Lena je ispričala kako se nakon razvoda od Patrikovog oca preselila u Pulu, gdje je iz početka jedva sklapala kraj s krajem. Pomogli su joj susjedi i članovi udruge ‘Naš san, njihov osmijeh’, koji su kupili knjige za sina

Lena Strinavić iz Brodskog Stupnika kraj Slavonskog Broda u ovogodišnjoj sezoni RTL-ovog showa bori se za Antino srce, a sve je oduševila svojim vedrim karakterom. No, iza tog karaktera krije se tužna životna priča. Naime, u Puli živi već 18 godina, ondje je odgojila svog 19-godišnjeg sina, a u showu je podijelila i to da je volonterka. Za RTL.hr ispričala je kako je ostala trudna u četvrtom razredu srednje škole i od korisnice humanitarne udruge postala je volonterka. 

– Vrlo mlada sam ostala trudna, u četvrtom srednje. Prije toga sam dečke uvijek opisivala kao ‘privjeske za ključeve’, nešto što nam nije potrebno. Ali onda su proradili hormoni… Imala sam 19 godina. Sjećam se da sam majci Ani koja je radila u šumariji poslala poruku ‘Čestitam, postat ćeš baka’, a ona ju nije ni vidjela. Kad sam je upitala je li pročitala moju poruku, rekla mi je da joj je pokažem – moji roditelji su mi podrška od početka. Bio mi je problem reći tati, ali onda sam mu rekla da će postati djed, a on mi je rekao: ‘Kćeri, a to je tvoj problem, nije moj’. Udala sam se za oca svog djeteta kad sam bila u sedmom mjesecu trudnoće. Trebalo je to biti malo vjenčanje, a na kraju smo imali preko 200 gostiju. Moj, sad već bivši muž, je u to vrijeme bio student, iz Kutine. Naš brak je ubrzo počeo pucati – nakon što se rodio moj sin Patrik. U godinu dana sam se udala, rodila i rastala. Vratila sam se svojoj obitelji, a odjednom sam dobila priliku otići raditi sezonu na more.

Prvo sam radila u Funtani, zatim u Vrsaru i na kraju završila u Puli. Radila sam u mesnici i u Uljaniku... Moj sin je za to vrijeme bio s mojim roditeljima, rekla je Lena koja je ubrzo ušla u novu vezu i preselila se u Pulu. 

– Nakon što je ta moja veza pukla, ja sam se pokupila s djetetom i otišla. Sjećam se da su taman bili ljetni praznici, Patrik je završio treći razred osnovne škole. Mjesto gdje sam radila preko sezone obećavalo mi je i posao preko zime, no od toga nije bilo ništa. Nisam stajala dobro financijski. Jedna cura, tad je bila studentica, mi je dala broj od Igora Loparića iz udruge ‘Naš san, njihov osmijeh’ . To je udruga koja je sad u trećem mjesecu proslavila 13 godina djelovanja. U tom periodu života zaista nisam imala ništa i jednostavno sam smogla snage i nazvala taj broj. Igoru sam objasnila da sam došla s djetetom, da sam bez primanja, da sam bez plaće… On je meni donio i hranu i higijenske potrepštine – sve ono što mi je bilo potrebno za nekoliko mjeseci života. Mi smo odmah kliknuli i ja sam bila njihov stalni korisnik.

U početku se dobije stvari za oko dva mjeseca, a kasnije na mjesečnoj bazi. Uspjela sam pronaći posao, no udruga mi je i dalje pomagalo kad bi zaškripilo. Moj Patrik je slavio rođendan i njegova jedina želja je bila da ima bicikl. Ja mu ga nisam mogla kupiti. Udruga mu je u ‘Zemlji zabave’ organizirala proslavu… Znači ja jednu kunu, ma jednu lipu nisam dala, a bilo je tu svega. Pića, grickalica, torta i bicikl. Jedan čovjek je odlučio kroz udrugu mome sinu pokloniti bicikl. Ima dobrih ljudi na svijetu, ispričala nam je Lena i dodala kako joj je Igor kasnije pomogao i kad je trebalo kupiti Patriku knjige za školu. Također, ljudi iz ulice pomagali su joj da kupi Patriku što je potrebno za školu, što ju je rasplakalo. 

Naglasila je i koliko je bitno pitati za pomoć ukoliko nam je potreba, u takvim situacijama nema mjesta sramu ili strahu.

– Ja sam osoba koja će dati i pitati, ako mi treba. Kuhinja u kojoj sam kuhala u showu ‘Večera za 5 na selu’ je poklonjena kuhinja – nju sam dobila preko prijatelja. Ja živim od dobrote drugih ljudi. Vjerojatno je u meni zato toliko usađena ta potreba da pomažem i drugima. Uskoro sam i sama tu i tamo počela volontirati, a prije par godina udruga je imala inicijativu u kojoj su obilazili županije. Jedna od županija je bila i moja, Brodsko-posavska. Tu sam bila u kontaktu s mamom jer sam pakirala pakete pomoći. Mamu sam tražila da mi nađe ljude koji su potrebiti, ispričala je Lena koja je nakon razornog potresa u Petrinji i službeno postala volonterka. 

– Kad ti dođeš u obitelj, kad dođeš tamo gdje su djeca i doneseš im slatkiše. Taj osmijeh vam nema cijenu, kazala je Lena.