Umirovljenici zajedno: Produljenjem dobi za umirovljenje se ne/rješavaju problemi u mirovinskom sustavu!?

Umirovljenici zajedno: Produljenjem dobi za umirovljenje se ne/rješavaju problemi u mirovinskom sustavu!?

Priopćenje platforme Umirovljenici zajedno prenosimo u cijelosti:

Sve se češće u javnom prostoru otvara priča o mirovinskom sustavu odnosno nužnosti provođenja mirovinske reforme a da mirovinske reforme nema ni u tragovima mada se ista najavljuje gotovo svake godine ili sa svakim novim resornim ministrom. Mirovine u Hrvatskoj su sveukupno sagledavajući doista male, a sama činjenica da ih je gotovo dvije trećine ispod linije siromaštva je alarmantan podatak, dakle sam po sebi i više no dobar razlog da se nešto žurno mora poduzeti. Zanimljivo je kako gotovo svima kada je u pitanju održivost mirovinskog sustava produljenje radnog vijeka bude prvo rješenje koje im pada na pamet, no jeli uistinu radni vijek toliko važan faktor kojim rješavaju svi problemi.    

Naravno da je duljina radnog vijeka zaposlenika važan faktor ali su isto tako ništa manje važni faktori ukupne uplate osiguranika tijekom radnog staža kao i još jedan faktor odnosno prosječni životni vijek ljudi u svakoj zemlji koja  razmišlja o produljenju radnog vijeka. Logika nalaže zaključak kako ukupne uplate u mirovinski sustav osiguranika prije umirovljenja i prosječni životni vijek zapravo trebaju biti primarni parametri za određivanje visine mirovine a ne duljina radnog vijeka. Uz navedeno neophodno je odmah ukinuti ili potpuno transformirati II mirovinski stup. Ako npr. osiguranik sa prosječnom plaćom tijekom punog radnog vijeka (41 godina staža i 65 godina života) u mirovinski fond uplati toliko sredstava da u narednih 15-ak godina odnosno nakon 65., koliko je prosječni životni vijek ljudi u Hrvatskoj, može primati mirovinu koja je u visini od cca 75 – 80% od njegove prosječne plaće u prethodnih 10 godina onda nema nikakvog razloga produžavati dobnu granicu za umirovljenje koja je u Hrvatskoj 65. godina.

Ako je pak mirovina umirovljeniku po navedenim parametrima odnosno ukupnoj uplati u mirovinski fond osjetno manja od 75 – 80% prosječne plaće onda se treba  razmišljati o promjeni dvaju važnih faktora, povećanju izdvajanja iz bruto plaće za mirovinski fond ili pak o produljenju radnog vijeka, a sve kako bi se iz uplaćenih sredstava mogao osigurati normalan život umirovljenika računajući na prosječan životni vijek nakon umirovljenja. Zanimljivo je u ovom kontekstu napomenuti i da je udio mirovina u BDP-u Hrvatske „samo“ 10,1% dočim je u većini zemalja EU i značajno veći, u nekima poput Francuske i preko 15% uz dob od „samo“ 62 godine starosti za umirovljenje. Kada bi Hrvatska navedeni odnos mirovina u BDP-u podigla na sredinu od navedenih (12,5%) onda bi sa mirovinama ispod linije siromaštva ostao veoma mali broj umirovljenika umjesto sadašnjih gotovo 700 tisuća.

Hrvatskoj žurno treba sveobuhvatna mirovinska reforma kojom će se konačno početi rješavati nagomilani problemi, a UMIROVLJENICI ZAJEDNO (SU, BUZ, DSU) uz podršku SUH-a i MUH-a imaju sve potrebne kapacitete za iznalaženje najboljih rješenja, stoji u priopćenju