 kuna, padaju na državnom ispitu i dobivaju otkaz? Zašto svi policajci znaju da se na državnom ispitu dio pusti, a dio ruši? Nije li to neko kazneno djelo? Je li Zakon o upravnom postupku, uredsko poslovanje i sl. zaista nužan kod ovlaštenja policijskog službenika?

Ako je, zašto ste maknuli dio koji se odnosio na policijski posao? Da, ne znam ni ja. Znam samo nekoliko mladih, pametnih i divnih ljudi koji su pali na državnom ispitu, tri puta, i koji su poslani kući. Što mislite kako ti ljudi vide policiju? Što mislite kako će ju vidjeti 100 drugih ljudi koji su dobri s njima? Nikako, kao jad i bijedu. Kao organ koji prima ljude, uvjetuje ih i na kraju im da nogu u tur zbog neke nadrndane tete u komisiji državnog ispita.

Pa kakve veze, dovraga, ima himna Europske unije s policijskim poslom? Nisu naučili? A dobro, imenujte mi jednu osobu koja zna Zakon koji je napisala? Nema je, ni sami ne znaju što su napisali. Ili znaju? Zašto službenice za vrijeme porodiljnog i rodiljnog dopusta ostaju neocijenjene? Zašto su načelnici uvjetovani kod ocjenjivanja službenika? Zašto većina mora biti ocijenjena s ‘dobar’?

A recite mi još, je li normalno da jedna postaja koja je u srcu ljetne sezone smještena na jadranskoj obali, radi s 2 policajca po smjeni, policajca koji zajedno imaju 130 godina? Pa onda po jedan u smjeni sam? Je li normalno da jedna policijska postaja ima toliki manjak ljudi da ljudi u njoj doslovno rade po tri posla uz svoje radno mjesto?

Ovo se više ne da gledati ni slušati

Znate, žao mi je što sam došla u period života s mišlju o davanju otkaza. Nemam još puno do prvih uvjeta za mirovinu, ali ovo se više ne da gledati, a ni slušati. Doveli ste nas u situaciju da nas je sram reći gdje radimo. Zašto? Zato što svojim postupcima ne štitite one koji su vam kotači ove ogromne firme, a to su oni obični policajci. Prašinari. Cestari. Da da, oni koji stoje po 5-6 sati jer treba dignuti rampu da konjica pod pratnjom prođe bez zastoja. Oni koji stoje satima na kiši i buri i ne znaju hoće li stići u jutro kući djeci.

Recite mi, koliko stegovnih mene očekuje nakon ovog pisma? Sigurna sam da ćete naći bar jednu. No nema veze, nije mi važno. Žalim svaku sekundu provedenu u ovoj uniformi. Žalim, jer ne možeš preživjeti mjesec s ovom plaćom. Da, znam da ljudi imaju i manje plaće, no ti ljudi ne nose oružje, ne nose u glavi slike poginulih, ubijenih i slično. Recite mi, zašto smo mi jedina država, jedina policija u EU, koja nema organizirane psihosocijalne tretmane nakon stresnog događaja na poslu? Ne treba nam? Dobro, recite mi, kako bi se osjećali da idete na prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradalo dijete, ma čak i bilo koja druga osoba? Normalan čovjek, kada vidi povrijeđenu životinju, nije mu svejedno, a kamoli kada vidi mrtvog čovjeka.

Znate, te slike se iz glave ne brišu. Postaju nam svakodnevica na koju se prilagođavamo, koju ignoriramo, koju stisnemo negdje duboko u podsvijesti. I kad tad ona izađe na vidjelo. Recite mi, koliko policajaca bi, da ih sutra pošaljete na izvanredan liječnički pregled s obaveznim psihotestiranjem, taj isti pregled prošlo? Policajci vam rade za minimalac, nose glavu u torbi, ne obavljaju liječničke preglede, jednom do dva puta godišnje idu na gađanje, uskraćuju im se prava, ne priznaju im se staž za zvanja, ne pušta se ljude od 50-60 godina u mirovinu, gazite ih do zadnje kapi krvi. I znate kako ćete proći? Tako da više nećete imati osobu koja će htjeti u ovaj sustav. Ili ćete imati leglo kriminala. Bit ćemo Brazil u malom. Ako vas ne dira sve do sada napisano, maknite logo s naših automobila. Jer nismo sigurnost i povjerenje. I nećemo biti, sve dok o nama ne počnete brinuti. Sve dok vam svaki policajac ponaosob ne postane ime i prezime, a ne samo broj na papiru.

