Nema sumnje da će jedna od najvažnijih političkih, socioloških i demografskih tema u narednim desetljećima biti demografija. Negativna demografska kretanja su problem razvijenih društava, a zakonitost je da kako se države ekonomski razvijaju, postaju obrazovanije, i raste prosječno očekivano trajanje života, sve manje djece se rađa, piše Index.

Do prije nekoliko godina se smatralo da se radi uglavnom o problemu Europe, SAD-a, Japana i drugih visokorazvijenih država, ali je nagli pad broja rođenih u Kini promijenio taj stav. Starenje Europe nije nova vijest, ali je demografe šokirao pad ukupnog broja rođenih u Kini sa 17 milijuna godišnje na manje od 10 milijuna, u svega nekoliko godina.

Ekonomski učinci tih promjena nastupaju postepeno, ali to ne znači da su manje destruktivni. Osim pitanja (ne)održivosti mirovinskih sustava, starenje stanovništva dovodi do manje potrošnje, manje investiranja, i manje inovacija.

Hrvatska odumire, rađa se sve manje djece

Hrvatska dijeli problem negativnih demografskih trendova s ostatkom Europe, i realno većinom srednje razvijenog i visoko razvijenog svijeta. Ipak, Hrvatska je po stopi fertiliteta (broj djece po ženi) među najgorima i u Europi. Iznimka je 2021., u kojoj je Hrvatska bila nešto bolja od prosjeka.

U EU se u razdoblju od 2011. do 2021. stopa fertiliteta kretala između 1.50 (2020.) i 1.57 (2017.), a u Hrvatskoj između 1.4 (2015.) i 1.51 (2012.). Doduše od 2015. se bilježi blagi oporavak na stope iz 2011., ali još uvijek je to manje od prosjeka EU i daleko od potrebne stope za održavanje brojnosti stanovništva, koja iznosi 2.1 dijete po ženi.

Do prije jednog desetljeća se ukupno u Hrvatskoj rađalo više od 40 tisuća djece godišnje. Čak je zabilježen blagi rast ukupnog broja rođenih od početka stoljeća do krize 2008. Sada se broj vrti oko 36-37 tisuća, a još 2009. je bilo 44.5 tisuća rođenih. S obzirom na to da je 1998. rođeno 47 tisuća djece, može se zaključiti da je 2021. rođeno 22 posto manje djece.

Broj umrlih je u promatranom razdoblju bio stabilan, oko 50-52 tisuće godišnje. Iznimke su pandemijske 2020. i 2021., kada je naglo skočio na 57 i 63.7 tisuća. Samo na račun razlike između broja rođenih i broja umrlih godišnje je Hrvatska od 1998. do 2021. izgubila 281.475 stanovnika. To odgovara ukupnom broju stanovnika Splita i Osijeka, i još jedan srednji grad od 25 tisuća stanovnika.

Neto prirast stanovništva je tako postajao sve negativniji, Minus je narastao od 5243 stanovnika 1998. do 12.9 tisuća 2003., nakon čega se smanjio na minus 7837 stanovnika 2007., od kada ponovno počinje rasti. 2015. je minus narastao na više od 16 tisuća, a zbog pandemije je vidljiv posebno velik skok u 2020. i 2021.

Pandemija i posljedice pandemije su naglo oborile mjesečni broj rođenih u Hrvatskoj

Gledajući mjesečne podatke, situacija je ništa manje alarmantna. Gledajući tako postoje daleko veće varijacije, ali kada se pokaže 12-mjesečni trend jasno je kako se radi o polaganom odumiranju Hrvatske.

Vidljivo je kako na opadanje broja rođenih nije utjecao ni jedan određeni događaj, kao što je ulazak u EU. Dapače, pogleda li se 12-mjesečni trend (crna linija na grafu) od srpnja 2012. do srpnja 2015., i usporedi s kasnijim trendom, vidi se da je pad broja rođenih po mjesecima stabilizirao. Ipak, postupni pad je doveo do toga da se 2012. rađalo prosječno 3.500 djece mjesečno, a u razdoblju od polovine 2019. do polovine 2022. 3000 djece mjesečno.

Posebno zabrinjava relativno oštar pad 12-mjesečnog trenda od početka 2022 (crvena linija na grafu). Kako se radi o prosjeku prethodnih 12 mjeseci, početak događaja koji su doveli do promjene trenda mora biti stariji.

I zaista, promatrajući podatke po mjesecima vidljiv je početak oštrog pada broja rođenih mjesečno od druge polovice 2021. To se događalo i u prošlosti, čak i jačim intenzitetom (primjerice druga polovica 2016., 2012 itd.), ali bi se broj rođenih brzo oporavio.

Oporavak nije bio dovoljno velik

Taj “oporavak”, koji se trebao dogoditi sredinom 2022., nije bio dovoljno velik. A privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju novi oštar pad u drugoj polovici prošle i prvoj polovici ove godine.

