Odvjetnik mi je kazao da mogu podići privatnu tužbu, ali da su sudovi radi štrajka zatrpani i da moj predmet neće ni doći na red do iduće godine, a samo rješavanje moglo bi trajati od tri do pet godina. Policija, kako doznajem, ne može djelovati bez sudskog naloga i ja sam, iako sam vlasnik stana, u potpunosti nemoćna veli nam Katja

Mediji su puni priča o podstanarima koji su u problemima, ljudima koji ne mogu pronaći stan sa djecom, kućnim ljubimcima. No, što je sa drugom stranom medalje – najmodavcima. Koliko su oni zaštićeni i s kakvim se sve problemima suočavaju., piše istra24

Potpuno bizarna priča dolazi iz Pule, a s nama ju je podijelila Katja Chumak-Zhun. Kako veli cilj joj je upozoriti najmodavce na činjenicu da ih zakon jako slabo štiti te kako da se samozaštite, ukoliko je to moguće.

Napominje da u svojim problemima zasigurno nije osamljena, no da se o ovome jako malo priče jer ljudi slične situacije rješavaju na način koji njoj osobno nije prihvatljiv.

Ugovor na tri godine

Njezina priča počinje prije šest godina kada svoj stan u Tomassinijevoj ulici na Verudi daje u dugoročan najam, na tri godine. Radilo se o potpuno novom, trosobnom stanu, velikom 119 kvadrata.

– Nisam ga željela turistički iznajmljivati pa sam odlučila stan iznajmiti nekoj obitelji dugoročno. I sama sam znala u kakvim su problemima ljudi i stoga mi nije bilo čudno što sam stan vrlo brzo iznajmila. S podstanarima – bračnim paru iz Pule s dvoje djece dogovorila sam da ćemo ugovor potpisati na tri godine.

Ugovor smo potpisali između dvije firme, moje i njihove, a oni su naveli da stan unajmljuju u poslovne svrhe, iako su na kraju u njemu sami stanovali. U početku nikakvih problema nije bilo. Stan je bio nov, bio je prazan i trebalo ga je opremiti na što su oni pristali. To je stajalo i u ugovoru, s klauzulom da se u stan u posjed vraća isto takav, prazan od stvari, priča nam Katja.

Oni su, dodaje, najam plaćali uredno. 

Napominje kako za sada ne želi izaći s njihovim imenima jer smatra da to nije fer prema njihovoj djeci.

– Nakon tri godine, obitelj se  automatski produljio ugovor. Oni su odlučili ostati – i dalje sa cijenom od 600 eura – navodeći da im se stan i kvart sviđa, a meni je to tada odgovaralo, priča nam Katja.

Kasnili s plaćanjem pa tražili da im proda stan

No, prije godinu i pol dana počeli su prvo problemi s plaćanjem najamnine te su u jednom trenutku, navodi, kasnili s plaćanjem čak 11 mjeseci. 

– Najprije sam ih osobno upozoravala, a onda sam to učinila i službeno putem odvjetnika navodeći da ću raskinuti ugovor i da imaju tri mjeseca otkazni rok da izađu iz stana.  U to su vrijeme oni počeli zapitkivati i bi li im ja stan prodala, navodi nam sugovornica.

Dodaje da tada nije bila sigurna bi li stan prodavala, no nedavno se našla u situaciji da ga mora prodati te je stan, želeći biti korektna, prvo ponudila njima. To je učinila i jer su svoja dugovanja u međuvremenu podmirili.

– Obzirom da je ugovor o najamu za stan prvi puta potpisan 1. srpnja 2017. godine, u srpnju 2023. godine isticao je taj drugi rok ugovora i na vrijeme sam im, početkom travnja, rekla neka se odluče – hoće li kupiti stan ili moraju izaći jer ga ja sada moram prodati.

Tu su počeli pregovori oko cijene i shvatila sam da oni nemaju novca kako bi ga kupili, da ne mogu dobiti niti dovoljno kredita, ali i da iz stana ne žele izaći. Ni nekoliko razgovora nije urodilo plodom, priča nam.

Oni su, doznajemo, trenutno u stanu bez ikakvog ugovora, a naša sugovornica postala je očajna jer je shvatila da nema što učiniti kako bi situaciju u kojoj se našla riješila.