Očistite redove od kukolja, bez obzira na stranku u kojoj su

Kako ćemo zaštititi građane ako ne možemo zaštititi sami sebe? Zašto moramo đonom prema svakom? Zašto se moramo bojati ako pustimo starog Marka koji vozi kruh iz trgovine i nema pojas? Nije nam on problem. Nije nam on niti slični njemu razlog nenormalnog broja poginulih. Razlog je šupalj zakon, loše pravosuđe i manjak ljudstva. I sve dok nam svi sinovi očeva ne postanu jednaki. Sve dok sve sinove tih očeva ne počnemo gledati jednako, kao ili si napravio prekršaj i bit ćeš kažnjen ili nisi i nećeš, ne možemo dalje. I sve dok vam policajci grcaju u dugovima, kreditima, neimaštini, sve dok postoje u ovoj službi ljudi koji dršću na rečenicu ‘Znaš ti tko sam ja?’ nećete moći čuvati građane i imovinu. Očistite redove od kukolja, bez obzira na stranku u kojoj su. Postavite poštene i radišne ljude na pozicije. Podignite plaće. Uostalom, da svi mi imamo imalo mozga, otišli bi u bijeli štrajk i sve dok se plaće ne povise, ne bi naplatili ni jedne kazne na razini cijele države.

Poštovani gospodine Ministre unutarnjih poslova, probudite se, kasnite već bar dvije svjetlosne godine. Ah da, bila je korona. Izvinite.

Policajci vam nose poderane čizme koje su sami platili i kupili, jer one dobivene ne vrijede ‘pišljiva boba’. Policajci vam sami staju u trgovinu i kupuju vodu ljudima koje odvraćaju iz države. Policajci vam na terenu gladuju, spavaju u smrdljivim sobama, nemaju mjesto na koje mogu pohraniti oružje kada su izvan službe. Policajci vam nemaju opremu za rad. Nemaju svjetleće tablice svaki ponaosob. Nemaju suzavac svaki ponaosob. Nemaju osigurane uvjete za pregled i pražnjenje oružja nakon smjene i ne daj Bože neke intervencije u kojoj je morao ubaciti metak u cijev. Postaje se raspadaju, žene od 50 godina sjede na starim drvenim stolicama.

Kada ćete nas zaštititi? I zašto nećete?

Klime žicamo od sindikata, jer inače bi pocrkali od vrućine ljeti. Računala se gase i pale, brže nego lampice na boru. Uvjeti za rad su katastrofalni. Stari i oronuo namještaj, manjak uredskog materijala. Nemamo opremu za rad. Nemamo ljudi koji će raditi. Nemamo opremu za vršenje očevida. Brojevi se raspadaju. Svaka postaja ima svoju politiku o radu. Do kada? Koliko? Zašto? O čemu točno učite djecu na akademiji? Zašto nije normalno da policajac u tijeku smjene sjedne popiti kavu? Kada ćete nas zaštititi? I zašto nećete?

Podignite standarde za prijem u policiju, uvedite redovne kontrolne liječničke preglede svake tri godine, podignite plaće onima koji rade, uozbiljite se, dok nam svima nije prekasno. Ili možda je. Treba pitati granicu. Ili Mihaelu. Ili svaku osobu, žrtvu Nasilja u obitelji, koju država nije zaštitila. I dokle god mi kao organ vlasti ne počnemo kazneno prijavljivati za ubojstvo sudce koji puštaju recidiviste uz smiješne mjere opreza. I sve dok vam službenice na šalterima koje se razapinju od posla dobivaju plaću od ni 600€. Sve do tada, nećemo daleko. Čak ni na istok.

S poštovanjem,

Policijska službenica”