Predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac gostovao je u Pressingu, gdje se osvrnuo na cijeli niz tema – od korupcijskih afera koje potresaju HDZ, statusu Srba u Hrvatskoj pa sve do Milorada Dodika, Kosova i Aleksandra Vučića.

Ali, za početak, tijekom današnjeg koalicijskog sastanka šef HEP-a Frane Barbarić nije bio tema, iako se očekivalo da bi mogao biti. Pupovac je, kao i Dario Hrebak iz HSLS-a, ranije izjavio da je Barbarić teret.

“Poruka je bila prilično jasna i glasna. I ne prvi put. Prema tome, dobro je da nismo o tome ponovno razgovarali. Jasno je koji su stavovi SDSS-a. Tako da, premijer i Vlada, tehnički gledano, imaju ovlasti to raditi”, kazao je Pupovac pa otkrio što očekuje po ovom pitanju:

“Razgovarali smo o drugim temama koje su na dnevnom redu Sabora i aktivnosti Vlade, ili će biti.”

Ipak, što točno znači ova situacija, ostaje li Barbarić na čelu HEP-a?

“Predsjednik Vlade je poslao poruku da je to nešto o čemu će on odlučivati i o čemu on želi odlučivati. U ovom trenutku je to možda najbolji način. U svakom slučaju, on najviše zna o svemu tome, mnogo više od mene ili drugih. Svi znamo da postoje opterećujuće činjenice za predsjednika HEP-a, koje se ne bi smjele vezati uz tu vrstu pozicije. Premijerova je zadnja, on odlučuje. Mi možemo izraziti stavove, ali to nije nešto zbog čega bi koalicija trebala biti uzdrmana, posebno ne u završnom dijelu mandata. Što se nas tiče, ne kanimo politički destabilizirati Vladu ili političke okolnosti u zemlji, ali očekujemo da se ovakve stvari rješavaju na način na koji Vlada misli da je najbolji”, odgovorio je Pupovac.

Štete li korupcijske afere dužnosnika HDZ-a vladajućoj koaliciji i štiti li Plenković korupciju, pitanja su koja se nameću kroz posljednjih nekoliko mjeseci.

“Prije svega, nisam našao nikoga, niti sam čuo ikoga, tko upire prstom u predsjednika Vlade, a da se veže uz korupciju ili slično djelovanje. Postoje iskazi u smislu zaštite korupcije, ali ako pogledate unazad, on nije štitio čitav niz ljudi koji su se doveli u okolnosti da ih propituju institucije. Ono što primjećujemo jest da premijer nastoji u završnici mandata na neki način staviti branu na sve ono što prepoznaje kao neku vrstu kampanje koja može dolaziti iz sfere javnosti ili pojedinih interesnih krugova s političkim ambicijama. I, to je neka vrsta političke brane”, naglasio je Pupovac pa komentirao “lex AP”:

“Tu ima svega, iskreno govoreći. To je bila danas tema i otvoreno smo razgovarali. Sasvim je jasno da najveći dio ljudi koji su danas diskutirali imaju potpunu osjetljivost na to da se ne smije ugroziti medijske slobode. Ne očekujem da će promjene obuhvaćati novinare.”

Kad se spominju mediji, većina ih je objavila Crobarometar prema kojem je upravo Pupovac najnegativniji političar u Hrvatskoj. Je li razlog to što je Srbin ili jer se stvorila percepcija da je “premijer u sjeni”?

“Ne znam kako bih ti komentirao. U mojoj političkoj karijeri, bilo je malo perioda u kojima sam bio pozitivac. Nisam se previše pitao oko toga jer sam naviknut na negativan odnos s obzirom na rijetka istupanja i javno djelovanje. Nakon dugo vremena sam, evo, na televiziji. To je nešto što bi morao netko drugi ozbiljnije analizirati. Je li to zato što sam Srbin ili lider SDSS-a, ne znam. Dio “antisrpskog duha” je nazivati me premijerom u sjeni. Nemam pravog lijeka za to, ali imam dužnosti koje obnašam. Jedino se mogu tješiti da sam barem u nečemu prvi.”

A kako je zadovoljan onime što je Vlada učinila za Srbe u Hrvatskoj?

