Dennija i njegovog dvije godine mlađeg brata Michela napala je skupina mladića ispred noćnog kluba u Turnju

– Bolje sam, ali još nisam dobro. Za najkasnije godinu dana morat ću na novu operaciju kako bi mi s umjetnom kosti nadomjestili rupu koja mi je ostala u lubanji, nakon što su mi doktori odstranili slomljenu kost – priča Denni Kelečević, 33-godišnji mladić iz Švedske, kojeg je 17. srpnja u ranim jutarnjim satima brutalno pretukla skupina mladića u Turnju.

Jedan od njih, 18-godišnjak iz Zadra, Dennija je stolicom udario u glavu, zbog čega je priveden i zadržan u pritvoru, uz kaznenu prijavu za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, dok je sedam drugih sudionika sa zadarskog i biogradskog područja, u dobi od 18 do 27 godina, pušteno na slobodu uz prekršajne prijave za narušavanje javnog reda i mira, piše Slobodna Dalmacija, a prenosi Jutarnji.

Dennija i njegovog dvije godine mlađeg brata Michela napala je skupina mladića ispred noćnog kluba u Turnju, no iskra sukoba zapalila se u još klubu, kad je došlo do kontakta između skupine domaćih mladića i Michelovog brata.

– Jedna od tih mladića je mislio da se moj brat upucava jednoj od njihovih cura. Došao je i udario ga. Priskočio sam i pokušao zaustaviti sukob, no onda je došla konobarica i tražila da izađemo iz kluba. Za nama je izašla i ta skupina mladića, ali oni su krenuli na drugu stranu – govori Denni s kojim su novinari Slobodne razgovarali u srijedu poslijepodne nakon povratka iz zadarske bolnice gdje je proveo nekoliko sati na pregledu. Prošle subote je otpušten na kućnu njegu s 28 šavova na glavi, trag operativnog zahvata kojim su mu liječnici spasili život…

Detalji brutalnog incidenta
– Malo nakon što smo izašli iz kluba, na mog je brata krenula grupa od pet-šest mladića. Napali su ga, a ja sam mu krenuo pomoći. Njima se ubrzo priključila još jedna skupina, tako da nas je na kraju tuklo njih desetak. Mi smo se samo branili, nismo mogli ništa drugi ni poduzeti. Branili smo se sve dok me nisu udarili stolicom u glavu. Od udarca sam pao i izgubio svijest. Kasnije sam doznao da je Michel uspio pobjeći i potražiti pomoć – govori Denni koji s roditeljima živi u Švedskoj, a ljetuje u Turnju, gdje imaju kuću.

– Strašno je bilo to cipelarenje. Kad sam pao na pod, na mene su svi nagrnuli, letjele su ruke i noge. Ne znam koliko sam udaraca dobio, ali sve me još uvijek boli, od glave do tijela. Na sreću, osim ogrebotina, nisu mi ništa drugo slomili, ali sam dobio jedan snažan udarac nogom u sljepoočnicu. Kad su se napadači razišli u pomoć su mi priskočili jedna djevojka i mladić. Skinuli su mi majicu i zavili glavu jer sam jako krvario. Da mi nisu oni pomogli možda danas ne bih bio živo. Hvala im na tome – skromno kaže Denni koji je o svemu ovome govorio i na policiji.

– Stvarno je čudno da je samo jedna osoba ostala u pritvoru. Da je njih osam sudjelovalo u pljački, sigurno je da bi svi jednako odgovarali. Ovdje odgovara samo jedan. Ne mogu razumjeti da nitko od te sedmorice nije u jednom trenutku rekao dosta je, nemojte više, nego su me nastavili mlatiti. Oni su za mene svi isti. Samo policija tu pravi neku razliku, što je meni neshvatljivo.

Pitanje je što bi se dogodilo nekom drugome, kaže Denni, kojem su liječnici rekli kako su mu fizičko zdravlje i dobra tjelesna kondicija pomogli da lakše podnese ovaj brutalan napad.

Pokazao je fotografije rana na glavi. Na mjestu gdje je dobio udarac stolicom, slomljena mu je lubanja u promjeru tri do četiri centimetara, a oko nje je 28 šavova. Liječnicu su morali lubanju otvoriti kako bi sanirali mjesto udarca, a slomljenu kost odstraniti. Zamijenit će mu je s umjetnom, ali tek za godinu dana, a taj zahvat, kaže Denni, obavit će u Švedskoj.

Ne može u Švedsku
– Ostajem u Turnju, i ja i moja obitelj, jer još neko vrijeme moram mirovati i ne mogu letjeti za Švedsku. Brat je pored mene, ali ne pričamo puno o samom događaju. On je, za razliku od mene, vidio snimak s nadzorne kamere, na kojem se jasno vidi tko nas je sve napao i kako se cijela stvar razvijala. U početku njih pet-šest, a kasnije, to zna koliko… Jedan me pokušao i opljačkati, htio mi je ukrasti torbicu, ali nije uspio. Zapravo ne znam koji im je bio cilj, ali ovakve se stvari, nažalost, mogu svima dogoditi, poručuje Denni.

Njegov otac Darko Kelečević ogorčen je postupanjem zadarske policije.

– Nevjerojatno je da policija one koji su mog sina cipelarili na podu pušta uz prekršajne prijave za remećenje javnog reda i mira. Takvim postupanjem šalje se poruka da svatko svakoga može cipelariti i da mu se ništa neće dogoditi. Policija takvim postupanjem zapravo potiče nasilje i da se ovakve stvari događaju.

To nije skandal, to je sramota za hrvatsku policiju – kazao je Denijev otac koji je na mjestu brutalnog napada pronašao torbicu sa sinovljevim stvarima. Među njima i metalnu tabakeru u kojoj je Denni držao osobne dokumente. Metalna kutijica, koju je držao u torbici na prsima, pokušavajući se obraniti, skroz je savinuta od pustih udaraca. “Ne mogu niti zamisliti koliko jaki su ti udarci bili kad je tabakera od metala potpuno deformirana”, rekao je otac Darko.

– Kod mene su nekidan došli zamjenik PU zadarske, šef kriminalističke službe i jedan inspektor. Objasnili su mi kako su zatvorili jednog 18-godišnjaka, a ostale su pustili uz prijavu za prekršaj. Ja sam ih na to pitao jesu li zdravi? Takvo postupanje policije je besmisleno. Iz švedske ambasade u Zagrebu su o samom događaju i postupanju hrvatske policije izvijestili ministra vanjskih poslova švedske, gospodina Tobiasa Billströma.

On je, kako su mi rekli, ostao šokiran takvom reakcijom hrvatske policije. Smatra sumanutim da su sudionici napada na mog sina pušteni uz prekršaj. Razgovarao sam preko svojih kontakata i sa švedskom policijom. I oni dijele mišljenje veleposlanika i ministra vanjskih poslova, da hrvatska policija ima ozbiljnih problema, da tolerira kriminal i batinaše. No na ovome neće stati, dok god svi sudionici napada na moju djecu ne budu odgovarali, neću imati mira – poručuje otac Darko do kojeg su došle i priče od strane sudionika napada koji su samo prekršajno kažnjeni.

– Navodno su se obratili osobama koje su mome sinu pomagale nakon napada i tako mu sačuvale život. Rekli su im “zašto ste mu pomagali”. Zamislite takvu bešćutnost. I takvi sada slobodno šetaju okolo i već danas mogu opet nekoga napasti iscipelariti jer znaju da im hrvatska policija neće ništa napraviti – zaključuje Darko Kelečević, piše Slobodna Dalmacija, a prenosi Jutarnji.