Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti;
Poštovani članovi i članice DSV-a,
dana 31. kolovoza 2023. bit će održan razgovor s kandidatkinjama i kandidatima za dva upražnjena mjesta na Vrhovnom sudu RH, Građanski odjel.
Osposobljenost i usavršenost sudaca, pogotovo onih Vrhovnog suda preduvjet su da svaki građanin Republike Hrvatske ostvari ustavno pravo da mu „nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima“. Stoga je za sve te kandidate izuzetno značajno da dobro poznaju i primjenjuju pravo EU-a koje je obvezatno u Republici Hrvatskoj te je posebno obvezatno primjenjivati pravorijek iz presuda Suda EU.
Kao udruga koja se bavi zaštitom potrošača korisnika financijskih usluga moramo ukazati na za nas zabrinjavajuću činjenicu da kandidatkinja Senija Ledić, s najvećom ocjenom za obnašanje sudačke dužnosti, izgleda ipak nedovoljno dobro poznaje pravo EU-a te nedovoljno dobro prati sudsku praksu Suda EU, ali čak i samu praksu Vrhovnog suda RH.
Tako je sutkinja Senija Ledić koja vodi na listi po ocjenama, već dvaput sudjelovala kao sutkinja izvjestiteljica u vijećima koja su donosila potpuno pogrešne i neutemeljene odluke povodom konvertiranih kredita u slučaju franak, potpuno suprotne presudama Suda EU i Vrhovnog suda RH. Radi se o neutemeljenim odlukama protiv potrošačkih prava potrošača s konvertiranim kreditima u predmetima Županijskog suda u Splitu Gž-1844/17 i GŽ-2427/18, za što imamo čvrste argumente.
U predmetu Gž-1844/17 sutkinja je već na neki način „dobila packu“, jer je odlukom Revd-162/2020 u Vrhovni sud RH dopustio reviziju, citiramo: „Dopušta se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1844/2017-2 od 5. rujna 2019. radi slijedećeg pravnog pitanja koje u bitnom glasi: Ima li tužitelj pravni interes u pojedinačnoj tužbi postaviti deklaratorni zahtjev kojim bi tražio utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu, u ovom slučaju čl. 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 6. veljače 2007., odnosno odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi?“ s obrazloženjem koje glasi:
„3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP radi pravnog pitanja navedenog u izreci ovoga rješenja. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da je riječ o pravnom pitanju koje je važno za rješenje ovoga spora i o kojemu odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odluci poslovni broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.“
Nameće se pitanje, kako to da sutkinja Ledić 5. rujna 2019. odlučuje negativno u predmetu po kojemu je Vrhovni sud RH potpuno drugačije ujednačio sudsku praksu 7 mjeseci prije, 12. veljače 2019.? Može li takva sutkinja kvalitetno obavljati posao na Vrhovnom sudu, ako ne poznaje (zlobnici bi rekli „ako se pravi da ne poznaje“) praksu toga suda o kojoj se javno govorilo mjesecima, jer je to bila vrlo aktualna tema u javnom prostoru, kojoj je posvećena čak i jedna emisija Otvoreno na HRT-u?
U presudi Gž-2427/2018 koja je donesena 10. lipnja 2020. dotična sutkinja izvjestiteljica ponovno ne prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz temeljnog ugovora konvertiranog kredita pa time opetovano ne poštuje odluku Vrhovnog suda RH Rev-2868/18 te identičnu novu odluku Rev-18/2018 iz svibnja 2020. (donesena također prije sporne presude ŽS u Splitu). Ta će se presuda u kojoj je sutkinja Ledić imala glavnu ulogu također bez ikakve sumnje revizijski preinačiti, jer nije u skladu s ujednačenom sudskom praksom Vrhovnog suda.
Nemamo pravo to od vas zahtijevati, ali možemo apelirati da zbog demokratskih standarda, kojima kao društvo težimo, provjerite je li u redu za suca Vrhovnog suda imenovati nekoga tko ne poštuje ili ne zna za odluke Vrhovnog suda utemeljene na pravu EU-a.
Također apeliramo da sve kandidate propitate o poznavanju prakse Suda EU vezano za konvertirane CHF kredite, koja se ogleda u presudama C-118/17, C-705/21 i C-452/18 koje redom daju za pravo potrošačima sudski utvrđivati ništetnost ugovora i na temelju toga vještačiti iznose restitucije unatoč provedenim konverzijama, koje po odlukama Suda EU nisu prepreka za punu restituciju.
Na temelju poznavanja i shvaćanja tih presuda valjalo bi odlučiti zadovoljavaju li kandidati kriterije potrebne za odlučivanje u predmetima koji su još uvijek neriješeni na Vrhovnom sudu RH, a tiču se obeštećenja potrošača s konverzijama, jer o tome ovise deseci tisuća pokrenutih tužbi koje su u prekidima do odluke Vrhovnog suda. Naime, pat pozicija u spomenutim predmetima traje od neuspješne sjednice građanskog odjela VS-a iz prosinca prošle godine, kada je na vidjelo izašla podijeljenost sudaca na dvije suprotstavljene strane, dok neki suci nisu niti htjeli glasati tj. bili su neutralni odnosno nisu se niti pojavili na sjednici, što je nespojivo s obavljanjem sudačke dužnosti koja za glavni cilj ima upravo meritorno suđenje utemeljeno na zakonima i pravu Unije.
Bilo bi protivno Ustavu, ali i moralu, imenovati nove suce Vrhovnog suda koji bi o tim, ali vrlo vjerojatno i o nekim drugim predmetima odlučivali arbitrarno ili bi pokušali izbjegavati svoju zadaću.
Možda smo bezrazložno zabrinuti, no upravo nam vodeća kandidatkinja ne ulijeva povjerenje u ispravnost i utemeljenost njezina budućeg suđenja, pa vas molimo da uzmete u obzir naše otvoreno pismo, a zasigurno bi bilo dobro informirati javnost na okolnosti provođenja natječaja te transparentno izložiti kriterije odabira sudaca Vrhovnog suda koji moraju obvezatno primjenjivati europsko pravo u svojim odlukama., navodi se u priopćenju UF