“Ni sam ne pamtim sve pa ne mogu očekivati da to pamte i drugi. Živimo od danas do sutra, ali kad pogledamo malo bolje kako je bilo od 2013. pa do 2019., bilo je žestoko. U Hrvatsku i Srbiju se vratila retorika konflikta, sukobljavanja i neokonzervativizma… Situacija se posljednjih godina smirila. Odnosi između Hrvatske i Srbije nisu onakvi kakvi bi mogli biti, ali prestale su neke aktivnosti.”

Iako tvrdi da je situacija bolja, kako onda gledati na napade koje je slavonski episkop Jovan doživio od srpske politike i medija, pa i same Srpske pravoslavne crkve, a samo zato što je kao povjesničar osporio mit o 500.000 ubijenih Srba u Jasenovcu.

“Nikad nećemo znati točne broje i popisati sve žrtve. U današnjim vremenima to nikako ne bi smio biti povod napada na jednog episkopa. Obračun je to ljudi konzervativnih pogleda, kojima nije dovoljno stalo da ratne strahote između Hrvata i Srba iz 20. stoljeća ostave iza sebe, već da nastave s ratnom retorikom.”

Ide li to na ruku onima s hrvatske strane koji umanjuju te žrtve?

“Oni koji to rade i koji ih preuveličavaju, nemaju poštovanja prema tim žrtvama i vrijeđaju osjećaje onih koji su doživjeli strahote.”

Židovska općina tražila je službeno, zastupnici manjina su podržali, ali nije došlo do zakonske zabrane korištenja ustaškog pozdrava “Za dom spremni”.

“Da nismo išli u promjene prekršajnog zakona, bio bih nezadovoljan, ali ipak se nešto događa. Zadovoljan sam utoliko jer to jest neko rješenje, koje može biti efikasnije od same promjene Kaznenog zakona, što bi moglo potrajati.”

Svakako, ne može biti zadovoljan odnosom s predsjednikom Zoranom Milanovićem, koji tvrdi da dobiva više glasova Srba na izborima.

“S obzirom kakva je bila komunikacija, bolje da je ni nema, ali nadam se da će se to promijeniti. Što se glasova tiče, znam koliko smo Srba u Hrvatskoj mi potaknuli da glasa za njega. Njegov program i izjave su se promijenile i žao mi je zbog toga. A od sukobljavanja nitko nema koristi, osim možda njega, zbog rejtinga. Država, društvo, nacija, ljudi oko nas… nemaju osobitu korist. A malom promjenom bi se mogla promijeniti i biti velika.”

Ako HDZ bude imao većinu, je li spreman i na treću koaliciju?

“Hrvatskoj treba neka vrsta kontinuiteta. Ne mislim u programima, nego kontinuiteta u ostvarivanju politika. Treba nam usklađenija i stabilnija vlast, usmjerena na različite aspekte ekonomije, obrazovanja, reformi unutar društva kao pravosuđe, uprava, zdravstvo za koje ne znamo kako će završiti.”

A što kad bi se u koaliciji našao Domovinski pokret?

“Svašta nisam mogao zamisliti, ali se dogodilo jer se ljudi mijenjaju, kao i okolnosti.”

Iako u Hrvatskoj postoje problemi, ono između Srbije i Kosova ovog se vikenda dodatno pogoršalo jer može doći do eskalacije.

“Strahujem od eskalacije, to se nije smjelo dogoditi. Bojim se da je to rezultat “mnogo babica, a loš porod”. Babica ima više, a nažalost ni oni koji bi trebali odlučnije reći što treba uraditi da se takva vrsta sukoba sa smrtnim ishodima ne događa. Previše se razvlači, previše se oklijeva, previše se pregovara, usuglašava, donosi dokumenata… čija snaga ostaje mrtvo slovo na papiru. Neophodno je da međunarodni posrednici i zajednica zauzmu čvrst stav da nikakvih jednostranih i nasilnih akcija ne smije biti, nego da se mora razgovarati dok se ne dođe do rješenja.”

Odnosi Milorada Dodika i Zorana Milanovića pak djeluju kao nikad bolji…

“Nemam ništa protiv da ljudi budu međusobno dobri bez obzira je li mi to sasvim jasno. Samo, volio bih da to nije na štetu nekog trećeg i da čini političku kulturu manje pozitivnom ili manje razvijenom. To mi u toj cijeloj priči smeta”, zaključio je Milorad Pupovac.