Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove izreklo je pravomoćnu presudu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, čelnicima Državne sigurnosti Srbije. Stanišić i Simatović su osuđeni na istu kaznu – po 15 godina zatvora.
Žalbeno vijeće je prihvatilo žalbu tužiteljstva i zaključilo da su Stanišić i Simatović sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu političkog i vojnog vrha Srbije u Bosni i Hercegovini. Od zločina u Hrvatskoj, odgovorni su za zločin u Daljskoj planini u lipnju 1992. godine.
Osuđeni su svaki na 15 godina zatvora, a ovom kaznom Stanišiću i Simatoviću objavljena je i posljednja presuda haaškog tribunala koja se izriče za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.
Ranije osuđeni na 12 godina, kazna im povećana
Stanišić i Simatović 2021. proglašeni su odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. Za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.
Optuženi za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH
Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haaški pritvor.
Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a na prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano ni njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, ni da su planirali i zapovijedili zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.
Tužiteljstvo je na tom prvom suđenju iznijelo, po sucima, nedovoljne dokaze da je postojala tijesna suradnja Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića koji nije skrivao namjeru progona Hrvata te kontrola nad policijom SAO Krajine koja je 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila.
Tužitelji su dokazivali da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.
Tužiteljstvo je tada neuspješno dokazivalo i za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema gdje su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.
Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje – koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja – Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora., doznaje N1
