Možda SDP i Možemo ne idu zajedno na parlamentarne izbore, no to ne znači da ekipa iz Možemo nema ogromne, čak i pomalo neopravdane ambicije koje ne prati njihov rejting. Ne treba, međutim, Možemo otpisati, oni su i na primjeru Zagreba kojim upravlja Tomislav Tomašević pokazali da su iznenađenja moguća i da pobjeđivati znaju, a osim toga, i objavom da na izbore izlaze samostalno u Možemo su pokazali da “kuže” politiku, da znaju komu se obraćaju, da znaju voditi kampanje, što se, doduše, za Zagreb ne bi moglo reći. Tomašević je i kadrovski i operativno podbacio na svakom koraku, a u Možemo se nadaju da im to ipak neće previše naštetiti u kampanji koja im predstoji i u koju najžešće od svih ulazi njihova kandidatkinja za premijerku Sandra Benčić, zbog koje i od koje se premijeru Plenkoviću diže kosa na glavi.

Strah i prezir

Premijer ni najmanje ne simpatizira Benčić, koju u HDZ-u nazivaju histeričnom ženom, s kojom bi Plenković mogao imati problema tijekom sučeljavanja u kampanji. Takav stav i nije čudan, Benčić je doista postala britka političarka koju na ljevici simpatiziraju, a nad kojom se na desnom spektru zgražaju. Ona je, tvrde upućeni, najzaslužnija za uspjeh platforme Možemo te voli biti utjecajna, što je potvrdila i prva Tomaševićeva uprava Holdinga govoreći o sastancima kojima je nazočila. Kakvu je ulogu imala u Zagrebačkom holdingu nikada nije razjašnjeno, ali se govorilo kako onamo nerijetko navraća te kako po hodnicima te zagrebačke gradske tvrtke hoda s cigaretom u ustima. Možda Benčić danas više nema toliki utjecaj na razini grada Zagreba, ali njezin utjecaj u stranci nije upitan.

U HDZ-u, a sada već i u dijelu SDP-a, kolegici Benčić traže mane kojima će je pokušati diskreditirati pa se ponovno provlači stara priča o tome kako je diplomirala u 36. godini te kako su i obrti koje je vodila završili u blokadi pa s takvim statusom teško može upravljati državom. Kako može upravljati državom, teško je reći, no ni Grbin ni Plenković u realnom se sektoru nisu proslavili, a Benčić je jedna od najaktivnijih saborskih zastupnica koja je retoriku brusila kao aktivistica pa su tako dobro poznati njezini angažmani u nevladinim organizacijama od Centra za mirovne studije pa sve do Kuće za ljudska prava.

U vrijeme Vlade bivšeg premijera Milanovića Benčić je imenovana u Povjerenstvo za nadzor policije, a CMS, u kojem je bio i poznati LGBT aktivist Gordan Bosanac koji je također danas član platforme Možemo, godišnje iz proračuna dobiva oko četiri milijuna kuna, dok se kao njihov partner navodi Srpsko narodno vijeće koje se najznačajnijim dijelom financira baš iz proračuna. CMS, uz Europsku uniju i Vladu, financiraju i Ured za udruge, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Soroseva zaklada Otvoreno društvo, ali i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške, pa u konačnici i Grad Zagreb, međutim, indikativno je to što gotovo 70 posto sredstava dobivaju iz inozemstva.

Kao partner Centra za mirovne studije naznačen je među ostalima Beogradski centar za sigurnosnu politiku. Benčić je, uz CMS i Kuću za ljudska prava, navedena i kao jedna od osnivačica Zaklade Solidarna, na čije je prikupljanje donacija u sklopu fonda Spasime svojedobno stigao i premijer Plenković podržavši time inicijativu za koju se javno ponajviše zalagala notorna Jelena Veljača. Ima, dakle, Možemo u utrci za premijerku ženu koju će podržati razne nevladine organizacije, aktivistice i feministice, a osim Benčić, u aktualnoj hrvatskoj političkoj areni nacionalnu prepoznatljivost stekla je i zastupnica Marijana Puljak koja će premijersku utrku prepustiti svojem suprugu Ivici Puljku.

Pitanje je hoće li se s njima u utrci naći i Dalija Orešković, no neupitno je da i ona spada u skupinu popularnih zastupnica. Taj predznak nosi i Marija Selak Raspudić, a neki pak kažu kako nije nemoguće da se baš ova nezavisna zastupnica koja u Saboru sjedi u Mostovu klubu nađe u utrci za premijersku fotelju jer je upravo ona gazda u domu Raspudićevih.

Kada bi pak u HDZ-ovim redovima birali neku snažnu i ovako utjecajnu ženu, teško da bi je našli. Godinama je jedna od najutjecajnijih HDZ-ovki bila bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja članstvo u vladajućoj stranci još nije obnovila. Utjecajnom HDZ-ovkom smatra se i Dubravka Šuica, ali ona je, baš poput Ivane Maletić, okrenuta svojoj europskoj karijeri, koju gradi i SDP-ova Biljana Borzan. Kada su žene u pitanju, SDP-ovci ističu svoje kolegice Mirelu Ahmetović i Sabinu Glasovac, a u HDZ-u su pak zgroženi time što u ime njihove stranke istupa primjerice Majda Burić, čiji su istupi stranci donijeli više štete nego koristi. Slična reputacija prati i moćnu zadarsku HDZ-ovku Grozdanu Perić. Kada je riječ o HDZ-ovoj Zajednici žena “Katarina Zrinski”, treba reći da je na čelu te zajednice bivša ministrica Nada Murganić, jedna od rijetkih smijenjenih ministrica koje su ostale u dobrim odnosima s premijerom Plenkovićem te jedna od rijetkih koja je zadržala svoj utjecaj ne samo u Karlovačkoj županiji nego i u stranci, u kojoj su nekoć golem utjecaj imale Josip Rimac i njezina prijateljica Gabrijela Žalac. O utjecaju žena koje se nalaze u ministarskim foteljama bespredmetno je govoriti, ministricu turizma Nikolinu Brnjac u njezinoj zagrebačkoj organizaciji ne doživljavaju, a sličan status imaju i Marija Vučković, ali i Nina Obuljen Koržinek.

Kao jednu od najmoćnijih žena svoje stranke HDZ-ovci spominju imućnu Vodičanku Branku Juričev Martinčev, ali i požešku županicu Antoniju Jozić te njezinu karlovačku kolegicu i nesuđenu ministricu graditeljstva Martinu Furdek Hajdin. Na popisu utjecajnih ne spominje se zato Zdravka Bušić koja uživa veliko povjerenje premijera Plenkovića i koja jest jedna od četvero potpredsjednika stranke, no u stranačkim redovima i na terenu nema gotovo nikakav utjecaj. Kada bi, dakle, HDZ-ovci u svojim redovima bili prisiljeni pronaći ženu koja bi mogla iznijeti kampanju i biti njihova kandidatkinja za premijersku fotelju, teško da bi se našla neka koja bi to mogla odraditi, no možda i bolje da je tako, prva i jedina premijerka iz njihovih redova Jadranka Kosor na toj se poziciji baš i nije proslavila, a u međuvremenu se politički umirovila i pretvorila u analitičarku koja ne štedi svoje nekadašnje stranačke kolege koji su je se odrekli gotovo jednakom brzinom kao što se ona odrekla bivšeg premijera Ive Sanadera.

Izvor: dnevno.hr