– Odvjetnik mi je kazao da mogu podići privatnu tužbu, ali da su sudovi radi štrajka zatrpani i da moj predmet neće ni doći na red do iduće godine, a samo rješavanje moglo bi trajati od tri do pet godina. Policija, kako doznajem, ne može djelovati bez sudskog naloga i ja sam, iako sam vlasnik stana, u potpunosti nemoćna. Prepuštena na milost i nemilost ljudima koji iz mog stana ne žele izaći, veli nam Katja., piše istra24

Žele 25 tisuća eura

U razgovoru oko toga što joj podstanari vele – zašto ne žele izaći iz stana, navodi da se oni pravdaju velikim troškovima uređenja i time koliko su u stan uložili, kako je ucjenjuju da pristane na cijenu otkupa koju oni žele – a koje je ispod trenutno tržišne cijene i na nju ne može pristati.

Posljednje su, prenosi nam, od nje zatražili da im isplati 25 tisuća eura da izađu.

– To je u potpunosti suludo, ja ne tražim od njih ništa više ni manje nego što piše u ugovoru – da predaju stan kako su ga i zatekli. Ne želim otkupljivati njihov stari namještaj niti želim da svoj izlazak uvjetuju time da im ja moram prodati stan po cijeni koja njima odgovara. Tržište je tržište, priča nam Katja, dodajući da je jedna od posljednjih priča bila i da se gospođa u stanu razboljela od stresa što, napominje, nema veze ni sa čime.

– Nitko im ne stvara stres. Ukoliko nemaju i ne mogu si priuštiti stan od 118 kvadrata, a izgleda da je to tako, neka kupe ili se presele u manji. Nitko ih ne tjera da kupe ili da budu u ovom, mom stanu. Sve mi se čini da je priča o kupovini bila samo nekakav alibi kako bi me pokušali iscrpiti i živjeti ovdje još koju godinu s najamninom koja je sada već ispod tržišne. No stan je moj i moja je odluka da se stan proda, zaključuje naša sugovornica.

Solemnizacija ugovora

Za pomoć se, nakon što je shvatila da oni nemaju namjeru izaći iz stana, obratila mnogima, a kao jedan od savjeta zaštite koji je dobila jest i taj da se ugovor o podstanarstvu može solemnizirati. Tada, ukoliko dođe do ovakvih situacija, cijeli postupak na sudu ide brže. Bi li to bilo dovoljno da se zaštiti, pitanje je na koje za sada nemamo odgovor.

Podstanarska je obitelj, dodaje, u posjedu i garaže od 80-ak kvadrata u sklopu zgrade koji su de facto uzurpirali.

– To je bio prostor u kojem sam ja htjela napraviti ured. Kada su se uselili pitali su mogu li ovdje privremeno ostaviti svoje kofere dok se ne usele. Sada je prostor pun njihovih stvari, dovukli su si čak i stol za biljar. Cijelo to vrijeme prostor koriste potpuno besplatno. Nisam konfliktna osoba i nisam se oko toga svađala, no stvari su sada stvarno izmakle kontroli. Tko će mene i moju imovinu zaštititi, pita se naša sugovornica?

Što ako podstanar ne želi izaći iz stana?

Zakon propisuje trajanje otkaznog roka od 15 dana pa sve do šest mjeseci.

Ali što učiniti ako ni nakon isteka tog vremena podstanari ne žele napustiti vašu nekretninu? Zakon je precizan – rješenje je privatna tužba.

Ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku, odnosno u roku koji je odredio najmodavac, on može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca. Također, navodi se da će pokrenuta tužba za iseljenje biti vođena kao hitan postupak.

No, problem je – a potvrđuju nam to i odvjetnici s kojima smo pričali, o dugotrajnim postupcima – jer se čeka na zakazivanje ročišta, pa se saslušavaju obje strane, najčešće podstanari traže nadoknadu ulaganja, pa onda znaju odugovlačiti cijeli postupak… I sve to traje mjesecima, godinama….

Za to vrijeme vlasnik stana može tražiti naknadu štete, ukoliko mu se najam ne plaća, no u posjed stana ne može. Problem je sada još i veći jer su sudovi trenutno (radi nedavnog štrajka) zakrcani predmetima i sve naprosto – stoji.

Prozvani podstanari, nakon konzultacije s odvjetnicom odlučili su ne iznositi svoju stranu priče dok se, kako vele, cijeli spor ne okonča i oni ne dokažu svoju istinu. Tada će je, dodaju, javno ispričati svoju stranu., piše istra24