Profesor na Katedri ustavnih i političkih znanosti na Sveučilištu u Osijeku, ekspert za pitanja hrvatskoga Ustava, Mato Palić, posljednjih se godina istaknuo u javnosti mirnim, razložnim i smirenim pristupom kojim objašnjava građanima glavni državni akt.

S prof. Matom Palićem za direktno hr razgovarala Andrea Latinović

Upravo je Ustav Republike Hrvatske temeljni dokument države i često je nerazumljiv ljudima bez pravne naobrazbe, ali nerijetko je i poligon za dnevno-politička politička ”prepucavanja”. Toga smo svjesni gotovo svakoga dana, posebice u stalnim i zamornim svađama premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Stoga smo i razgovarali s prof. Palićem upravo oko brojnih trzavica u hrvatskom političkom prostoru.

Nije li zanimljivo da na čelu države imamo dvojicu pravnika, a prava građana nikada nisu bila manja?

Osim predsjednika Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Republike Hrvatske je pravnik pa bismo mogli reći kako su na čelu ključnih tijela osobe s pravnim znanjima. Ocjena o tome kakva su prava građana trebala bi se temeljiti na nekakvim pokazateljima koji su po svojoj prirodi egzaktni.

Mogu se složiti s tvrdnjom kako postoji prilično veliki prostor za poboljšavanje prava i sloboda, ali mislim da je tvrdnja kako su prava građana sada manja nego ranije, u ovom trenutku ipak mi se čini malo pretjerana.

Tko, po Vašem mišljenju, od njih dvojice bolje razumije pravo? Odnosno, tko ga bolje upotrebljava u korist običnih ljudi?

Njihova pozicija bitno je drugačija, iako su i predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Republike Hrvatske dio izvršne vlasti. Međutim, ustavna i faktična politička pozicija premijera bitno je jača, jer on i Vlada kojom upravlja ima potporu parlamenta i mogućnost da donošenjem zakona i drugim aktivnostima kreira javne politike i snažnije utječe na svakodnevni život hrvatskih građana.

Nije li u jednoj uređenoj državi nezamislivo da smo svjedoci ovako napornih međusobnih obračuna, u kojima se najčešće koriste, osim nezabilježenih verbalnih ispada, upravo pravni akti, a zapravo je riječ o odmjeravanju snaga?

Činjenica je da, iako Ustav Republike Hrvatske to jasno propisuje kao obvezu, nema gotovo nikakve suradnje između popularno rečeno, dva brda, odnosno premijera i predsjednika Republike Hrvatske. Takva situacija, kakvoj do sada nikada nismo svjedočili u povijesti ove Hrvatske, konfliktna je kohabitacija koju obilježava vrlo ružna retorika i to osobito ona koja dolazi od strane predsjednika Republike Hrvatske prema premijeru, pojedinim ministrima i HDZ-u kao političkoj stranci.

Uloga predsjednika Republike Hrvatske nisu verbalni napadi po nekakvoj stranačkoj liniji, ali njega to očito ne zanima i obnaša svoju dužnost onako kako je on doživljava. Kod nas je predsjednik Republike Hrvatske neformalni šef opozicije koja ne razumije da slijepim podržavanjem njegovih stavova uopće ništa ne profitira politički.

Činjenica je da predsjednik Republike Hrvatske kao države članice EU i NATO saveza od početka ruske agresije na Ukrajinu vrlo otvoreno komunicira stavove koji su potpuno suprotni stavovima čitave EU- izuzev premijera susjedne Mađarske koji je na istim pozicijama – i NATO saveza, iznimno je loša za međunarodni položaj Republike Hrvatske. Koji su konkretno njegovi motivi za takve stavove, ali i nedavno izrečen stav o samostalnosti Kosova, nije mi poznato.

Krše li obojica Ustav, ili netko prednjači?

Predsjednik Republike Hrvatske povrijedio je Ustav RH u obnašanju svoje dužnosti kada je donio Odluku kojom je pokušao produljiti imenovanje brigadiru Burčulu na mjestu zapovjednika Počasno zaštitne bojne. Naime, predsjednik Republike Hrvatske temeljem odredbe iz članka 100. stavak 2. Ustava RH imenuje i razrješava vojne zapovjednike u skladu sa zakonom. Prema odredbi iz članka 7. stavak 1. t. 10. Zakonu o obrani, za imenovanje brigadira potrebna je suglasnost ministra obrane. Međutim, ministar obrane nikada suglasnost za to imenovanje nije dao.