O razlozima možemo samo nagađati, ali se mogu izdvojiti neki socio-ekonomski faktori koji su obilježili promatrani period, i time su dobri kandidati za “krivca”. Zasigurno je to pandemija, i sve što se uz nju događalo po pitanju državnih politika, svjetske ekonomije,  te opće nesigurnosti, i veliki rast cijena koji je počeo već od sredine 2021.

Dakako, taj rast cijena tj. visoka inflacija je bila rezultat politika koja su provodile države svijeta kako bi se pokušalo spriječiti širenje Covid-19. Lockdown, prekidanje međunarodnih (u neki periodima i lokalnih) putovanja, naglo prekid svjetske trgovačke mreže, prisilno zatvaranje brojnih djelatnosti i drugo.

Ako je mjesečni broj rođenih počeo padati u drugoj polovici 2021. (12-mjesečni trend malo kasnije zbog same činjenice da se radi o prosjeku 12 mjeseci), onda se zbog zakona biologije (trudnoća traje 9 mjeseci) moralo dogoditi nešto u prijašnjoj godini što je utjecalo na to da ljudi odluče odgoditi odluku za dobivanjem djeteta.

To može biti samo pandemija, točnije cijeli splet okolnosti u 2020. (nesigurnost, strah, politike pokušaja zaustavljanja širenja pandemije). Iako je većina tih politika prestala, njihov negativni utjecaj se prebacio u kasnije godine, i još traje.

Hrvatska gubi stanovništvo i zbog iseljavanja, ali zadnjih godina sve više ljudi i useljava u nju

Nije samo veći broj umrlih od rođenih odgovoran za demografske probleme, nego i iseljavanje. Iz Hrvatske daleko više ljudi iseljava nego useljava, i to dodatno utječe na demografsko odumiranje. Vrhunac iseljavanja je zabilježen 2015., 2016. i 2017., nakon ulaska u EU.

2017. se odselilo čak 47 tisuća ljudi. U kasnijim godinama se taj broj blago smanjio, ali je narastao broj useljavanja, pa je neto odljev radikalno smanjen. 2019. je Hrvatska po pitanju migracija bila u minusu samo 2422 ljudi.

Prema podacima DZS, najviše sele osobe između 20 i 39 godina, a svaka treća osoba bira Njemačku kao destinaciju. Interesantno, u 2021. je većina doseljenih u Hrvatsku bila iz neke od država EU, od čega je više od polovica bila hrvatski državljani. Vjerojatno se radi o tome da se dio onih koji su se odselili prijašnjih godina vratio u Hrvatsku, ali se ipak radi o manjem dijelu.

81 posto doseljenih  u 2021. je dolazilo iz Europe, od čega najviše iz BIH, Njemačke i Srbije. Zadnjih godina je drastično narastao broj doseljenih iz Azije, s 401 osobe 2017. na 4358 osoba 2021. rastao je broj doseljenih i iz BIH te Njemačke, ali ne istim intenzitetom. 2021. su doseljenici iz Azije prvi put u povijesti bili brojniji od doseljenika iz Srbije.

Zbog negativnog migracijskog salda je Hrvatska u razdoblju od 2011. do 2021. izgubila 116 tisuća ljudi. Iako ima naznaka da se dio iseljenika vratio, većina će ipak zauvijek ostati u državama u koje su odselili.

Jako je teško preokrenuti negativne demografske trendove

Nažalost ni jedna država na svijetu nije uspjela preokrenuti negativne demografske trendove. Središnji državni ured za demografiju i mlade je u “Demografski godišnjak 2022.” odredio ciljani fertilitet U Hrvatskoj od 1.8 djece po ženi do 2030. Više se radi o lijepoj želji nego o realnom cilju.

Brojne države su pokušale s raznim poticajnim demografskim politikama, ali još nitko nije pronašao “formulu” koja funkcionira. Nekada bi se uspjelo na razdoblje od nekoliko godina povećati broj rođenih i stopu fertiliteta, ali bi efekt bio kratkotrajan.

Ne postoji jedno rješenje za demografske probleme, nego se radi o kombinaciji faktora kao što je dugoročan ekonomski rast, i pro-demografske politike. Države koje se mogu usporediti s Hrvatskom, koje su iskusila tranziciju te ulazak u EU i masovno iseljavanje, su imale određenih uspjeha.

Stopa fertiliteta u Češkoj je početkom 21.st bila samo 1.1 dijete po ženi, a s vremenom se oporavila na današnjih 1.8 (što je cilj Hrvatske do 2030.). Mađarska je imala fertilitet od 1.3 dijete po ženi, a danas 1.6. Slovenija se s 1.2 također popela na 1.6.

Ipak, cilj je 2.1 dijete po ženi, što osigurava da stanovništvo ne pada. Ali uz kombinaciju obnove fertiliteta i useljavanje, neke države koje se nalaze u sličnoj situaciji kao Hrvatska uspijevaju ostvarivati rast stanovništva. Uz snažan i stabilan ekonomski rast, te pametne natalitetne politike, i trend demografskog odumiranja Hrvatske bi se mogao preokrenuti. I to bi trebalo napraviti što je prije moguće, jer stanovništvo postaje sve starije i već sada Hrvatska ima jedno od najstarijih stanovništava u Europi.