Jedan od najvećih glumaca u povijesti hrvatskog glumišta je definitivno Fabijan Šovagović, velikan domaće kazališne i filmske scene koji je preminuo 1. siječnja 2001. godine, a na današnji je dan rođen 1932. Kako bi na današnji dan Šovagović proslavio svoj 91. rođendan, odlučili smo se prisjetiti njegove fascinantne životne priče i velike ljubavi sa suprugom Majom., piše story.hr

Znan kao glumac, redatelj i pisac koji je odredio smjer u kojem se u 20. stoljeću razvila hrvatska dramska umjetnost, rodio se kao jedno od četvero djece u zemljoradničkoj obitelji u slavonskom selu Ladimirevci nadaleko Valpova. Kako su mu i majka i otac umrli kad je bio jako malen, brigu o siročadi preuzeo je njegov stric Šime. Jednom je prilikom priznao kako su svi živjeli u jednoj kući. Sva su djeca tada spavala u jednoj sobi u kojoj je bila peć, a prije nego što je umrla – majka ga je htjela dati u svećenike, što se obično radilo s najmlađim sinovima u obitelji.

Dakle, Fabijan je odrastao u Slavoniji, a u Osijeku je završio srednju školu građevinskog smjera. Već je u teen godinama pokazivao više interesa za kazališne daske no za miješalicu za cement, pa je tako glumio u amaterskim predstavama. Ljubav prema glumi odvela ga je u konačnici u Zagreb na studij na Akademiji kazališne umjetnosti gdje je diplomirao 1957. Tijekom godina bio je članom kazališta ‘Gavella’, HNK u Zagrebu, sudjelovao u radu ‘Teatra u gostima’, djelovao kao slobodni umjetnik i nastupao na svim našim najvećim glumačkim festivalima.

Bio je kazališni glumac nevjerojatnog talenta, a dokazao se i na filmu. Glumio je tako u ‘Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja’, ‘Novinar’, ‘Lisica’, ‘Bitka na Naeretvi’ i ‘Čovjek koji je volio sprovode’. Više je puta osvajao zlatne Arene za svoju glumu, na kraju je postao apsolutni stup hrvatskog glumišta i legenda regionalnog filma, pa je mnoge fanove zavio u crno kada je preminuo 2001. godine.

Što se tiče njegova privatnog života, za Šovagovića se tvrdi da je imao dvije najveće ljubavi – kazalište i svoju suprugu Maju. U braku je dobio sina i kćer, Filipa i Anju, a koji su oboje također glumci. Fabijan je bio požrtvovni otac i suprug, a njegov dugogodišnji brak s Majom Blaškov smatra se jednom od najljepših domaćih ljubavnih priča.

Naime, par se vjenčao 1963., a ostali su zajedno sve dok ih smrt nije rastavila. Maja je inače profesorica hrvatskog jezika, a uvijek se trudila ostati ‘u sjeni’ te nije voljela svjetla pozornice i crvenih tepiha. Tu je sferu djelovanja prepustila ostatku svoje obitelji – suprugu i djeci koji su bili zaljubljeni u svijet kazališnih dasaka.

‘Kad se Anja odlučila za glumu, nije mi to smetalo, samo sam bio malo ljutit što je prilično naglo odbacila violončelo. A Filip je mislio da neće morati raditi ode li u glumce! Prevario se. Neprestance mu govorim da mora čitati jer se pred kamerama točno vidi koliko tko ima u glavi. On je nadaren, to je istina, i zgodan na djeda, a i baš mu zato govorim da ima usta kao lavabo. Da razbijem njegovu fascinaciju samim sobom. Znate, gluma je privlačno zanimanje, ali ne i lako. Smatram da je teško poput oranja’, otkrio je Fabijan jednom o tome kako se osjeća po pitanju toga što mu je oboje djece krenulo njegovim stopama.

‘Žao mi je što dosad ništa nisam snimio sa svojom djecom, kćeri Anjom, sinom Filipom i zetom Draganom Despotom. Barem da se kao Hitchcock samo prošećem kroz kadar. S Anjom sam prije 16 godina glumio u Shakespeareovoj ‘Oluji’. Ja sam bio Prosper, a ona moja kći Miranda. Bila je tada 17-godišnja gimnazijalka. Tko bi rekao da će izrasti u glumicu’, rekao je veliki glumac pred kraj svog života.

Inače, Fabijan Šovagović do kraja života je bio veliki zaljubljenik u svoj rodni kraj, Slavoniju. Kada se isprva doselio u Zagreb mislio je da neće preživjeti u velikom gradu koji mu je djelovao surovo i nehumano. No, prilagodio se – ali svoju ravnicu nikada nije zaboravio. Godine 2010. postavljena mu je spomen-ploča u Zagrebu, na pročelju kuće u Mesničkoj 14, gdje je živio od 1967. do 2001. godine, što definitivno dokazuje kako su ga Zagrepčani ‘posvojili’ i iznimno voljeli.

Problemi sa zdravstvenim stanjem za glumca su započeli u proljeće 1990. kada je doživio svoj prvi moždani udar. Rat ga je jako opterećivao te je tako tijekom agresije Srbije na Hrvatsku snimio i pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’ sa Zlatnim dukatima. Posljednju veliku filmsku ulogu odigrao je u filmu ‘Vukovar se vraća kući’, a nakon smrti je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj na svoj rođendan, 4. siječnja.