Nema nikakve dileme da je takvim postupkom i zaobilaženjem zakonski propisane suglasnosti predsjednik Republike Hrvatske prekršio Zakon o obrani, ali i Ustav Republike Hrvatske, u kojem je jasno definirano da imenovanje mora biti sukladno zakonu.

Ukoliko imenovanje nije bilo sukladno zakonu onda je automatski i neustavno. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske tijekom svog mandata nije donio neustavan akt.

Kako objašnjavate izjave predsjednika Milanovića, u kojima se ne libi na najprizemniji način ”fajtati” sa svima koji mu se suprotstave? Uostalom, Vas je također prije nekoliko mjeseci javno izvrijeđao…

Radi se o nedostatku elementarne kulture ophođenja u javnom prostoru i činjenici da on na osobnoj razini napada svakoga s čijim se mišljenjem ne slaže. U tim napadima on uopće ne bira, slikovito rečeno, metu i popis onih koji su bili izloženi njegovom nekulturnom, verbalnom nasilju prilično je dugačak.

Činjenica da sam i ja među onima s kojima se javno obračunavao sama po sebi ne znači ništa posebno. To je njegov stil komunikacije u javnom prostoru i on takvim postupcima narušava dignitet institucije koju predstavlja i na određeni način sramoti cijelu državu.

Često se čuju izjave kako bi predsjednika zbog njegovih, u najmanju ruku, problematičnih stavova, posebice oko ruske invazije na Ukrajinu, ali i Republike Srpske, koju otvoreno zagovara, trebalo opozvati u Hrvatskom saboru. Imamo li mehanizme za takvo što?

Ustav Republike Hrvatske propisuje mogućnost utvrđivanja povrede Ustava u obnašanju dužnosti. Postupak se pokreće kada Hrvatski sabor s dvije trećine zastupnika Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnese zahtjev u kojem Ustavni sud odlučuje u roku od 30 dana dvotrećinskom većinom svih sudaca.

Unatoč činjenici da je do povrede Ustava o kojoj sam u prethodnom odgovoru govorio, u Hrvatskom saboru u ovom trenutku ne postoji 101 zastupnik koji bi takvu inicijativu podržao, a Ustavni sud nije ovlašten sam pokrenuti takav postupak. Dakle, sve dok opozicija, odnosno njezin značajan dio podržava sve što predsjednik Republike Hrvatske govori, on će se ponašati kao i do sada.

Na žalost, oni njega doživljavaju kao saveznika u političkog borbi protiv HDZ-a i činjenica da krši Ustav ne predstavlja im nikakav problem, iako su prisegnuli kao zastupnici na poštivanje Ustava Republike Hrvatske. Nije baš jasno kako se prisegne na poštivanje Ustava istovremeno ne poduzimajući ništa da bi se taj isti Ustav poštovao.

Je li njegova izjava o tome da je ”Kosovo oduzeto Srbiji” podložno pravnom tumačenju?

Izjava o Kosovu pokazuje da predsjednik Republike Hrvatske kao članice Organizacije Ujedinjenih naroda i Republike Hrvatske ne poštuje niti akte Međunarodnog suda, niti akte Vlade RH. Hrvatska je priznala neovisnost Kosova.

Međunarodni sud pravde izjasnio se kako je Deklaracija o neovisnosti Kosova u skladu s međunarodnim pravom. Dakle, neovisnost Kosova pravno je potpuno čista i nju nikada nitko nije dovodio u pitanje u Republici Hrvatskoj.

Nije mi poznato zna li predsjednik Republike Hrvatske da o tome postoji praksa Međunarodnog suda, ili zna za nju, ali je jednostavno ignorira.

Zašto kod nas političari sebi dopuštaju tako bezočno kršiti pravne akte, što je u zapadnim demokracijama gotovo neshvatljivo, a i ako se i dogodi, odmah reagiraju svi državni instrumenti?

Kod nas nisu u svijesti političkih dužnosnika zaživjeli standardi o odgovornosti. U uređenim državama za puno manje pogreške u obnašanju dužnosti postoje određene posljedice. Kod nas tome nije tako i to je jedan od razloga zašto je stanje takvo kako je.

Sve dok se kršenje propisa u obnašanju dužnosti ne sankcionira kroz ustavne i zakonske mehanizme koji u našem pravnom sustavu postoje, neće biti dobro.

Ima li nade za hrvatsko pravosuđe?

Naravno da ima nade. Pravosuđe je već predugo jedna slaba točka naše države. Razloga za takvo stanje je dosta i stvari se ne mogu poboljšati preko noći. Međutim, za iskorake u pravom smjeru je potrebna politička volja konkretizirana u pravnim propisima koje donose tijela vlasti. Osim kvalitetnih propisa neophodna je i njihova dosljedna provedba.