Lovačkim žargonom, zrakoplov i tenk trofejna su divljač u ratu. Ova je priča upravo o jednom tenku – onome oznake 4720 koji je na današnji dan u jutarnjim satima prvi ušao u Knin. Njime je upravljala posada mehanizirane bojne 7. gardijske brigade “Pume”, poznati model T-55 i danas se čuva u petrinjskoj vojarni, piše HRT.

Prije 28 godina kretali su se preko Crvene zemlje kroz Sivi put, pa do sela Kovačić odakle su u koloni ušli Knin – danas u petrinjskoj vojarni stara 55-ica budi emocije, vraća sjećanja.

– Pokojni vozač Ivica Delić, poslužitelj Kristijan Vajcek iz Brista, on je bio iz južne Hrvatske, ciljač je bio Mario Gerić i moja malenkost – zapovjednik tenka. Poznam ga po cijevi. U okršaju je bio i pogođen po cijevi od gelera, pa kad bi ga mogli otvoriti, vjerujem da bi malo teže upalio. Vjerujem da unutra, što se tiče topa i strojnica, sve radi, rekao je Vladimir Miljenović Bronx, zapovjednik 2. tenkovskog voda 2. tenkovske satnije, 7. gardijska brigada “Pume”.

A takva je bila i sama akcija Oluja, čekić i nakovanj – sve je gorjelo! Prije svega od ljubavi prema domovini, želji za oslobođenje okupiranog teritorija, trebalo je povezati sve dijelove Hrvatske ponovno.

– Preko noći je došla zapovijed da će se ići prema Kninu. Prvo smo ostali zatečeni, onda nakon nekoliko trenutaka, krenula je euforija. Jednostavno, ne možeš ni vjerovati da ćemo sutra biti u Kninu iz kojeg je sve počelo, naglasio je satnik Dubravko Jurinić Jura, zapovjednik 2. tenkovske satnije Oklopno-mehanizirane bojne, 7. gardijska brigada “Pume”.

“Mnogo je još neispričanih priča”

I bili su, prvi su u jutarnjim satima ušli u kraljevski grad – kažu mnogo je još neispričanih priča, a u tenku oznake 2470 nisu samo prvi ušli samo u Knin nego i u Bosansko Grahovo.

Zapravo nema bojišta i oslobođenog mjesta u kojemu tenk i njegova posada nisu imali važnu ulogu.

– Neke svoje najbolje mladenačke godine sam proveo u tom tenku. Od početka do kraja rata i to je bio naš dom. Vezali smo se uz tu tehniku, navikli smo se na nju i tu smo spavali, jeli i boravili tih 5 godina. To je kao kad puž svoju kućicu nađe, ne pušta je dok god nije bilo potrebe da se ostavi, rekao je Jurinić.

Veliko srce

Jer taj je tenk u vihoru rata tada golobradim mladićima, ali ipak vrlo dobro uigranoj posadi, značio sigurnost. Kažu – imali su osjećaj da su neuništivi, a o njihovoj snazi dovoljno govori podatak da ih je čak i NATO u akcijama morao zaustavljati.

– Moram priznati da smo imali i dozu sreće u svom tom onom ludom vremenu, dodao je.

– Samo veliko srce i to je u stvari taj nekakvi pokretač. Automatski si puno jači i hrabriji, odvažniji. Srce je u stvari najbitnije, istaknuo je Robert Puja, natporučnik u miru, predsjednik Udruge veterana 7. gardijske brigade “Pume”.

Uz to veliko srce, čista glava i stečeno ratno iskustvo, priznaju, bili su dobitna kombinacija.

Izravni okršaj s protivnikom

No uza sve morali su biti i snalažljivi, zbunjivali su neprijatelja, tenkovima se noću vozili, mijenjali položaje. Pričaju – dok su se približavali Crvenoj zemlji, neprijatelj ih gotovo nije ni primijetio, no na kraju je ipak došlo do izravnog okršaja s protivnikom.

– Bio sam na prednjem nagibu, a on je bio skriven dolje u žbunju. Jedino što ga je odavalo – pucao je s pancirnim streljivom. On ima traser, tako da se vidi crveno svjetlo. Onda smo se dodavali, malo on mene, malo ja njega. Mislim da sam 7 ili 8 komada ispalio. Prva je bila trenutna, ostale su bile pancirne. Vjerujem da sam ga pogodio jer zadnje zrno koje je išlo, to je na 3-4 kilometara, vidjelo se da se zasvijetlilo. Znači da smo pogodili nešto željezno, rekao je Miljenović Bronx.

Kakav je pogodak bio, nisu mogli provjeriti jer moralo se nastaviti, efekt iznenađenja bio je presudan jer nitko nije vjerovao da se kroz Crvenu zemlju tenkovima može ući u grad niti je to neprijatelj očekivao, a onda su se našli tik pred toliko željenim Kninom.

– Kad smo došli do ploče Knin, skrenuli smo desno i pratili situaciju, čekamo da se javi neprijatelj. Nije bilo neprijatelja. Mi smo se malo požurili, pa su i oni bili iznenađeni, a i neki su pobjegli kroz noć, tako da do centra nismo imali nikakvih problema, rekao je Miljenović Bronx.

Emocije su morali staviti u drugi plan, kažu, jer zadaću je trebalo izvršiti do kraja – za pobjedničku Hrvatsku vojsku tada ništa nije bilo nemoguće. Tenk oznake 2470 zauvijek će ostati dijelom vojne povijesti. Posljednja akcija bila mu je “Južni potez”, piše HRT.